Međugorje, 1. srpnja 2000.

Dragi krizmanici, i svi ostali bogoljubni vjernici!

Jučer smo svečano proslavili svetkovinu Presvetoga Srca Isusova u našim biskupijama na više mjesta.

Danas Crkva slavi spomendan Bezgrješnoga Srca Marijina. Prije je taj spomendan bio 22. kolovoza (sjećam se sa
zahvalnošću Bogu da sam 1969. izabrao ovaj Gospin spomendan za proslavu Mlade Mise), a ima više godina kako se
slavi sutradan po svetkovini Srca Isusova, jedno uz drugo. I pravo je tako.

Današnji nas spomendan potiče da reknemo nekoliko riječi o Blaženoj Djevici Mariji, koja je bila ispunjena Duhom Svetim, napose o njezinu materinskom srcu.

Sveto Pismo dva puta spominje Marijino majčino srce:

1) Nakon svega što se zbilo i odvilo oko Isusova rođenja, veli sveti Luka: "Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje u
prebiraše ih u svome srcu" (Lk 2, 19).

2) Nakon susreta u Hramu, kad je Isusu bilo 12 godina, opet sv. Luka: "Majka njegova brižno čuvaše sve ove uspomene
u svom srcu" (Lk 2,51).

Jest to jednostavan, majčinski, ljudski postupak i izraz!

Pohranjivaše sa zahvalnošću i prebiraše s ljubavlju sve te događaje u srcu, odnosno čuvaše sve te uspomene u svom
majčinu srcu. I u jednom i u drugom slučaju govori se ne samo o riječima, koje je Gospa čula, jer na izvornom grčkom rhemata znači riječi, vijesti, nauk, događaje, uspomene. Gospa to u svome srcu prebire kao što se prebiru zrnca krunice radosnih otajstava, pohranjuje kao veliko blago, zahvaljuje Bogu i moli ga da joj to sve misaono poveže u glavi i u srcu.

Gospa je sigurno sve to pričala Isusu kad je on odrastao, i od njega je mogla čuti i tijekom svoga i njegova života doživjeti puni i ostvareni smisao svih tih uspomena i događaja.

U evanđeljima nalazimo nekoliko puta da je Gospa progovorila koju riječ, postavila pitanje, izrekla molitvu. Na primjer, u evanđeljima sv. Mateja i sv. Marka uglavnom nema Marijina izravna govora. U evanđeljima sv. Luke i sv. Ivana ima
nekoliko, pet-šest, izravnih njezinih navoda.

1) U Nazaretu, upitala je anđela navjestitelja: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" (Lk 1, 34). A kad joj je anđeo na svoj način objasnio kako će to biti, onda je ona

2) pristala i rekla: "Neka mi bude po riječi tvojoj" (Lk 1,38). Ovu riječ Gospinu mi kršćani, katolici, svaki dan barem jednom, ako ne tri puta, izgovaramo u molitvi Anđeo Gospodnji ili u Gospinu Pozdravu.

3) Veličajna je njezina molitva, zahvalna pjesma, Magnificat, na liniji starozavjetne majke Ane, od deset redaka: "Veliča duša moja Gospodina, i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju... Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje…" (Lk 2, 46-56). Taj hvalospjev mi svećenici, redovnici i redovnice obvezatno molimo ili pjevamo svake večeri u svome službenom časoslovu.

Zatim dvije riječi koje je Gospa uputila Isusu:

4) Kad mu je bilo 12 godina, ono u Hramu, kad su ga našli: "Sinko, zašto si nam to učinio? Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili" (Lk 2, 48), što smo danas čitali u Evanđelju.

5) I u početku Isusova javnoga djelovanja, u Kani Galilejskoj na svadbi: "Nemaju vina" (Iv, 2,3). A odmah potom

6) slugama reče: "Što god vam rekne, učinite" (Iv 2,5).

Moguće još koja prilika.

O ovih nekoliko mjesta, gdje Gospa izravno i izričito nešto pita, govori, moli, i o drugim mjestima gdje ona sluša druge, gdje se ona opisuje i prikazuje kao Djevica i Majka, napisane su tone teoloških knjiga, održane bezbrojne marijanske konferencije i rasprave, položeni ozbiljni mariološki magisteriji i doktorati. Iz tih biblijskih riječi niče i naša vjera, naš odnos prema Gospi kao Majci Isusovoj i kao uzornoj vjernici u Boga.

U toj nam je vjeri ona primjer i pomoć. Napose nam je draga ona Marijina riječ da je Božja dobrota nad onima što se njega boje, nad onima koji u sebi imaju dar strahopoštovanja prema Bogu i njegovim zapovijedima. Krizmanici, molite, danas i vazda, osobito za Duhov dar strahopoštovanja!

