U Glasu Koncila, 26/94, 5, stavlja se pod znak pitanja vrijednost Zadarske izjave BK u vezi s međugorskim fenomenima, kao odgovor na moj dopis objavljen u istom listu, 24/94, 5.

U tekstu je, nažalost, fra Ivan Landeka, međugorski župnik, ispustio glavnu rečenicu Zadarske izjave, od 10. travnja 1991. koja glasi:

"Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama".(Glas Koncila, 18/1991., str. 1.)

Ta biskupska odgovorna i razborita rečenica vrijedi i danas, kao i 1991. godine.

Ta rečenica, prevedena na domaći pučki govor znači: Blažena Djevica Marija, Bogorodica, Bezgrešno začeta i na nebo Uznesena, Kraljica mira, nije se u Međugorju nijednom ukazala od 24. lipnja 1981. do tada. Razumije se: Ni od tada do sada.

Kako je Zadarska izjava riješila "meritum" (srž) međugorskog sporenja time što je dala meritoran negativan sud o međugorskim "nadnaravnim ukazanjima i objavama", onda zabrane i restrikcije ostaju onakve kakve su bile u vrijeme prethodna razborita opreza.
Ta učiteljska biskupska rečenica po svojoj unutrašnjoj i vanjskoj evidenciji i logici, unatrag i unaprijed,
znači:

1) Budući da učiteljstvo Crkve u Hrvata ne može, na temelju najodgovornijeg istraživanja, ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama, onda ta ista Crkva ne može dopustiti službena hodočašća u Međugorje, koja bi se navješćivala u crkvama s oltara. O tome je bilo riječi u mome dopisu.
Ali fra Landeka sasvim nešto drugo čita, a ta "službena hodočašća" neće ni da spomene!

2) Budući da se Blažena Djevica Marija, Kraljica mira, nije ukazivala i ne ukazuje u Međugorju, onda i nadalje i još jače vrijedi upozorenje iz vremena opreza: "Neka to Predsjedništvo izvoli razmotriti prikladnost da savjetuje Talijanski episkopat da javno odvraća organiziranje hodočašća u spomenuto navodno središte ukazanja." (Dopis KONGREGACIJE ZA NAUK VJERE, 23. svibnja 1985.
Predsjedništvu Talijanske biskupske konferencije.)

3) Budući da su biskupi na temelju Komisija koje su proučavale međugorski fenomen, izjavili da nema Gospinih vrhunaravnih ukazanja u Međugorju, onda i dalje vrijedi da "nije dopušteno organiziranje hodočašća ili drugih manifestacija motiviranih svrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao
međugorskim zbivanjima." (Izjava kardinala Franje Kuharića i biskupa Pavla Žanića, u: Glas
Koncila, 3/1987., str. 1.)

Treba li još ovakvih bitno ovisnih rečenica, koje su učiteljski i odgovorno i logično povezane s gore naglašenom Biskupskom izjavom u Zadru?

Inače, svi mi katolici u Hercegovini čvrstom vjerom vjerujemo u Blaženu Djevicu Mariju, i u njezinim je litanijama zazivamo Kraljicom mira.

A kako Hercegovina vjeruje u Blaženu Djevicu Mariju, Kraljicu neba i zemlje, pokazuje i činjenica da je od 81 župe u dvije biskupije, Njoj posvećeno 19 župnih crkava, i katedralna u Mostaru i katedralna u Trebinju, ne računajući brojne filijalne crkvice i kapelice.

A to što Zadarska izjava traži da se, pod vodstvom mjesnog dijecezanskog biskupa, u Međugorju promiče "zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve", uopće ne znači da su biskupi dopustili ikakav međugorski "kult" i odobrili ikakvo međugorsko "svetište".

Niti su dopustili da se "objave" djece priopćavaju narodu ni pismeno ni usmeno u crkvama s oltara.


Mi se ovdje u Hercegovini u jednome uvelike razlikujemo:
Jedni prihvaćaju "zadnju riječ službene Crkve u Hrvata", biskupa, konkretnije dijecezanskog biskupa u Mostaru, s obzirom na međugorska zbivanja, a drugi to ne prihvaćaju, nego slušaju međugorsku priču djece i vjeruju djeci.
U tome je spor i razdor međugorskog fenomena.(Glas Koncila, 28/1994., str. 6.)


Don Luka Pavlović
generalni vikar