Biskupovo pismo dr. fra Slavku Barbariću:

Mostar, 25. srpnja 1997.

Velečasni fra Slavko,

Vaše pismo, datirano 9. srpnja ove godine i faksirano 11. ovog mjeseca, uručeno mi je istog dana. Izvornik još nismo primili. Na pismo je upitom odmah odgovorio, faksom i izvornikom, kancelar don Ante Luburić, uljudno tražeći od Vas razjašnjenje u vezi s Vašom tvrdnjom o "posljednjem pismu", koje ste mi, navodno, "davno" poslali, a na nj niste, navodno, nikada primili odgovora. Prolaze dani, a nema nikakva objašnjenja. Ako je s Vaše strane obična zabuna, od Vas bi se očekivalo da se korektno ispričate crkvenim uglednicima kojima ste pismo "dostavili" i u prvoj me rečenici onako neistinito
predstavili.
Iako, stoga, ni po kakvu pisanu i nepisanu bontonu ne biste zaslužili nikakav odgovor dok ispravno ne protumačite spomenutu rečenicu, osvrnut ću se ipak na Vaše ovogodišnje trostranično pismo, kao što sam to učinio i na Vaše prošlogodišnje.

1) Pišete da Vam je žao da ste opet "bez mjesnog Ordinarija, proslavili jednu obljetnicu ukazanja u Medjugorju". I još k tomu "nije bilo nijednog dijecezanskog svećenika".

- Vama je dobro poznato, niti su mjerodavne crkvene vlasti - mjesni ordinarij, Biskupska konferencija i Kongregacija za nauk vjere - ikada priznale nadnaravnim ijedno "ukazanje" pa prema tome jednu "obljetnicu ukazanja", niti sam kao ordinarij, upravo zbog toga, smatrao uputnim da sam dođem, niti sam ikada bio pozvan od mjesnoga župnika da bih sudjelovao u tzv."obljetnici ukazanja" u Međugorju. Čudno, zašto onda ovako pišete i prigovarate?

2) Kažete da sam proširio i nastavljam širiti kako ste "neposlušni", kako djelujete "bez dozvole", kako se u Međugorju gradi bez biskupove suglasnosti. I pitate se zašto je to tako i time priznajete da je to tako, i još to nazivate "ocrnjivanje".

- Fra Slavko, to je vrlo poznata stvar. Nismo se obično nigdje prvi javili, a da nismo prozvani. I uvijek smo gledali: "istinu u ljubavi".

3) Čudno kako niste pročitali IKINU ispriku, od 5. lipnja 1997, Prilog, str. VI., s obzirom na krivi potpis službenika ovog Ordinarijata don Marka Kutleše. Don Ante Luburić bio je sa mnom u razgovoru s afričkim biskupima. On je vodio zapisnik. A kako je on te subote otišao u Trebinje, popratno je pismo IKI poslao don Marko kao dežurni toga dana. Oni su u IKI zamijenili potpise. I kasnije su ispravili svoju pogrešku. To i ništa drugo. Hoćete li da Vam se pošalje dopis koji je poslan IKI? Stoga sve Vaše špekulacije s obzirom na don Antu i don Marka, posve su neutemeljene. Da ste pratili IKU, ne biste ovako pisali, i ispali biste u svome pismu puno razboritiji!

4) Pišete: "Proglašavate fratre neposlušnima, a bez ikakva obrazloženja ste im uskratili kanonske misije, koje su imali na prethodnim radnim mjestima".

- Prvo nije im ništa uskraćeno bez obrazloženja, jer već četvrtu godinu obrazlažem da neće biti u biskupiji nijednome dosadašnjem ocu franjevcu kanonskog premještaja (excepto gravissimo casu), niti novome kanonske misije ili ispovjedne jurisdikcije dok provincija i svi njezini članovi ne izvrše Papinski dekret "Romanis Pontificibus". Tu ste se tijekom vremena pokazali samoubilački neposlušni! Bogu hvala, u posljednje vrijeme kao da se stvari mrvičak pomiču s te samoubilačke točke, barem teorijski, nakon što se vaš svibanjski Generalni kapitul u Asizu pozabavio vašom tragičnom neposlušnošću. Drugo, nisam im uskratio "kanonske misije, koje su imali na prethodnim radnim mjestima", jer to poslanje još uvijek imaju na tim svojim prethodnim radnim mjestima. Ali nemaju kanonskih misija na novim radnim mjestima kamo su prešli samovoljno ili samovoljom provincijske uprave "ad instar", bez kanonske suglasnosti mjesnoga biskupa. Zašto se pravite tolikim
"nevještakom" da Vam i to treba ovako natenane?

