Biskupska konferencija na svome proljetnom zasjedanju 1991. u Zadru nedvosmisleno je izjavila da se s obzirom na međugorske događaje "ne može ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama".
Nasuprot negativnu sudu o tim "nadnaravnim ukazanjima i objavama" izvjesna skupina međugorskih promicatelja Gospinih "ukazanja" svakodnevno zasipa svijet već 13 godina (x 365 dana = 4.745 navodnih ukazanja!) prenoseći mjesečne "poruke" "dragoj djeci".
U našem dopisu u Glasu Koncila, 28/1994., str. 6 jasno je rečeno i pučki prevedeno, da nasuprot toj i takvoj propagandi, izjava BK znači da se Gospa nije nijednom niti ikome nadnaravno ukazala.
Na to se župnik međugorski uhvatio izvornika i "prijevoda" biskupske izjave u pet točaka.

Radi katoličke istine i obrane časti Gospine osvrćemo se ukratko i po redu:

1) Ako su mjerodavni biskupi, kao učitelji domaće Crkve, odgovorno izjavili da se na temelju ozbiljnih, višegodišnjih i svestranih komisijskih istraživanja "ne može ustvrditi" da se u Međugorju radi "o nadnaravnim ukazanjima i objavama", onda nitko u našoj Crkvi nema prava služiti se oltarom i službeno u crkvi, s oltara, tvrditi suprotno toj jasnoj tvrdnji, kao da se Gospa ukazuje!

Da su biskupi izjavili: "Ne može se ustvrditi da se ne ukazuje", onda bi međugorskim promicateljima bila otvorena vrata za drukčija tumačenja i ne bi bilo logično reći: Gospa se ne ukazuje. A ovakva negativna biskupska tvrdnja o nemogućnosti utvrđivanja daje nam pravo da kažemo da se Gospa nije nijednom niti ukazala niti se ukazuje u Međugorju! Kad biskupi izreknu drugačiju tvrdnju, drugačije ćemo to i "prevesti". Prema tome, prevedeno na konkretan pučki govor, krivo imaju svi oni koji protiv jasne biskupske tvrdnje tvrde: "Gospa se ukazuje".

2) Nije dakle u pitanju hrvatski jezik, nego međugorski govor, koji već 13 godina unosi pomutnju u vjernički puk, jer i nakon 13 godina izvjesni prolaznici kroz Mostar (i duhovne osobe i novinari) pitaju koji je stav dijecezanskoga biskupa i službene Crkve prema Međugorju.
Ponavljam: službeni stav dijecezanskoga biskupa i ovog Ordinarijata jest stav Biskupske konferencije, tj. da se ne može ustvrditi da se radi o bilo kakvim nadnaravnim ukazanjima i objavama, prema tome pučki rečeno: ni Blažena Djevica Marija nije se nijednom niti ikome ukazala u Međugorju.
Tko tvrdi suprotno, sluša priču međugorske djece!

3) U trećoj točki već čitamo međugorski govor međugorskog župnika: "Jedan župnik i ne može organizirati takvo nešto, ali može pomoći narodu da zna kad se polazi i kako i kad se vraća". I u zagradi: "(Za ovogodišnju 13. obljetnicu Gospina ukazanja biskup Henry Kennedi iz Australije dopratio je hodočašće i ostao 10 dana u Međugorju)". Gle toga govora!
Najprije "jedan župnik i ne može organizirati" službeno hodočašće ili "takvo nešto", a onda, da se unese babilonsko-međugorska smutnja: Može biskup! Eno, australijski biskup "dopratio je
hodočašće"! Bit će da je samo pomogao "narodu da zna kad se polazi i kako i kad se vraća". I što je najduhovitije: od svih u Crkvi negdje 4.000 biskupa, aktivnih i penzioniranih, međugorski
župnik nađe jednoga jedinoga, i to umirovljenoga već 4. godinu iz daleke Australije. Msgr. Henry Joseph Kennedy, isluženi biskup biskupije Armidalea, kojemu je sada 79 godina, otišao je u mirovinu 1991. i, kako nema posla u svojoj biskupiji, može hodati po svijetu i zadržati se čak 10 dana i u Međugorju!

4) Nije uopće riječ o izjavi Talijanskog episkopata, kako međugorski župnik krivo prepisuje iz moga osvrta, nego o upozorenju Svete Stolice, točnije njezina najvažnijega dikasterija, Kongregacije za nauk vjere, Talijanskom episkopatu, 23. svibnja 1985. Tajništvo talijanskog episkopata poslije toga razaslalo je to upozorenje svim biskupijama, gdje je u najvećem broju biskupijskih glasila bilo i objavljeno.
Zašto je ta izjava "dobrano zaboravljena", kako tvrdi velečasni župnik, možda je razlog u tome što ljudi ipak žele, mimo crkvenih upozorenja, slušati međugorski govor u kojem ima više senzacionalizma i koji im škaklje uši (rekao bi sv. Pavao: 2 Tim 4,3), očekujući valjda da Sveta Stolica i
naša Biskupska konferencija promijene svoje zdrave i razborite stavove.
Uostalom, kako se neće mimoilaziti jedno obično "upozorenje" kad međugorski župnik poznaje mnoge koji su se zavjetovali da će Papu slušati pa ga ne slušaju ni kad izda Dekret!

5) Sve ostalo što je napisano u petoj točki, osobito o primanju sakramenata pa i o dolasku nekih radoznalih hijerarha, ne dokazuje nijednim slovom ni brojkom temeljnu tvrdnju, o kojoj je
govor u ovim dopisima, i uz koju župnik međugorski stoji da se Gospa u Međugorju ukazuje, i to nasuprot službenu stavu Crkve da se to ne može ni ustvrditi ni tvrditi, niti međugorskim "ukazanjima" pridavati ikakav nadnaravni značaj! Stotine je tisuća ispovijedi obavljeno i sv. pričesti podijeljeno, na pr. u hrvatskom nacionalnom marijanskom svetištu Mariji Bistrici. I nikomu ne pada na pamet da tvrdi kako se Gospa ijednom, ikada, bilo komu ukazala!( Glas Koncila, 32/1994., str. 10.)

Don Luka Pavlović
generalni vikar