|
Iz službenoga razgovora sa Svetim Ocem, 12. siječnja 1999. godine:
Biskup:
"Govorio sam Papi o Mostaru, o Čapljini, o župama, o maloj braći, o pravoslavnima, o muslimanima, o Međugorju, kao mjestu gdje se svijet Bogu moli, ali gdje nije do sada, već 18 godina, ni od jedne komisije priznato nijedno nadnaravno ukazanje.
Sveti Otac:
Non sono verificate? (=Nisu utvrđena?)
Biskup: Da, nisu utvrđena navodna ukazanja.
I na temelju tolikih proturječnih napisanih i izrečenih izjava i raznih događaja uvjeren sam da tu nije bilo i da nema nijednoga autentična ukazanja.
Zahvaljujem Vam, Sveti Oče, što saslušavate i poštujete ovakav jasan stav mjesnoga biskupa, i onoga prethodnoga i ovoga sadašnjega, u vezi s tim takozvanim ukazanjima koja, tako neutvrđena a ponegdje s oltara propovijedana, više štete nego koriste Crkvi koju pojedini i svećenici i biskupi privatiziraju, kao što čine i s Blaženom Gospom i njezinim neutvrđenim “porukama”.
Želim odlučno i spremno braniti čast, slavu i istinu o Djevici Mariji, koja se u nas uvelike štuje, slavi, moli i voli.
Papa je pozorno slušao kao što sam i ja nastojao pozorno i odgovorno govoriti pred najodgovornijom osobom u Crkvi."
(Crkva na Kamenu, 2/1999., str. 1.)
|