5) Prigovarate da zadarsku izjavu "uporno drugačije" tumačim "od uvodnika u GK od travnja 1991."

- Zar je uvodničar GK službeni tumač zadarske izjave? A barem se nekoliko puta poslije toga oglasila i Sveta Stolica i mjesni ordinarij, koji su uvijek razgovjetno istaknuli da se radi o "navodnim ukazanjima" i da Crkva ne dopušta "službena hodočašća" koja bi pretpostavljala "autentična ukazanja".

6) Pišete da Vas "muči razlučivanje duhova". I da ste mi jednom pisali "da se duhovi mogu razlučivati, treba ljubavi i znanja i ako je moguće konkretnog iskustva". Fra Slavko, zar ne vidite da pokušavam razlučivati duhove: istinite od lažnih, poslušne od neposlušnih, crkvene od necrkvenih, autentične od neautentičnih, gorostasne od patuljastih. Ili ne uspijevate razabrati?

7) Kažete kako sam u francuskim novinama izjavio da nastojim "redovito" posjećivati župu Međugorje.

- To je istina. Redovito, znači, kad sam god pozvan od mjesnog župnika, a to je do sada bila uglavnom sv. krizma i kanonski pohod. To je redovito! Kao i svaka druga župa. Neka mi međugorski župnik pokaže jedan usmeni ili pismeni poziv da na nj nisam odgovorio. Nisam, doduše, nikada bio nazočan nijednom "ukazanju", nisam nikada tražio nijednoga "vidioca". A i Vi i oni znaju da sam otvoren svakome svom vjerniku za susret i razgovor. Mogu li Vas upitati koliko ste puta bili Vi na Ordinarijatu u posjetu mjesnom biskupu ili da ga izvijestite o svim tim "fenomenima"? S obzirom na knjigu "Prijestolje Mudrosti", mogli biste se odgovorno osvrnuti, pa ako bude potrebe može Vam se i odgovorno odgovoriti. Ovako kako pišete, vidite i sami da je to sve kao "preko koljena". Evo i pojedinačnih odgovora na Vaših 6/7 točaka:

Ad 2. (nisam primijetio da ste naznačili gdje Vam počinje točka 1.). Govorite o problemu Posuškoga Graca...

- Fra Slavko, naslijedio sam i Broćanac i Međugorje i "Romanis Pontificibus". Poznato Vam je da sam više puta i govorio i pisao provincijalnoj upravi "ad instar", i onoj i ovoj, da to časno sredimo. Nismo se nijednom našli. Kome to onda ide u "ćesu"? Kad Vi govorite o Čapljini i zagovarate da oci franjevci ostanu u "kući" u Čapljini, o kojoj je Papa rekao svoju, onda Vi time dokazujete da nemate ni redovničkog ni crkvenog duha ni posluha. Eto vidite da opet razlikujem "duhove". Poslušajte barem
što Generalni kapitul traži od Provincije. (Čuo sam, da traži: immediatamente ed integralmente - SAD i SVE, a ne kako biste Vi osobno htjeli i dijelili).
I još nešto s tim u vezi: je li moguće da Vas i druge franjevce provincijalna uprava "ad instar" još nije obavijestila o onome o čemu je mene obavijestila dopisom, prot. br. 192/97., od
11. ožujka ove godine: "5. Što se tiče župne kuće u Čapljini, odluka je Definitorija da župni stan darujemo župnoj zajednici u Čapljini". Kakve sad još apetite pokazujete prema toj "darovanoj"
"župnoj kući"?

Ad 3. Pišete mi ovako: "Udarili ste na naš podmladak. Pa to je ravno pobačaju... i nemojte se ispričavati, da je to htio franjevački General".

- Fra Slavko, fra Slavko, nisam ja davao nikakve sugestije ni Generalu, ni Prefektu-Kardinalu, ni OFM-Kapitulu. To što vi franjevci već preko dvadeset godina "pobacujete" desetak biskupijskih svećenika sa župa "Romanis Pontificibus", za to kao da vas savjest ne boli. Ali čini se da je i vaš General i Generalni
kapitul odlučio ukloniti uzrok da se uklone i posljedice. I tko sada "pobacuje" vaš "podmladak"?

Ad 4. Molite da ne povezujem "problem župa sa pojavom Međugorja".

