Slobodna Dalmacija od 25. rujna 1995, str. 28, donosi senzacionalnu vijest:
"Biskup u Svetištu", u Međugorju.
Bilo bi možda još senzacionalnije da je napisano da je riječ ne o običnom biskupu, nego o neobičnom nadbiskupu.
Msgr. Emmanuel Milingo, bivši nadbiskup Lusake, glavnoga grada Zambije, rođen
je 1930., imenovan lusačkim nadbiskupom 1969. Tijekom vremena u svojoj je nadbiskupiji, koja ima preko 2 milijuna stanovnika, 400.000 katolika, zapustio pastoralnu službu ,a dao se na egzorcizme i duhovnjački pokret.
Poslije više bezuspješnih opomena, Sveta je Stolica našla načina: 1983. oduzela mu je
nadbiskupsku službu i pozvala ga u Rim, kamo je stigao bespovratnom kartom. Pronašla mu je smještaj i nominalnu službu.
Danas je "specijalni delegat" Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i turista, služba koju nema nijedno drugo Papinsko vijeće od njih jedanaest. O tom "egzorcistu svjetskoga glasa", kako kaže
SD, pisale su onodobno svjetske novine, i naše domaće. Msgr. Milingo, kako nema drugog posla, sa "seliocima i turistima" dođe i u Međugorje.
Što se tiče pojma "svetište": neko mjesto postaje biskupijsko svetište ako ga mjesni biskup odobri, nacionalno ako ga odobri Biskupska konferencija, svjetsko ako ga odobri Sveta Stolica. Međugorje nije proglašeno svetištem ni na jednoj razini.
Dapače, naši su biskupi, na razini Biskupske konferencije, nakon stručnoga komisijskog istraživanja, 1991. izjavili da je nemoguće ustvrditi da se Gospa ukazuje u Međugorju. Pa se, naravno, s tog
razloga i ne može zvati svetištem.( Slobodna Dalmacija, 29. rujna 1995., str. 11.)
I. Drmić, urednik KIUM-a
Emmanuel Milingo je 2006 - ekskomuniciran iz RKC zbog ženidbe, biskupskog ređenja bez ovlasti te zbog neposluha Svetoj stolici ...
|