-Novinar:
Imate i jednu župu koja je svjetski poznata. U njoj se već 12 godina "ukazuje" Blažena Gospa. Vjerujete li Vi u međugorske fenomene?

-Biskup:
Međugorje je još u prošlom stoljeću bilo fenomenalno.

U latinskom Šematizmu fra Petra Bakule, iz 1867. stoji:
"Srebrenica je mjesto nekada velike crkve u Međugorju i tu se naokolo nalazi mnogo drugih ruševina te veliko plemićko i pučko staro groblje. Na tom su mjestu mnogi svjedoci veoma često vidjeli vrlo jaku i rumenu svjetlost".
(Šematizam na hrvatski preveden i objavljen u Mostaru, 1970., pod naslovom Hercegovina prije 100 godina, str. 87. )

Svjetlosni dakle fenomeni sežu i u prošla stoljeća, a ne samo u 1981. naovamo. Od samoga početka, tj. od 1981. radoznalo pratim razvoj događaje u Međugorju. Nastojao sam biti pri ruci, kao pisar, biskupu Žaniću kad je dolazio u Rim i kad je izvješćivao Svetu Stolicu o svemu tome. Mislim da se biskup Žanić ponio razumno u kontekstu onakvih okolnosti. U početku otvoren, čak sklon, osobito nasuprot službenoj državnoj zabrani.
I nedavno je ona izjava prepisana u Glasu mira, 4/1993., str. 34, i to bez godine i lista Glasa Koncila u kojem je prvi put objavljena, kao da je sinoć dana u javnost! Možda je i to jedan od fenomena.
Vratimo se biskupu Žaniću.

Toliko mu je bilo zanimljivo da se sam upustio u ispitivanje djece, u praćenje događaja. Koji biskup ne bi bio radostan da se u njegovoj biskupiji ukaže Blažena Gospa?
Pogotovo msgr. Žanić, marijanski biskup, koji je i kao svećenik i kao biskup 11 puta hodočastio po raznim marijanskim svetištima diljem Europe: Lurd, Fatima, Siracusa itd. I kao da mu se Gospa, eto, smilovala i stala se "ukazivati" pred kućom da ne hoda po Portugalu!

Ali do nekoliko mjeseci, kad je vidio i one sitne i krupne petljavine, neiskrenosti i netočnosti onih koji su tvrdili da im se Gospa ukazuje, posve se uvjerio da se tu ne radi ni o kakvim nadnaravnim Gospinim ukazanjima, nego o nekakvim kombinacijama kojima nije bilo lako dokučiti izvora. I onda je počeo nastupati kao iznositelj istine i razotkrivatelj neistine.

Za njega je bila najviša zadovoljština u tom desetgodišnjem nastojanju kad su biskupi na svome zasjedanju u Zadru, 10. travnja 1991. godine odgovorno izjavili: "Na temelju dosadašnjega istraživanja nije moguće ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". To je s crkvene strane do sada najjasniji sud i stav,opovrgnuće tvrdnji svih onih lakovjernih koji vide Gospu svuda i svagda od 1981.

Riječ Biskupske konferencije za mene je mjerodavna, odgovorna i obvezujuća, dok se ne donese drukčiji sud. A do sada drukčijega suda nije bilo. U istoj su izjavi biskupi rekli da će u svrhu promicanja zdrave pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve, "izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih će Komisija i dalje pratiti i istraživati cjelokupno događanje u Međugorju".

Poznato mi je da se Liturgijsko-pastoralna komisija sastala u Mostaru u lipnju 1991., ali nije bio izdan nikakav tekst. U jesen te godine otpočela je velikosrpska agresija na hrvatske dijelove istočne Hercegovine, a u proljeće 1992. i na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Za Komisije nije bilo više moguće sastajanje.

-Zar se ne biste trebali radovati činjenici što svijet zna za nas Hrvate, pa i po Međugorju?

-Radujem se svakom mjestu na ovome svijetu gdje je milost Božja na djelu, kako Djela apostolska vele za Antiohiju koju je posjetio Barnaba (Dj 11,23).
Tu mi radost s obzirom na Međugorje smućuju neke činjenice kao što su dugogodišnja svakodnevna i višestruka "ukazanja". Ako je do sada bilo na tisuće "ukazanja", a da baš nijedno biskupi nisu priznali nadnaravnim, onda ima u tom fenomenu nešto vrlo nejasno, čemu ne mogu pokloniti svoju odgovornu vjeru.

-Neki kažu da podržavatelji Međugorja misle da bi se sve ugasilo ako bi se ugasila "ukazanja".

-U Lurdu je bilo samo nekoliko ukazanja prije 135 godina, koja je službena Crkva priznala, i još je uvijek aktualno. Ako netko u Međugorju forsira "ukazanja", vjerojatno ga ne uvjerava kakvoća, nego bi htio kolikoću. Sada se, navodno, Gospa ukazuje svakoga 25. u mjesecu. I daje uobičajene poruke posta i pokore. Čitamo ih i u civilnim novinama. Neki dan pročitasmo kako se jedna od "vidjelica", koja
nam je prenosila poruke posta i pokore, nedavno udala, kani na bračno putovanje na Azurnu obalu, a živjet će u šesterokatnici u Monzi!(Slobodna Dalmacija, 12. rujna 1993., str. 15.)

Vijesti o mjesečnim ukazanjima više zvuče propagandno nego odgovorno. Takvu propagandu Gospa ne zaslužuje! Molitva, mir, post i pokora jesu srce kršćanske poruke od prvoga Isusova nastupa do danas. I Crkva to neprestano propovijeda i nastoji vršiti. U tom smislu ništa nova iz međugorskih poruka.

-Što mislite o međugorskim ozdravljenjima, čudesima?

-Danas se ne čuje o takvim čudesima kao prije. Zamolio sam fra Ivana Landeku da mi kao župnik dade prikaz stanja u Međugorju. To je učinio u lipnju ove godine, odgovorno i savjesno, na jedno šest stranica. Takva čudesa nigdje ne spominje.
A obraćenja, kao čudesa, svuda su moguća, pa naravno i u Međugorju.
Ali to nije dokaz da su "ukazanja" nadnaravna.

-Konačan Vaš stav?

-Crkva svakomu svom članu žarko preporučuje molitvu, post, pokoru, ispovijed, obraćenje. Nikomu ne bih zabranjivao da se ide moliti Bogu kamo hoće. Ali ne odobravam da se u crkvi s oltara reklamiraju "hodočašća na mjesto ukazanja", koja nisu priznata nadnaravnima, dok vrijedi ovakav crkveni stav.
Ako je naša Biskupska konferencija imala smjelosti da, na temelju ozbiljna, solidna i stručna istraživanja, izjavi da se u Međugorju ne radi o nadnaravnim ukazanjima, unatoč masovnim pričama i uvjerenjima u suprotno, onda je to znak da je Crkva i u 20. stoljeću, ovdje u nas, "stup i uporište istine" (1 Tim 3,15).
To jasno tvrdim i javno odgovaram svima onima koji mi bilo anonimno, bilo potpisno daju suprotne savjete.( Crkva na Kamenu, 10/1993., str. 2-3. i 12.)