Kad se to ima u vidu, kad kroz Sveto Pismo upoznaš Gospu kao Djevicu poniznu i šutljivu, kao Majku zabrinutu i
razboritu, koja o svemu tome razmišlja u svome srcu, a veoma malo o tome pripovijeda, onda se čovjek-vjernik može samo začuditi nad pričom kako se ovdje, u Međugorju, već gotovo dvadeset godina - jedna manje - iz dana u dan navodno "ukazuje" i po pet, deset ili petnaest minuta takozvanim "vidiocima" kao da nešto prenosi: ili u obliku takozvanih "poruka" ili u obliku "deset tajna", ne zna se je li točno 10, tj. jesu li kod svakoga čeljadeta iste, ili ih je šest puta više, tj. da je svakomu drugačije.

Znači li to da se to "viđenje" do neki dan, recimo, pojavilo oko 6.940 puta, tj. 19 godina puta 365/6 dana? I da stalno, svaki dan, pripovijeda, a samo se jednom mjesečno oglasi javnom "porukom", zahvaljuje navodnim "vidiocima" što su se odazvali tom pozivu? Tako, velim, dvadesetak godina, i tako se nastavlja daljnjih deset-dvadeset ili koliko već bude
godina.

Službena Crkva, počevši od mjesnih biskupa do Biskupske konferencije, nije u ovom slučaju nikada priznala nijedno "ukazanje" autentičnim. Jasno je izjavila da je nemoguće ustvrditi da se uopće radi o nadnaravnim ukazanjima.

Zato sam mirne duše, odlučno i jasno napisao 14. veljače 1998. mjesnom župniku: "Neka se, dakle, za takva navodna,
takozvana, maštovita i od Katoličke Crkve nikada priznata niti prihvaćena, 'ukazanja' ne stavljaju – 'za privatnu upotrebu'
'vidjelaca' - nikakve službene crkvene prostorije vlasništva Župnog ureda." Župnik je to spremno i poslušno prihvatio.

Stoga, ovdje nedvosmisleno izjavljujem, i to kao mjesni ordinarij biskup, da me nijedno takozvano "ukazanje", nijedna
takozvana "poruka" ne uvjerava da se radi o nadnaravnom ukazanju. Poruke o miru i milosti, o postu i molitvi, o ljubavi i pokori imamo na najslužbeniji način izražene i na biblijskoj i na crkveno-učiteljskoj razini.

A što ćemo s glasovitim "duhovnim plodovima"?

Dragi vjernici, u koju god crkvu uđete i Bogu se s vjerom pomolite, iskreno ispovjedite i pokajete i pobožno pričestite, možete imati duhovnih plodova. Krizmanici primaju sedmerostruki dar Duha Svetoga, ne zato jer su u Međugorju, ili u Mostaru, ili u Rimu, nego zato jer to valjano dijeli zakonit službenik Crkve. Neće nitko pametan i koji u Boga vjeruje reći da u župama po svijetu gdje se sveti sakramenti valjano i zakonito dijele nema duhovnih plodova. Gdje god ima Duha Božjega, ima i duhovnih plodova!

Crkvu Katoličku u njezinu naučavanju i držanju spasonosne istine ne navode ni mnogobrojne ni malobrojne nazočnosti ljudi ili naroda. Ona se drži onoga što je Bog objavio i sam o sebi i o čovjeku, tako i o Mariji, o kojoj čvrstom vjerom
vjerujemo i držimo da je ona bezgrješno začeta, da je ona Majka Božja, tj. po Očevu planu u vremenu, začevši po Duhu Svetom, rodila našega Spasitelja Isusa Krista, Sina Božjega, Drugu Božansku Osobu Presvetoga Trojstva, da je uvijek Djevicom ostala, da je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.

Crkva drži i vjeruje da se Blažena Djevica Marija može ukazati, da se u povijesti ukazivala, i da do danas nema dokaza ni uvjerenja da se ovdje u Međugorju ijednom nadnaravno ukazala.

Mi svi, i vi krizmanici i mi ostali, molimo Blaženu Djevicu Mariju, Isusovu majku i našu duhovnu majku, da nas
ljubavlju svoga Bezgrješnoga Srca zagovora kod Boga, da svojom majčinskom brigom bdije nad nama, nad ovim mjestom, nad našom biskupijom i cijelim svijetom.( Crkva na Kamenu, 8-9/2000., str. 2.)


Ratko Perić
biskup