Da pođemo s jednoga domaćega brežuljka... U godini smo 1981.

1) Međugorske "poruke" o jednakosti među religijama. Brižljivi ljetopisac bilježi u župnu knjigu kronike:
"Karakteristika ukazanja je odgovor koji je Gospa dala na postavljena pitanja djece, koja im je netko napisao.
Evo pitanja i odgovora:
Jesu li sve vjere dobre? Jesu li sve vjere iste?"

"Ukazanje" odgovara:"Sve su vjere pred Bogom iste.Bog njima vlada kao vladar u svome kraljevstvu… U svijetu sve vjere nisu iste, jer se ljudi ne pokoravaju Božjim zapovijedima, već ih odbacuju i kvare".(T. VLAŠIĆ, Viđenja, u: Kronika ukazanja, 1. listopada 1981. Preslik na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.)

Više je tvrdnji teološki neodrživih u tome "odgovoru".

Prvo, "vidjelica" ne prenosi odgovor na upit jesu li sve vjere "dobre", nego skolastički razlučuje da su sve vjere pred Bogom "iste", a u svijetu nisu iste.

Drugo, ako su sve vjere "iste", što će ih toliko pred Bogom?

Treće, nije uopće pitanje pokoravaju li se ljudi ili ne pokoravaju Božjim zakonima, jer o tome ne ovisi sud jesu li sve vjere, odnosno religije iste pred Bogom i pred svijetom.

Godinu dana kasnije, jedna tzv. "vidjelica" za vrijeme svoga "ukazanja" pita misterioznu sugovornicu za neku katoličku djevojku koja se želi udati za mladića pravoslavca: što činiti? Ako su vjere iste, je li jednako bio ga katolik ili pravoslavac?

Nevidljiva pojava dvoznačno i nevjerojatno tumači:
"U mojim i Božjim očima sve je jednako. Nije jednako za vas koji ste se razdijelili. Bolje je onda, ako je moguće, da se ne udaje za toga, jer će trpjeti ona i djeca; teško će moći živjeti na putu vjere…"

Sad se čovjek čudi, ljuti i smućen pita:

Teško će živjeti na putu koje vjere - katoličke ili pravoslavne?
Koje vjere, ako su obje vjere "iste" u "Gospinim" i Gospodinovim očima?
Ako su iste ili jednake vjere, što ima veze u kojoj se vjeri nalazi zaručnik, a u kojoj zaručnica!
I zašto uopće trpjeti, zašto ne prijeći iz iste vjere u istu vjeru i živjeti po toj istoj drugoj vjeri ako su i jedna i druga iste i jednake?

"Ukazanje" nagovješćuje da će ta djevojka, uda li se, imati djece, ali da će trpjeti i ona njezina djeca zbog mješovite ženidbe. Muž neće trpjeti.

Blaženoj Djevici pripisuju se takvi nesuvisli odgovori kao da je mitološka proročica Sibila u grčkim Delfima tisuću godina prije Isusa Krista, Gospina Sina!

(Delfi, grad u blizini Atene, posvećen bogu Apolonu još 1100. prije Krista. U 6. stoljeću prije Krista tu je sagrađen hram Apolonu, koji je po legendi ubio zmiju pitona. Odatle Pitija. Bila je tu velika rascijepljena hridina, a u rascjepu usta proroštva. To je bilo međunarodno pogansko svetište. Ta su proroštva imala velik utjecaj na grčku religiju, ekonomiju politiku. Rimljani su ga osvojili 190. prije Krista i dali mu veliku važnost. Još 360. godine poslije Krista car Julijan, apostata, konzultirao je Pitiju.
Delfe je uklonio car Teodozije 390. Postojalo je 1500 godina. Proroštva su bila gotovo svaki dan. Pitija proročica postavila bi se u onome procjepu i u ekstazi izgovarala čudne zvukove i riječi, koje bi svećenici prevodili. Ljudi su vjerovali da su to bile riječi boga Apolona. Onima koji su ih tražili, redovito su davani nerazumljivi i dvoznačni odgovori. Npr. pita je jedan vojskovođa, hoće li se živ vratiti iz rata. Ona odgovara zamršenom konstrukcijom: Aio te, Aeacida, Romanos vincere posse = Kažem ti,
Eakoviću, da možeš pobijediti Rimljane. I obratno: Kažem ti, Eakoviću, da Rimljani mogu pobijediti tebe (Eaković je Pir, potomak Eakov).)

