|
Biskupova Uvodna riječ u knjizi R. Frankena, Putovanje u Međugorje.
Mostar, 21. lipnja 1999.
Dragi velečasni Rudo!
Pročitao sam Tvoju knjižicu A Journey to Medjugorje. Objections to the Apparitions (= Putovanje u Međugorje. Primjedbe na ukazanja). Uvjeren sam da Tvoja analiza daje kratko i korisno predstavljanje međugorskih događaja. – Ne ulazim u Tvoj dnevnik i subjektivne doživljaje.
Dobronamjernima sigurno će pomoći da budu još bolje prosvijetljeni kako u Medjugorju nema autentičnih ukazanja, a
fanatike (izraz dolazi upravo iz religioznog ambijenta, od latinske riječi fanum, tj. hram, svetište) neće uvjeriti da zauzmu razborito odstojanje.
Pastoralna preokupacija ove mjesne Crkve u vezi s međugorskim fenomenom jest radikalan neposluh - redovnički,
eklezijalni i ekleziološki – skupine franjevaca koje njihovi vrhovni poglavari otpuštaju iz Reda, a Sveta Stolica potvrđuje. Ali oni to ne priznaju.
Neki od tih redovnika šire poruke ukazanja kao autentične i željeli bi “obratiti” svijet s pomoću neutvrđenih i nepriznatih ukazanja, a što je još gore, neka njihova subraća nevaljano ispovijedaju, nevaljano krizmavaju, nevaljano vjenčavaju vjernike u župama koje su silom zauzeli, ignorirajući sve odluke i vlastitoga Franjevačkog reda i same Svete Stolice.
U siječnju ove godine mi smo biskupi bili u službenom pohodu kod Svetog Oca. Papi sam rekao da nijedna jedina mjerodavna vlast nije ukazanja u Međugorju priznala nautentičnima. 'Zahvalan sam Vam, Sveti Oče, da jasno stajalište mjesnoga biskupa s obzirom na takozvana ukazanja poštujete.'
Neki u crkvama propovijedaju autentičnost ukazanja, premda nisu priznata. To nejedinstvu Crkvi više šteti nego koristi.
Dužnost je nas katolika čast i slavu Marijinu, kao i istinu o njoj, braniti odlučno i bez oklijevanja.
Vaša knjižica, velečasni Rudo, želi ići stopama istine.
Istine, koja će nas, ako je izgovorena u duhu ljubavi (Ef 4,15), osloboditi (Iv 8,32).
( R. FRANKEN, Eine Reise nach Medjugorje, Van Spijk Venlo- Antwerpen, 2000., str. 4.)
|