Hrvatski list (Široki Brijeg), od 30. ožujka 1994, donio je intervju s msgr. Pavelom Hnilicom, a prenijela ga duvanjska Naša ognjišta, svibanj 1994, str. 9.

1) Novine pišu:

"Na svetkovinu ovogodišnje Blagovijesti svetište Kraljice mira u Međugorju svojim je posjetom počastio osobni Papin izaslanik za zemlje istočne Europe biskup Pavao Hnilica, član Isusovačkog reda".

- Međugorje u crkvenom nazivlju ne nosi naslov "svetišta" ni nakon 13 godina takozvanih ukazanja. Pavel Hnilica - prema Papinskom godišnjaku, rođen 1921. u nadbiskupiji Trnavi u Slovačkoj, član Družbe Isusove, zaređen je za svećenika 29. IX. 1950. a tri mjeseca kasnije bio je potajno posvećen za biskupa, 2. I. 1951. Papa Pavao VI. imenovao je o. Hnilicu biskupom tek 13. svibnja 1964. dodijelivši mu naslovnu (utrnulu) biskupiju Rusado.
Msgr. Hnilica, koji nema kanonske dobi za mirovinu, nema u Crkvi nikakvo zaduženje koje bi figuriralo u Papinskom godišnjaku, što je više jedinstven nego rijedak slučaj u Katoličkoj Crkvi.

2) Iz razgovora s novinarom HL, kako prenose Naša Ognjišta, Hnilica je rekao:

"... posjetili smo Mostar, gdje smo izrazili svoju solidarnost s vjernicima toga uništenog grada i s
njihovim biskupom. Vidjeli smo potpuno uništenu franjevačku crkvu. Htjeli smo posjetiti i biskupa, ali je on otputovao u Rim".

- Čudimo se kako je msgr. Hnilica tako zaboravljiv. On je pohodio Mostar 23. ožujka 1994. zajedno s američkim biskupom u mirovini D’Antoniom, franjevcem. Pohodio je i dijecezanskoga biskupa Perića u Mostaru i s njime razgovarao oko pola sata.
Biskup mu je jasno dao do znanja kakav je stav i ovoga Ordinarijata i katoličkih biskupa prema Međugorju i kako njegove,Hniličine, ideje neće naići na odobrenje mjesnoga ordinarija! Iako
je službeno zabranjeno organizirati službena hodočašća u Međugorje, neke su župe u Hercegovini 25. ožujka 1994. službeno organizirale "hodočašća" javljajući s oltara u obavijestima:

"Papa je poslao svog izaslanika u Međugorje da danas na večernjoj misi pred sakupljenim narodom obnovi posvetu..."

Ako bi on doista bio "Papin izaslanik", valjda bi prvi o tome bio obaviješten dijecezanski biskup i samoga Međugorja.

3) Kad je mjesni ordinarij mostarski bio u Rimu, 27. ožujka, pitao je mjerodavne predstavnike Sv. Stolice je li msgr. Hnilica Papin delegat. Oni su odlučno odbili i pomisao na to. I eto takav se čovjek predstavlja ili ga drugi predstavljaju a da on ne opovrgava, da je "osobni Papin izaslanik"! Prenose to, nažalost, i katoličke novine! Žao nam je da se Papino ime ovako zloupotrebljava. I da se službeno u crkvama poziva na hodočašća protiv izričite zabrane naših biskupa (naša Biskupska Konferencija
s tim u vezi izdala je pozive da se ne organiziraju takva hodočašća:

2. X. 1984; 18. IV. 1985; 23. V. 1985. Kongregacija za nauk vjere upozorila je Talijansku BK da se ne upriličuju "službena hodočašća" u Međugorje.

U siječnju 1987. kardinal Kuharić i biskup Žanić zajednički izjavljuju: "nije dopušteno organiziranje
hodočašća ili drugih manifestacija motiviranih svrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao međugorskim zbivanjima".(Glas Koncila, 3/1987., str. 1.)

Komu trebaju ovakva predstavljanja? I što se njima želi postići? A može se živjeti, i da se druge ne vara!(Glas Koncila, br. 24/1994., str. 5.)


Don Luka Pavlović
generalni vikar