A. KATALINIĆ, Marija - Velika nada Hrvata,

Zagreb, 1998. Izdavač: "Pokret krunice za obraćenje i mir".


Knjiga je ukusno opremljena, tvrdi povez, korice u boji i broji 238 stranica.

U podnaslovu naznačen je sadržaj: Marijina nazočnost u povijesti hrvatskoga naroda. U 13 poglavlja isusovac Katalinić govori o tisućljetnoj pobožnoj privrženosti hrvatskoga naroda Blaženoj Djevici Mariji, a u dodatku što ga je priredio franjevac dr. Smiljan Dragan Kožul, urednik, sadržana je Riječ o piscu, Riječ o "Pokretu krunice" te Statut "Pokreta krunice za obraćenje i mir".


Nemoguće se ovdje osvrnuti na cjelovit sadržaj knjige. Nego više da izrazim čuđenje zbog opredjeljenja o. Katalinića da u
12. dijelu:

"Gospina svetišta novijeg datuma", gdje navodi šest takvih "svetišta", ubroji i "međugorsko". Ne vjerujem da isusovac
Katalinić ne zna da se u Crkvi naslov "Gospino svetište" ne pripisuje svakom mjestu gdje se narod okuplja da štuje Gospu.
Tako on naše hercegovačko Gospino svetište "Kraljice mira" u Hrasnu, koje je 1977. godine odobrila crkvena vlast, mirno ispušta, a Međugorju, koje nije odobrila crkvena vlast ni na razini biskupijskoj ni biskupske konferencije ni Svete Stolice, posvećuje 8 stranica (184-191).

Iznenađuje me također što se o. Katalinić u svom prikazu nije uspio oduprijeti subjektivnim dojmovima i doživljajima što ih je on osobno proživio u Međugorju. To u svakom slučaju oduzima od objektivnosti njegova pisanja o "Gospi u Međugorju".

U tom smislu neargumentirano zvuče rečenice: "O kakvoj laži, pretvaranju, hinjenju, ni govora, apsolutno isključeno. Ta njihova ekstaza (misli se na fantaziranje "vidjelaca") ulijevala je u duše svih nas koji smo tome prisustvovali neki savršeni osjećaj smirenosti, sreće, duhovne utjehe. Bili smo potpuno sigurni da je svaka varka isključena. I tom je smirenošću i nekom nutarnjom srećom bila preplavljena naša duša dok smo god bili u Međugorju.
Osjećali smo Majčinu prisutnost" (s. 190).

Unatoč tome, o. Katalinić izjavljuje kako se bezuvjetno treba podvrći sudu Crkve s obzirom na međugorsku Gospu. Citira
čak i "službenu izjavu" biskupa od 10. travnja 1991.: "Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama." Koliki je autorov doprinos, u objektivnom smislu, proučavanju i produbljivanju nadnaravnosti ukazanja Gospe u Međugorju, ako on piše ovako subjektivno, jednostrano i navijački?


U prilog neobjektivnu prikazivanju "Gospe u Međugorju" govori i popis literature koju autor navodi. Ako se već iz
subjektivnih razloga nije služio i onim osvrtima koji su o tome kritički pisali kao što su i sami biskupi odgovorni za Međugorje, mogao je iz znanstvenog poštenja uputiti čitatelje i na takvu literaturu. Tko bi mu zamjerio što on iz subjektivnih razloga ne ispušta sama sebe tridesetak puta navodeći svoje vlastite napise o marijanskim svetištima!?

Moram ipak priznati da me ponajviše iznenađuje činjenica što je ovoj knjizi o. Katalinića Uvodno slovo napisao zagrebački
nadbiskup msgr. Josip Bozanić. Ne vjerujem da bi to učinio da je znao da će na naslovnici knjige kao simbol "Marije - velike nade Hrvata" biti oslikan lik "Gospe međugorske".

Pogotovo ne vjerujem da bi nadbiskup Bozanić, da je znao, napisao Uvodno slovo za knjigu u kojoj se na onakav nekritičan način prikazuje međugorski fenomen. Zato je ova knjiga, s obzirom na podmetanje Međugorja i nadbiskupu i hrvatskoj katoličkoj publici manipulatorska, a ne informatorska.

A kad se radi o vlastitim interesima, a ne o zdravoj marijanskoj pobožnosti, navodim i ovaj primjer. U Hercegovini je prošle godine (1997) priređeno 22. izdanje pučkoga Molitvenika "Fra Anđela Nuića". Provincija hercegovačkih franjevaca, kako čitamo u Vrhbosni, 3/1997., str. 318-319, uredno je zatražila od Biskupskog ordinarijata crkvenu dozvolu za tiskanje.

Ali umjesto potpisanoga generalnog vikara msgr. Luke Pavlovića izdavač je "zabunom" stavio ime "Ratka, biskupa"! A da stvar bude "zbunjenija" za tako svetu knjigu, izdavač je na prvu stranicu Molitvenika stavio sliku kipa "Gospe međugorske", a da prethodno nije obavijestio biskupa. Slika bez objašnjenja! Je li opet "zabunom"?

Crkveni nas dokumenti o štovanju Gospe (Marialis cultus, 1974., br. 38) ozbiljno upozoravaju da naše proučavanje
objavljenih izvora i pozornost na dokumente učiteljstva trebaju nadjačati pretjerano istraživanje novotarija i izvanrednih događaja.

Taj studij treba biti objektivan u povijesnom kontekstu, zato valja ukloniti sve ono što je očito legendarno i lažno. Stoga ne smijemo dopustiti da budemo izmanipulirani. Ali evo zaneseni međugorski manipulatori manipuliraju i crkvenim pastirima!( Crkva na Kamenu, 5/1998., str. 15.)

Don Ante T. Komadina