U Slobodnoj Dalmaciji, 7. siječnja 1995., str. 14. "Franjevci iz Međugorja", s pečatom župe međugorske sv. Jakova starijega, apostola, bez ičijeg potpisa - znači li to listom svi? -
pitaju se :
"Zašto je msgr. Žanić umoran?", reagirajući na njegov intervju objavljen u SD, 22. prosinca 1994., str. 16, pod naslovom:

"Kad bi ljudi bili anđeli - lako bi došli do mira!" Budući da mi je bila dužnost generalnoga vikara i biskupu Žaniću i njegovu nasljedniku biskupu Periću, i budući da su "Franjevci iz Međugorja" iz rasprave o Međugorju na stranicama Glasa Koncila (1994) prešli u Slobodnu Dalmaciju, red je odgovoriti na rečeni osvrt, u dogovoru, naravno, i s jednim i s drugim biskupom.

Uvodno, želio bih, također u ime biskupa ordinarija, zahvaliti za sav trud koji "Franjevci iz Međugorja" ulažu na slavu Božju i na duhovnu korist Crkve. A naš osvrt na njihovo pisanje ujedno je naše duboko žaljenje zbog onakva razmišljanja i zaključivanja naše međugorske subraće.
Žao nam je naime što "Franjevci iz Međugorja", tj. iz mjesta razvikana po "obraćenju, pomirenju, ostavljanju zla i grijeha, osnivanju molitvenih skupina i novih zajednica" od strane "tolikih duša", unose podijeljenost u naše vjernike, i što od te navodne "oaze mira" stvaraju stvarni razdor i nemir.

Žalimo zbog više stvari:

- što ne uviđaju da je biskup Žanić "umoran" od "Franjevaca iz Međugorja" što nisu slušali zakonitu crkvenu vlast ne šireći s oltara, u crkvi, službeno, privatne priče nazovi-ukazanja, niti je Provincija htjela predati župe koje je odredila Sveta Stolica, pa je i zato više od 80 puta morao ići u Rim da intervenira ne bi li sama Sveta Stolica privoljela oce franjevce na posluh;

- što prigovaraju da biskup Žanić zove biskupijski kler "svojim" svećenicima. Naime "biskupijski", dijecezanski svećenici "u dušobrižničkom djelovanju prvo mjesto zauzimaju", jer se "inkardinirani ili pripojeni mjesnoj Crkvi - potpuno stavljaju u njezinu službu",(DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dekret o biskupima, br. 28.)i jer su posve na raspolaganju biskupu, dok su oci franjevci kao i toliki drugi redovnici (konventualci, kapucini, trećoreci, da spomenem samo te redove franjevaca), ukoliko su redovnici po samostanima, "izuzeti" ispod biskupove ovlasti i podložni sa svojim poglavarima Svetom Ocu Papi.
Svećenici franjevci koji djeluju u pastvi na župama također su u neku ruku "biskupovi" (ne biskupijski) svećenici, jer od njega primaju sve svećeničke ovlasti za svoje pastoralno djelovanje: ređenje, ispovjednu jurisdikciju, kanonsku misiju i župničku službu, ali ih redovnički poglavari mogu povući iz pastoralne službe kad god hoće; žao nam je što se međugorski franjevci nisu sjetili kako ih je biskup Žanić branio kao "svoje svećenike" pred predsjednikom Predsjedništva SFRJ u samom početku "međugorskih ukazanja", 1981,(Glas Koncila, 18/1981., str. 9.)kad je to bio osobito hrabar gest!(T. VUKŠIĆ /priredio/, Istina oslobađa, Zbornik biskupa Žanića,Mostar, 1992., str. 62.)

- što je, s obzirom na odnos redovnici-dušobrižništvo, slučaj sasvim obratan u hercegovačkoj duhovnoj pastvi, gdje neki oci franjevci neće da slušaju ni biskupa koji ima izravnu vlast nad
njima u pastoralnoj službi, niti kao "izuzeti" hoće da slušaju Papu kojemu su dužni poslušnost i zavjetom i izuzećem. Hoće li "Franjevci iz Međugorja" da im nabrojimo imena njihove nepokorne subraće, koja nemaju nikakve biskupove jurisdikcije ni kanonske misije u mostarsko-duvanjskoj biskupiji?

- što se pozivaju na ružni članak fra Ferde Vlašića,(Glas Koncila, 44/1994., str. 2.) na koji je odgovorio kancelar Biskupskog ordinarijata (Glas Koncila, 48/1994., str. 2) i Sveta Stolica također pisala biskupu u Mostaru da spomenuti osvrt:

"sadrži niz teških insinuacija i optužaba, lišenih bilo kakva temelja, s obzirom na Vas, na preuzvišenog msgr. Pavla Žanića, na msgr. Stefana Laszla, isluženog biskupa Željeznoga, na ovu Kongregaciju i na samoga Vrhovnog svećenika Pavla VI., časne uspomene".(Pismo KONGREGACIJE ZA EVANGELIZACIJU NARODA, od 7.studenoga 1994.)

Žao nam je što tvrde, a nije istina, da je fra Ivan Prusina proglašen "nevino osuđenim", jer Apostolska Signatura, 27. ožujka 1993. nije ulazila u prosudbu njegovih prekršaja do 1982. godine zbog kojih je bio "izbačen iz Reda", nego je samo presudila da je bilo nedostataka u sudskom postupku u odluci onih koji su ga izbacili iz Reda, a to biskup Žanić nije učinio, niti je vlastan učiniti;(O tome je pisalo provincijsko glasilo Mir i dobro, 2/1993., str. 15, a naš poslani službeni odgovor Uredništvo MiD nije objavilo.)

