Biskupovo pismo međugorskom župniku:

Mostar, 14. veljače 1998.

Velečasni fra Ivane,

primio sam dopis, Vaš znak: 41/98, od 12. veljače ove godine, u kojem razjašnjavate nedavne upite oko "ukazanja" u "sestarskoj kući" u Međugorju.
Misli se na kuću sestara franjevki, gdje se u "prizemlju" događaju navodna "ukazanja."

Pišete da ste na moj upit ovdje na Ordinarijatu, 13. siječnja 1998., "gdje se sastaju vidioci," odgovorili "da se sastaju u jednoj prostoriji sestarske kuće i to ne redovito." Sada i napismeno tumačite da ta "sestarska kuća" jest "vlasništvo Župnog ureda i kat te kuće stavljen je na raspolaganje sestrama za stanovanje.

U prizemlju te kuće su prostorije i uredi kojima se služe pastoralni djelatnici Župnog ureda". Također ističete da "sestre nemaju nikakve veze, niti su na bilo koji način povezane" s time. Budući da tako stvari stoje, ovim svojim službenim dopisom, u svojstvu mjesnoga dijecezanskog Ordinarija tražim od Vas kao zakonitoga župnika u župi sv. Jakova apostola u Međugorju da što prije, jasno i nedvosmisleno, pozivajući se na ovu odluku, proglasite onima kojih se tiče, da nećete više moći stavljati na raspolaganje, ni redovito, ni povremeno, nijednome od tzv. "vidjelaca" da se sastaju na takva takozvana "ukazanja" ni u jednom prostoru koji pripada Župnom uredu Međugorje kao crkvenoj ustanovi. Niti da se u tome prostoru okupljaju vjernici na takva "ukazanja."

Kao što su se "vidiocima", nekadašnjoj djeci na razini njihove dječje mašte, događala ta "ukazanja": "u crkvi, na oltaru, u sakristiji, na koru, na krovu, na zvoniku... u župi, u župnoj kući, itd.", kako je u svojoj propovijedi pod sv. Misom i sv. krizmom naveo biskup Pavao Žanić u Međugorju, 25. srpnja 1987.(Crkva na Kamenu, 8-9/1987., str. 2.) tako se danas nastavljaju događati slične nebuloze "u prizemlju" te "sestarske kuće", vlasništvu Župnog ureda u Međugorju.

Neka se, dakle, za takva navodna, takozvana, maštovita i od Katoličke Crkve nikada priznata niti prihvaćena, "ukazanja" ne stavljaju - "za privatnu upotrebu" "vidjelaca" - nikakve službene crkvene prostorije vlasništva Župnog ureda, a ponajmanje spomenuta "sestarska kuća"!

Ujedno napominjem da sam o svemu dužan izvijestiti Svetu Stolicu i spreman, ako ustreba, također izići u javnost, sa svom dokumentacijom, jer smatram svojom crkvenom dužnošću uklanjati takve nedopustive manipulacije i "privatizacije" crkvenoga prostora u svrhe posve privatnih izmišljenih "ukazanja" i "vidjelačkih" "poruka."

O ovome - i Vašem pismu i svome odgovoru - izvješćujem također s. Robertinu Barbarić, provincijalnu predstojnicu sestara franjevki. Ovim isto tako od Vas tražim da o svome izvršenju ove odluke što prije službeno izvijestite ovaj Ordinarijat. (Vrhbosna, 2/1998., str. 337-338.)

S poštovanjem Vas pozdravlja…



(Odgovor župnika fra Ivana Landeke: 3. ožujka 1998., br. 51/98: "5. Iako je prizemlje te kuće u vlasništvu župe sv. Jakova ne spada ni u kakve 'službene crkvene prostorije', Vašu sam naredbu službeno priopćio vidiocima i zamolio ih da je prihvate, što su oni, u duhu poslušnosti, i učinili").