Novinar:
- U svojoj ste knjizi "Prijestolje Mudrosti" u jednom članku iznijeli kriterije za rasuđivanje i razvoj crkvenoga stava prema "ukazanjima" u Međugorju. Tko je, zapravo, mjerodavan za Međugorje? Biskup, Biskupska konferencija, Sveta Stolica?

Biskup:
Crkva od samoga početka, ima petnaest godina, prati navodna ukazanja i događanja u Međugorju. U crkvenom pogledu prvi je mjerodavan mjesni biskup. Njemu se u slučaju ovakvih privatnih "ukazanja" nikada ne oduzima kompetencija, bez obzira na kojoj se razini raspravljalo. Dijecezanski biskup
msgr. Pavao Žanić u više je navrata i na temelju svojih promatranja i rezultata dviju komisija koje je osnovao i sazvao s raznih teoloških učilišta (1982-86) i koje su istraživale međugorske pojave, iznosio svoj sud o nevjerodostojnosti tih "ukazanja".

Kad mjesni biskup izreče svoj sud, ako je ostalo nekih dvojbi, može se istraživati na razini Biskupske konferencije. U nas je BKJ, u dogovoru s tadašnjim biskupom ordinarijem žanićem, 1987. imenovala posebnu komisiju stručnjaka koja je nakon tri godine ozbiljna rada podnijela svoje rezultate Konferenciji.

Biskupi su sami pojedinačno proučavali i zajednički raspravljali te o tome dali izjavu 10. travnja 1991. Tu je načelno rečeno da na temelju dotadašnjih istraživanja, tj. pojava, razgovora s "vidiocima", mogućih obraćenja i čudesa, događaja i svih duhovnih plodova koji su osobito razglašavani kao dokaz
istinitosti, "nije moguće ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama".

Da su biskupi imali dokaza za nadnaravna ukazanja, oni bi to kazali. Osim toga, budući da tzv. vidioci još uvijek tvrde da neki imaju svakodnevna ,a neki povremena "ukazanja", Crkva ima strpljivosti više od svih takvih "vidjelaca". Pa čak ako to bude i "nasljedna" pojava, te i njihova djeca budu imala
"viđenja", Crkva će biti strpljiva u čekanju i držati se svojih pravila.

Znači:sve što se dogodilo u Međugorju, ne uvjerava Crkvu da "ukazanja" protumači kao nadnaravna. I, drugo, upravo zbog toga Crkva ne dopušta na svojoj službenoj razini, tj. na razini župa i biskupija, da se tamo ide na hodočašće. To je jasan i dostatan sud i uputa u ovom trenutku. I toga se treba pridržavati. U toj je izjavi najavljeno praćenje događaja po komisiji biskupa, koja se zbog ratnih djelovanja, nije sastajala. Dapače, raspala se Jugoslavija, raspala Biskupska konferencija Jugoslavije, raspala Biskupska komisija i raspala Komisija biskupa.
Napokon, kad Biskupska konferencija izrekne svoj konačan sud, a opet preostane kakva mogućnost istraživanja, to bi poduzela Sveta Stolica na svojoj ravni. To Sveta Stolica do sada nije učinila, nego je redovito cijenila izjave i mjesnoga biskupa i bivše Biskupske konferencije.

- Ipak, nedavno se oglasila Sveta Stolica, prvo preko Kongregacije za nauk vjere, zatim preko Tiskovnog ureda. Čemu to? U čemu je novost i kakav je njezin stav prema Međugorju?

Naši su biskupi sve tamo od 1984. godine više puta upozoravali crkvenu javnost da se suzdrži od suda o vjerodostojnosti "ukazanja" i da se ne organiziraju "službena hodočašća" u ime Crkve dok se stvari crkveno ne raščiste. To je isto učinila i Kongregacija za nauk vjere 23. svibnja 1985. To je
Kongregacija ponovila 1995. i 1996. godine dvojici zainteresiranih francuskih biskupa naglašavajući da se "ne smiju organizirati službena hodočašća, jer bi bila u proturječju s onim što su" naši biskupi izjavili o nemogućnosti utvrđivanja da se radi o vjerodostojnosti ukazanja.
Novost bi izjave Kongregacije za nauk vjere, u odnosu na izjavu BKJ 1991, ako se o nekoj novosti može uopće govoriti, bila u tome što je izričito istaknula stav da se ne smiju organizirati službena hodočašća, "ni na župnoj, ni na biskupijskoj razini". To znači da se ne može upotrebljavati crkva i oltar za prenošenje navodnih poruka iz tzv. ukazanja (ako te "poruke" nisu ionako u sadržaju vjere). Ne može jedan župnik, ni biskup, organizirati takva hodočašća. Ne može se s oltara pozivati vjernike da pođu na hodočašće. Ne mogu se pozivati "vidioci" da s oltara pričaju o svojim dogodovštinama.
Ne može se u ispovjedaonici zadati pokora penitentu da obavi "hodočašće" u Međugorje! Ne može se Međugorje nazivati "svetište Kraljice mira" ni na biskupijskoj, ni na nacionalnoj, ni na međunarodnoj razini. Itd.
Naša se vjera ne temelji ni na čak autentičnim privatnim porukama, kamoli na neutvrđenim pričama "vidjelaca", nego na Svetom Pismu i Crkvenoj predaji, što nam je posredovalo Crkveno
učiteljstvo.

