Biskup je Nikoli Bašiću na njegovo javno pisanje odgovorio privatnim pismom:

Mostar, 4. kolovoza 1997.

Poštovani gospodine Nikola,

primio sam Vaš vlastoručno ispisani list, od 19. srpnja 1997., zajedno s fotokopijama Vaših pisama koja ste slali:
25. srpnja 1996. Slobodnoj Dalmaciji i Glasu Koncila, te 9. srpnja 1997. Slobodnoj Dalmaciji.
Od Vas sam pročitao kratak osvrt u Obzoru, od 15. srpnja 1996. str. 8. Učinio mi se umjestan.

Što bih Vam sada odgovorio?

Prvo, iz ovoga, kako Vi meni pišete, razabirem da nastojite ispasti dobrano naivan čovjek.

Drugo, pismo od 9. srpnja, koje je djelomično objavljeno u Slobodnoj, 14. srpnja 1997, str. 8., napisali ste bez dostatna poznavanja pozadine, tj. Tuđmanova dolaska u Mostar i u Međugorje u ožujku ove godine i državnog poziva da se vratim iz Zagreba (bio sam pošao u Njemačku) te da budem prisutan u Mostaru, a potom sam pozvan "na ručak" u Međugorje! A budući da ovako napamet, pa stoga nepametno, sudite bez činjenica, onda ne bi Vas se smjelo više smatrati toliko naivnim koliko neinformiranim.

Je li to ispravan zaključak? Ipak, vidim da ste se pokušali pokazati u cjelovitu svjetlu šaljući cjelovito pismo. To bi valjalo honorirati.

Međutim, treće, možda Vi niste ni naivni ni "neinformirani," nego ste se upleli u neke druge trice i kučine, meni nejasne, a Vama vjerojatno još manje, jer Vam to nije ni o glavu, ni o spas duše. Dapače, ispadate vrlo zagonetni, da ne upotrijebim drugu riječ. Vi, naime, ovako pišete: "Zamislite one
rijeke ljudi (čak na milijone) u Međugorju uz i niz brdo Križevac i da im se Vi definitivno pridružite kao hodočasnik, došlo bi do snažnog preokreta u Međugorju. Franjevci bi bili frapirani".

Je li moguće da to napiše jedan katolički intelektualac, a da nije međugorski mitoman ili fanatik ili iz reda "kušalaca"?

Je li Vama poznat sličan passus ili prijateljski "savjet" odnekuda? Bi li mogao, na primjer, sličiti onoj rečenici u Mt 4,6 ili Lk 4,11, uz parafrazu: Fratri će te, biskupe, kad budeš uz Križevac i niz Križevac, "nositi da gdje nogom ne zapneš"?

Je li moguće da ste Vi meni toliki prijatelj, da mi savjetujete da "protiv Istine" i protiv svoje vlastite savjesti, nastojim da dođe do "snažna preokreta" u Međugorju, da "frapiram fratre" i da mi "rijeke ljudi" (čak na milijune) aplaudiraju?

Kad biste Vi znali kako bi me "rijeke ljudi" bile nosile na rukama da "ne zapnem o kamen" glasovitoga 2. travnja 1995. u Mostaru samo da sam pod njihovim uličnim nasiljem i bezakonjem potpisao protiv Papina dekreta! A onako sam zajedno sa svojim kancelarom don Luburićem bio jedno desetak sati
"ludo" zatočen!

Znate što bih ja Vama preporučio, dragi Nikola, da ne ispadate ni naivan, ni "neinformiran", a najmanje neumjestan "kušalac", da se "definitivno" - tako Vi meni - okanite ovakva pisanja i o Međugorju i o Hercegovini po Slobodnoj Dalmaciji.

Ovaj deklarirani buntovni franjevački neposluh u Crkvi u Hercegovini, povezan s Međugorjem i njegovim duhovnim voditeljima, utemeljen na principu sekte, koja ne prizna ni Crkve kad se radi o "vlastitoj" župi, rješavaju kompetentne crkvene osobe, sve do Svete Stolice, dobro svjesne da Bog ne blagoslivlje necrkveni neposluh! Možda se stvari miču s mrtve, odnosno sa samoubilačke točke. (Usp. Slobodna Dalmacija, 18. srpnja 1997., str. 8 i 19. srpnja
1997., str. 64.)

S poštovanjem Vas pozdravlja…