- što "Franjevci iz Međugorja" tvrde, a nije istina, da je fra Prusina bio "sveden na laički stalež", pa prema tome nije trebao biti ni rehabilitiran;

- što se "Franjevci iz Međugorja", kad govore o župama, služe neprikladnim ratnim izrazom
"otimanja", kao da je župa njihovo vlasništvo, i crkveno i jurisdikcijsko, koje im "otima" Papa
i Sveta Stolica. A ovdje Sveta Stolica i Sveti Otac vrše svoju redovitu upravu u svakoj biskupiji, župi i nad svakim Redom.

Žao nam je što pišu da je Sveti Otac "dezinformiran"; kao da ga ne mogu uvijek pravo informirati
"Franjevci iz Međugorja"!

Istina je, doduše, da je "njegova" tj. biskupova "komisija" donijela negativan sud o "međugorskim događajima", 1986, ali je prežalosno i veoma nam je žao:

- što "Franjevci iz Međugorja" krivotvore da je biskupu Žaniću tada "vlast izuzeta" s obzirom na Međugorje. Ništa njemu nije nikad bilo izuzeto, do posljednjeg dana službe kad ga je Papa
na njegovu molbu stavio u mirovinu 24. srpnja 1993!
To najbolje znaju "Franjevci iz Međugorja": i 25. srpnja 1987. na krizmi u Međugorju, gdje je mjesni ordinarij najodlučnijim riječima zanijekao bilo kakav nadnaravni karakter međugorskih "ukazanja"! i 1988. godine kad ga je Sveti Otac postavio za "apostolskog administratora" sede plena u Dubrovniku! i kad su zagrebački nadbiskup, kao predsjednik BK, i mjesni mostarski biskup dali zajedničku izjavu:

"Očekujući rezultate rada Komisije i sud Crkve, Pastiri i vjernici neka poštuju stav uobičajene
razboritosti u takvim okolnostima. Stoga nije dopušteno organiziranje hodočašća ili drugih manifestacija motiviranih svrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao međugorskim zbivanjima".(Glas Koncila, 3/1987., str. 1; L’Osservatore Romano, 14. veljače 1987., str. 2.)

- što "Franjevci iz Međugorja" kažu da je osnovana "nova komisija" "koja je u travnju 1991. rekla, da će još dalje istraživati";

- što je to prozirna i prežalosna dezinformacija javnosti, jer, "Franjevci iz Međugorja" dobro znaju a neće da kažu da je ta "nova komisija" bila ustanovljena od Biskupske konferencije tadašnje Jugoslavije, i drugo, nije istina da je ta "nova komisija" uopće išta "rekla", nego je svoj NEGATIVAN SUD izrekla sama Biskupska konferencija!

- što "Franjevci iz Međugorja" iz nama nerazumljivih razloga preskaču i uopće ne spominju glavni dio Izjave BK, od 10. 4. 1991, o "međugorskom fenomenu". A taj glasi: "NA TEMELJU DOSADAŠNJEG
ISTRAŽIVANJA NE MOŽE SE USTVRDITI DA SE RADI O NADNARAVNIM UKAZANJIMA I OBJAVAMA".(Glas Koncila, 18/1991., str. 1.)

Taj dakle sud nije "rekla" nikakva "nova komisija", kako bi htjeli i kako nekorektno obmanjuju čitatelje Slobodne Dalmacije "Franjevci iz Međugorja",nego je to najodgovorniji glas naše Crkve, mjerodavnih biskupa, među kojima je sjedio i glasovao i mostarski biskup, za kojega "Franjevci iz Međugorja" tvrde i pišu da je "vlast izuzeta msgr. Žaniću"!

I u toj istoj Izjavi - valjda kao napomena "Franjevcima iz Međugorja" - izričito je spomenuto da pažnju i pastoralnu skrb vjernika u Međugorju nosi "u prvom redu dijecezanski biskup". Usput rečeno, taj je isti negativan sud objavio i vatikanski dnevnik L’Osservatore Romano prije dva mjeseca (13. 10. 1994) donoseći sažetak nastupa na Biskupskoj sinodi Žanićeva nasljednika biskupa Perića koji je "pošao istim putem i da se bori", kako zaprepašteno primjećuju "Franjevci iz Međugorja", a ne kažu da se "bori" protiv neposluha u Crkvi.

Na kraju: Kao što Biskupska konferencija Jugoslavije, koja je "pretvorena" u Hrvatsku biskupsku konferenciju, u Slovensku biskupsku konferenciju, u Biskupsku konferenciju Bosne i Hercegovine... ne djeluje više u onom obliku, tako više nema ni njezine "nove komisije", koja uostalom nije ništa "rekla" ni do 1991. niti poslije toga.

Budući da ostaje na snazi spomenuta biskupska Izjava, dužnost je "Franjevaca iz Međugorja" jasno i glasno svakomu vjerniku koji se zanosi međugorskim "ukazanjima", kazati istinu:

Crkva je nedvosmisleno izjavila da na temelju stručnoga istraživanja nije moguće ustvrditi da se ovdje
Gospa ikomu nadnaravno ukazala! Time će oci franjevci pokazati "veliki znak" svoje crkvenosti i svoje redovničke poslušnosti i Svetoj Stolici i mjesnom biskupu, što se od njih u ovom trenutku izričito očekuje.( Slobodna Dalmacija, 11. siječnja 1995., str. 9.)


Don Luka Pavlović
generalni vikar