Npr. vjera u Bezgrješno Začeće Blažene Djevice Marije ne počiva na Gospinu ukazanju i predstavljanju Bernardici Soubirous u Lurdu 1858. godine: "Ja sam Bezgrješno Začeće", nego na vjerovanju Crkve koje je dogmatizirao papa Pio IX. četiri godine prije toga, 1854. godine. To je obvezujuće.

- Nedavno je fra Jozo Zovko izjavio: "Spoznati tko je Marija, što je Međugorje, ne može čovjek bez svjetla, ne može čovjek kroz instituciju, to ne jamči hijerarhija". Tko onda može govoriti i
jamčiti o Međugorju?

Biskupski je ordinarijat reagirao na tu nesuvislost svojom izjavom.(Mostarski biskupski ordinarijat se ograđuje, u: Glas Koncila, 23/1996., str. 18.) Isus je upravo Dvanaestorici, Apostolskom zboru s Petrom na čelu, svojoj organiziranoj hijerarhiji dao svoje svjetlo i ovlaštenje: Primite Duha Svetoga; Idite i naučavajte; Tko vas sluša, mene sluša; Što svežete na zemlji, bit će svezano i na nebu.
A nasljednik toga Apostolskog zbora jest Biskupski zbor s Papom na čelu. Biskupi su po božanskom pravu zaduženi naučavati ispravan nauk, oni su učitelji vjere i morala.

- Pisalo se po nekim novinama da će i Papa doći u Međugorje. Je li to samo novinarska senzacija?

Spomenuta izjava Kongregacije za nauk vjere nije napisana bez znanja Svetog Oca i ne daje se olako. Zato bi trebale prestati moguće novinarske ili nenovinarske priče, kao nevjerodostojne, o Papinu pohodu. Papa sigurno neće odobriti program putovanja u mjesto koje izaziva osporavanja, a riječ je o
tzv. privatnim "ukazanjima" koja apsolutno nikoga ne obvezuju. Papa je previše službena osoba da bi poduzeo neko neslužbeno hodočašće u mjesto neutvrđenih "ukazanja", bez obzira na svu razvikanost i mjesta i "ukazanja".

- Je li fenomen Međugorja povezan s "hercegovačkim slučajem"? I u čemu je bit spora oko župa?

Spor oko župa postoji od 1881., a spor oko međugorskih "ukazanja" od 1981: točno stoljeće razlike. Međugorje nije nikad ulazilo u sam povijesni spor oko župa. Međutim, odmah nekako s početka
"ukazanja" navodna pojava izjasnila se preko "vidjelica" u korist dvojice mostarskih franjevaca, kojima je bila oduzeta jurisdikcija, braneći ih od biskupa.

Drugo, već 15 godina iz Međugorja se naveliko propovijeda svijetu mir, mir. A koliko su ti isti propovjednici doprinijeli uspostavi crkvenoga mira u ovoj biskupiji kako od njih zahtijeva Papa? Jedan govori o planetarnim posljedicama Međugorja, a samo mu je jedno potrebno: da mu provincija posluša Svetog Oca. Evo, i sada u Međugorju ima franjevaca koji nemaju crkvenu kanonsku misiju za pastoralno djelovanje u toj župi. Gledano povijesno, organiziranje crkvenog života u zapadnoj Hercegovini seže u 1846. godinu kad je Sveta Stolica u hercegovačkom misijskom području uspostavila apostolski vikarijat, tj. crkveni okrug s naslovnim biskupom na čelu, koji vodi misije u Papino ime.
Bila su tri takva apostolska vikara: fra Rafo Barišić, fra Anđeo Kraljević i fra Paškal Buconjić. Prva su dva tražila od Svete Stolice da uvede biskupijsko svećenstvo. Svaki vikarijat teži za svojom puninom, da postane redovita biskupija s redovitim dijecezanskim biskupom, koji vodi biskupiju u ime Kristovo, i s redovitim biskupijskim svećenstvom koje vodi župe.

To se dogodilo 1881. godine obnovom mostarsko-duvanjske biskupije. Te 1881. godine u ovoj je biskupiji imenovan biskupom hercegovački franjevac dotadašnji apostolski vikar, P. Buconjić,
koji je imao i zadaću da se pobrine za odgoj biskupijskoga klera kojemu po naravi stvari i po crkvenom
pravu i zakonu pripada prva briga u vodstvu župa.

Naređeno mu je da za taj biskupijski, svjetovni ili "petrovački" kler doznači određen popis župa i podnese ga na odobrenje Svetoj Stolici. Tek nakon 18 godina dogovorio se s franjevcima o tome, koje bi tadašnje i buduće župe pripale biskupijskom svećenstvu. Taj je dogovor podastrt Svetoj Stolici. Odobrio ga je sam papa Leon XIII. dne 17. srpnja 1899. Biskup Buconjić to je rješenje (deciziju) objavio na hrvatskom tek 1908. godine. Ta temeljna povelja biskupijskog svećenstva u mostarsko-duvanjskoj biskupiji ili rješenje Svete Stolice nije se posve ostvarila ni do danas zbog smetnji suprotne strane. (Vjesnik, 25. lipnja 1996., str. 6. )


2006 - situacija je još uvijek ista.