Međutim, zanimanje za problem "istih vjera" ili "jednakih religija" ne prestaje.

Pet godina kasnije mariolog abbé René Laurentin insistira kod jedne od navodnih "vidjelica" da
to, s obzirom na te "iste vjere", ipak razbistri, jer su ljudi, osobito teolozi, ošamućeni. Jedno Crkva, drugo ona.

"Vidjelica" njemu odgovara:
"Da ste me pitali tumačenje odmah, bilo bi jasnije. Nakon više godina, ne usuđujem se tumačiti sama od sebe. Ja to prepuštam teolozima. Ja ću moliti da oni imaju svjetla. Gospa mi je rekla da su sve religije jednake pred Bogom, tj. svi su ljudi jednaki pred Bogom, i nije podjele učinio Bog, nego ljudi."

Dakle, sve su religije jednake, a to točno znači da su svi ljudi jednaki pred Bogom! Potpuna jednakost između religija i ljudi!

Ali uporni mariolog navaljuje da upravo tu teološku zavrzlamu povlaštena "vidjelica" razmrsi.

"Vidjelica" na to još zamrsitije:
"Mi smo svi jednaki pred Bogom, bez obzira na religiju ili naciju kojoj pripadamo. Poštujmo jedni druge!"
Kratko i nejasno!

Laurentin se tek sada pravo zainteresirao i hoće pravo rasvjetljenje od svoje subesjednice "vidjelice" da se problem ukloni i iz "ukazanja", a valjda i iz teoloških rasprava, pa priupita:

"Ali za tebe, Isus ili Muhamed ili Buda, je li to jednako?"

Prevoditeljica Darija tumači mu da dotična "vidjelica" nije razumjela tih riječi, nego je "vidjelica" dodala:

"Isus je pravi Bog i pravi čovjek. Ljudi su učinili podjele. Svi su ljudi jednaki. Ljubav je pravo milosrđe. Gospa je velika. Ona je naša Majka. Ona se ne može usporediti ni s kim drugim".

Laurentin drumom, "vidjelica" šumom!
Nebeska se sugovornica nije više navraćala na tu temu,evo već preko 20 godina.

Katoličkoj zaručnici goruće pitanje savjesti:
može li se životno nekažnjeno udati za pravoslavca ili muslimana, da ne zaniječe svoju vjeru.
A onda se Nazaretskoj Djevici pripisuju dvoznačni i heretični odgovori i savjeti:
U mojim je očima sve jedno te isto, táko-jednáko, ali ti ćeš, ženska glavo, nagrajisati!

Ruku na srce, nije ovo muka samo djevojaka udadbenica na ovim ekumenskim prostorima, nego pravi teološki rebus.
Rebus koji je u svoj širini suvremene rasprave izazvao Deklaraciju Dominus Iesus Kongregacije za nauk vjere,(2000., Dokumenti, br. 125.) čuvarice dvotisućljetne katoličke vjerske baštine.

Trebalo je odgovoriti na čitav niz upita:

Što je to religijski pluralizam, a što religijski relativizam?
Omogućuju li sve religije na svijetu vječno spasenje čovječanstvu?
Jesu li doista sve religije pred Bogom jednake?
I one koje se ponose Božjom Objavom i one koje se izričito na Objavu ne pozivaju?
Zar su na istoj religijskoj ravnini Isus iz Nazareta, Muhamed iz Meke, Buda ispod Himalaja ili Konfucije iz Šantunga?
Je li, na priliku, sv. Nikola Tavelić, Šibenčanin, srednjovjekovni čudak ili svevremeni mučenik i svjedok katoličkog uvjerenja pred muslimanskim kadijom koji ga je 1391. dao sasjeći usred Jeruzalema?
Što je to dijalog među religijama?
Smije li se govoriti o "obraćenju" ili samo treba ponavljati do iznemoglosti, unatoč svoj praktičnoj jalovosti: dijalog-dijalog?
Čemu služe katoličke misije u svijetu?