- Već Vam je odgovoreno, a evo još i ovo: sve dotle dok se Vi kao jedan od "stupova" međugorskih priča pokazujete također "stupom" obrane "kuće" u Čapljini u korist franjevaca ,a protiv Papine odluke, budite uvjereni da je već povezan "problem župa sa pojavom Međugorja". Vi ste osobno u ovom vremenu za to najbolji povod, uzrok, razlog i dokaz! Napismeno! Po Vašem nerazumljivu stavu prema Čapljini jasno je da i iz Međugorja izlazi crkveni nered i nemir!

Ad 5. Pišete kako ne možete shvatiti da zabranjujem "sestrama raditi u ’Majčinu selu’ sa siročadi".

- Od sestara smo tražili da nam kažu u čijoj i u kakvoj kući rade. Odgovorile su nam 28. rujna 1996: "nije naše vlasništvo te nemamo podataka niti dokumenata o njezinu ustanovljenju niti o registriranju". A mi bismo ih željeli zaštititi od međugorskog nereda. Što se tiče gosp. Maura Harscha, kojega sam "napao" (to više puta ponavljate), nismo ga mi "napali", čovječe Božji, nego smo mu kao kulturnu čovjeku na kulturan način protumačili da pomaže nešto što nema odobrenja od
mjesnoga biskupa. I kako smo mu to rastumačili, i mjesnom mu biskupu sve u fotokopiji dostavili, on se više ne javlja. I to je sve o tome "čovjeku koji je i duševno i duhovno ozdravio", kako Vi pišete. Hoćete li da Vam pošaljemo svu dokumentaciju o tome?
Da vidite o kakvu se "napadu" s naše, odnosno s Vaše strane, radi?

Ad 6. Pišete da Vam je drago da se sastajem "s vjerskim predstavnicima Muslimana i Srba" (hoćete valjda reći: muslimana i pravoslavnih!). I pitate se "kad će se kod nas situacija promijeniti?"

- Fra Slavko, situacija će se "kod nas promijeniti": kad Vi budete franjevac u duhu sv. Franje, a ne franjevac od svađe, prepirke, kao što ste do sada u svoja oba pisma jasno pokazali "kakvim duhom dišete"; kad Vi i takvi kao Vi prestanete propagandistički širiti iz Međugorja po svijetu navodna međugorska "ukazanja" i "poruke" kao autentične, poštujući što je Crkva do sada rekla;
a do sada ih službena Crkva nikada nije autentičnima priznala, nego ih uporno smatra "takozvanima" i "navodnima";
kad Vi i takvi kao Vi prestanete braniti nezakonita crkvena zdanja po Međugorju;
kad Vi i takvi kao Vi prestanete štititi svoju neposlušnu braću koja nemaju kanonske misije (ima ih i u Međugorju!) i ispovjedne jurisdikcije prema odluci mjesnoga biskupa i potvrdi Svete Stolice;
kad Vi i Vaša subraća poslušate svoga Generala, svoj Generalni definitorij kao redovitu provincijalnu upravu, koja je "ad instar", odnosno "vršiteljica dužnosti", i svoj Generalni kapitul, te canonice et pacifice predate sve župe i druge dvije osnujemo od župe Humac; kad međugorski fra Barbarić i takvi kao Vi prestanete se miješati u "čapljinski slučaj" koji podržava čapljinski fra Barbarić, te uredno predate župu s "kućom", jedan kroz jedan, prema Papinoj odluci.

Ad 7. S obzirom na fra Vuletu i neodržavanje franjevačkog simpozija u Mostaru bilježim ovu Vašu: "Ili Vaše izjave u istom pismu, da Vam se čini, da se franjevačka karizma svela na sitne udarce osude drugih?!?"

- Volio bih da ste citirali tu moju rečenicu doslovno. Nije uopće govor o "sitnim udarcima", nego o mnogo krupnijim stvarima. Napisao sam: "čini mi se", a Sveti Otac Papa rekao vam je u Sarajevu pravu lekciju kojom je još sv. Franjo upozoravao svoje suvremenike u vezi s notornom "svađom, prepirkom i osuđivanjem drugih".
Ako je to sv. Franjo svojedobno govorio, a Sveti Otac nakon sedamsto godina kao "vrlo suvremeni poziv" vama u ovim krajevima u svečanom trenutku odlučno ponovio, onda će, opet mi se čini, u toj vašoj domaćoj "karizmi" biti nešto "konstitutivno" od svađe, prepirke i osude drugih. Zato mogu poslužiti i ova oba Vaša pisma koja su natopljena tim "duhom".
Zato nećemo moći olako propustiti a da, data occasione, ne objavimo ovu sliku Vaše napismeno izražene duše, posrednice između "čapljinskog slučaja" i "međugorskog slučaja".

Neka Vam Duh Sveti dadne svoje mudrosti.
S poštovanjem Vas pozdravlja…