Domaći tisak opet se navratio na međugorski fenomen.

Povod je pismo nadbiskupa Bertonea, tajnika Kongregacije za nauk vjere, od 26. svibnja 1998. msgr. Aubryju, biskupu na francuskom otoku Réunionu u Indijskom oceanu. Potaknuti medijskim tumačenjem toga pisma donosimo kratku kronologiju stručnog praćenja međugorskih zbivanja i crkveni stav koji je do danas nepromijenjen.


("Moje je uvjerenje i stajalište ne samo Non constat de superanaturalitate, nego i ono: Constat de non supernaturalitate međugorskih ukazanja ili objava" uključuje činjenicu: "Ipak otvoren sam proučavanju koje bi htjela poduzeti Sveta Stolica, kao najviša uprava Katoličke Crkve da izrekne vrhovan i konačan pravorijek o samom slučaju, i to što prije, za dobro duša i na čast Crkve i Gospe." Famille chrétienne, 1. studenoga 1997., Le cahier no 1 d'Edifa, str. 92-93.)

Nepriznata ukazanja.

Međugorska "ukazanja" ispitivana su na trima komisijama. U drugu komisiju mjesni biskup u Mostaru msgr. Žanić pozvao je stručnjake s crkvenih učilišta i znanstvenih struka. Članovi su 2. svibnja 1986. izglasali non constat de supernaturalitate, tj. u Međugorju ne rezultira da se radi o nadnaravnim ukazanjima. Ne bez znanja Kongregacije, uz
suglasnost mostarskog biskupa, tadašnja Biskupska konferencija formirala je 1987. godine komisiju, koja je biskupima podnijela rezultate svoga proučavanja ujesen 1990. Na temelju toga rada biskupi su 10. travnja 1991. u Zadru donijeli negativan stav prema Međugorju:

"Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama". Ta su "ukazanja" takozvana, navodna. Tako ih navodi pod navodnicima i Kongregacija za nauk vjere. U sadašnjim uvjetima
ne pokreće se pitanje proučavanja međugorskih navodnih "ukazanja" u okviru Biskupske konferencije BiH. Ta su "ukazanja" u svojim "porukama" protiv mjesnog biskupa od samog početka (1981) bila povezana s "hercegovačkim slučajem" koji je Svetoj Stolici na srcu da ga što prije riješi. Riječ je o neposlušnosti Hercegovačke franjevačke provincije u provedbi dekreta Svetog Oca s obzirom na neke župe u mostarsko-duvanjskoj biskupiji.


"Privatni" pohodi.

Zbog nepriznavanja istinitosti nadnaravnih ukazanja u Međugorju mjesni je biskup Žanić bio protivan organiziranim pohodima na mjesta takozvanih ukazanja. Više je puta i BKJ donosila upute da se "ne mogu organizirati službena hodočašća u Međugorje kao da je Crkva o tim događajima već donijela pozitivan sud."

Kongregacija za nauk vjere 1985. pisala je Talijanskoj biskupijskoj konferenciji kako bi promotrila prikladnost da savjetuje episkopatu "da javno odvraća organiziranje hodočašća od spomenutoga navodnog središta ukazanja kao i svaki drugi oblik objavljivanja, napose izdavačkoga, koji bi se smatrao predrasudan za mirno utvrđivanje ’događaja’ od strane posebne Komisije koja je u tu svrhu kanonski ustanovljena."


BK u Zadru, izjavljujući da se ne može ustvrditi autentičnost međugorskih ukazanja ili objava, navodi da postoje "brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima." Na toj liniji "privatnih" pohoda nije bilo sporno hoće li netko ići u Međugorje kao u bilo koju drugu katoličku župu.

Samo je uvijek bilo jasno rečeno da se to ne može činiti službeno, upotrebljavajući crkvu i oltar da se propovijeda autentičnost takozvanih "ukazanja" i proglašava mjesto "svetištem" neutvrđenih "ukazanja". Kongregacija za nauk vjere pisala je francuskom nadbiskupu Dalozu u Besançonu 1995. i biskupu Taverdetu u Langresu 1996. da "službena hodočašća u Međugorje, shvaćeno kao mjesto autentičnih marijanskih ukazanja, ne smiju se organizirati na župnoj ili biskupijskoj razini, jer bi bila u proturječju onome što su biskupi bivše Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj izjavi."

S obzirom na "hodočašća u Međugorje koja se odvijaju na privatan način", Kongregacija smatra da su dopuštena "pod uvjetom da se ne smatraju ovjerovljenjem događaja u tijeku i koja traže još ispitivanje od strane Crkve".

Stoga ništa nova.

Službena ili crkvena hodočašća nisu dopuštena, dosljedno tome ni ona "privatna" nisu dopuštena s nakanom da bi se njima dokazivalo da su navodna "ukazanja" i takozvane "poruke" autentične! Dakle, službeni stav mjesnoga biskupa jest službeni stav Biskupske konferencije iz 1991. I toga se crkvenoga stava pridržavaju svećenici i vjernici - katolici! (Crkva na Kamenu, 9-10/1998., str. 2.)

Mostar, 21. srpnja 1998.

Ratko Perić
biskup

.