Neki su izračunali da je međugorska pojava izravno uputila župljanima Međugorja od 1. ožujka 1984. do 25. lipnja 2001. točno 322 "poruke".
Ovdje preuzimamo neke "poruke" iz "ukazanja" kako su objavljene u nekim knjigama.
Poruke najavljene četvrtkom.
1. III. 1984:
"Draga djeco! Ja sam ovu župu na poseban način izabrala i želim je voditi. U ljubavi je čuvam i želim da svi budete moji. Hvala vam što ste se večeras odazvali. Želim da uvijek budete u što većem broju sa mnom i mojim Sinom. Ja ću svakog četvrtka reći posebnu poruku za vas."
-Neće to biti ni prvoga petka ni mlade subote, nego "svakoga četvrtka". Prava novost.
Odmah bez reda.
Međutim, već idućega mjeseca, 5. travnja, četvrtak, nema ništa od toga, nikakve poruke, nepredviđena pauza.
Zatim u četvrtak, 26. IV. 84. stoji: "Gospa nije uputila nikakve poruke". Zašto?
To je objašnjeno sljedećega ponedjeljka, 30. IV. 84., kad se Vicka interesirala zašto pojava nije dala "u četvrtak poruku za župu"?
Odgovor: "Ne želim nikoga siliti na ono što sam ne osjeća i ne želi, iako sam imala za župu posebne poruke, kojima sam željela probuditi vjeru svakog vjernika. No jedan sasvim mali broj prihvatio je poruke četvrtkom. Iz početka ih je bilo dosta. Ali kao da je to njima postalo nešto svagdanje. I sada, u
posljednje vrijeme neki upitaju za poruku iz radoznalosti, a ne iz vjere i pobožnosti prema mome Sinu i meni".
Isto nema nikakve poruke ni u četvrtak, 3. V. 84.
Na Uzašašće, četvrtak, 31. V. 84: "Gospa nije uputila poruku za župu. Rekla je vidjelici Mariji da će uputiti poruku u subotu, a u nedjelju neka je izreknu na pučkoj misi". A glasila je zbilja duhovito:
"Molite, nećete se pokajati"!
Jednako nema poruke ni nekih drugih četvrtaka: 6. VI., a ni 14. VI. 84: "Nije upućena nikakva posebna poruka". Ni 28. VI. 84: "Nije bilo posebne poruke župi".

Očito se radi o nestabilnim četvrtcima, o promjenljivim odlukama i porukama. Prava je Gospa i vjernija i dosljednija i ne može se hvatati u neiskrenosti i neistini.

Ne tjedno, nego mjesečno.
Dapače, od 25. I. 1987. sve će se promijeniti: nisu više ni poruke kao što su bile, "svakoga četvrtka", nego će se objavljivati tek svakoga 25. dana u svakome mjesecu, bez obzira na dan u tjednu. Znači, pojava nije uopće dosljedna samoj sebi da će "svakoga četvrtka reći posebnu poruku", kao što je bila obećala prvoga dana. Ovisi valjda i o raspoloženju "vidjelaca" i onih koji procjeđuju njihove "poruke"!

Međugorje posebno izabranje.
Već smo vidjeli prvoga dana, 1. III. 84. da je pojava izabrala Međugorje "na poseban način".
Inače malo u kojoj poruci nema riječ: posebno, napose, na poseban način!
Neraspoložena: Ali domalo, 12. IV. 84., nastupa oštro i strogo: "Danas vas molim da prestanete s ogovaranjem i da molite za jedinstvo župe. Jer ja i moj Sin imamo poseban plan s ovom župom."
A onda nastupa još strože prema svemu svijetu:

Dva dana stroga posta tjedno i tri krunice dnevno. 14. VIII. 84: "Ovo ukazanje bilo je neočekivano. Ivan je molio u svojoj kući. Nakon toga počeo se pripremati za polazak u crkvu, na večernju službu. Iznenada mu se ukazala Gospa i rekla da prenese ovu poruku svijetu: 'Htjela bih da svijet moli ovih dana uz mene. I što više. Da posti strogo srijedom i petkom; da moli svaki dan bar krunicu, radosna, žalosna i slavna otajstva…"
Ova se "poruka" ne odnosi samo na župu Međugorje, nego na cio "svijet". Na tu bi se "poruku" o moljenju cijeloga ružarija i o dvodnevnom strogom postu - srijedom i petkom možda moglo posve i vjerno odgovoriti - kad bi svi ljudi bili u strogom Karmelu!

Post iz zahvalnosti.
20. rujna 84:
"Župu molim da poste za zahvalu što im je Bog dopustio da ostanem ovoliko dugo u ovoj župi".
Ako je to Međugorju poručeno treće godine, koliko bi župa morala postiti iz zahvalnosti 21. godine "ukazanja"? Inače ovdje pojava ističe kako joj je Bog dopustio da ostane u župi.
Od sada će naglašavati da je ona izabrala župu:

Izabrani narod.
15. XI. 84:
"Vi ste izabrani narod i Bog vam je dao velike milosti. Niste svjesni svake poruke koju vam
dajem. Sad želim reći samo: molite, molite, molite! Ne znam što drugo da vam kažem, jer vas volim i želim da u molitvi spoznate ljubav moju i Božju".

Ovdje više ne spominje posta, nego ponavlja molitvu i ne zna što bi "drugo" kazala.
Biblijska Gospa ne stavlja sebe na prvo mjesto ispred Boga kao ovdje: "ljubav moju i Božju". Ona kao ponizno čeljade sebe stavlja na drugo mjesto, a svoga zaručnika - Josipa na prvo mjesto: "Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili" (Lk 2,48).

Mnogo zvanih, malo izabranih.
Poruka 10. I. 85:
"Ima dosta župljana koji ne slušaju poruke, ali zbog onih koji su mom srcu na poseban način bliski, zbog njih upućujem poruke za župu".

Nekolicina misara.
Do tjedan dana, 17. I. 85. kazuje:
"… vi ste se, draga djeco, uspavali u molitvi i nekolicina vas ide na misu. Izdržite dane kušnje".

Župa ne prihvaća poruke.
Do mjesec dana, 14. II. 85. pojava je "žalosna":
"Ali cijela župa ne prihvaća poruke i ne živi po njima. Ja sam žalosna, i želim da me, draga djeco, slušate i da živite po mojim porukama. Svaka obitelj mora moliti obiteljsku molitvu i čitati Sveto pismo".
Osim posta i molitve, ovdje se dodaje i čitanje Svetoga Pisma.

Ultimatum župi.
21. II. 85:
"Iz dana u dan pozivala sam vas na obnavljanje i molitvu u župi, ali vi to ne prihvaćate.
Danas vas pozivam posljednji put... Ako to ne učinite, ne želim vam upućivati poruke. Bog mi to odobrava".
Međutim, prije će promijeniti ideju pojava, nego Međugorje!

Unatoč svemu, milija od ostalih.
21. III. 85:
"volim vas i na poseban način sam izabrala ovu župu koja mi je milija nego ostale, gdje sam rado boravila, kad me je Svevišnji slao".
Milija i od Lurda i od Fatime, gdje su pravi vidioci proglašeni blaženima i svetima!

Jedinstvena od postanka svijeta.
Na Veliki četvrtak, 4. IV. 85:
"Danas je dan kada sam vam željela prestati upućivati poruke, jer me pojedinci nisu prihvatili. Župa se je pokrenula, i želim vam davati poruke kao nikada u povijesti, od nastanka svijeta".

Jest malo pretjerano, jer prava povijesna Gospa ne ukazuje se "od nastanka svijeta", nego kako se ona pojavila na ovome svijetu, odnosno otkako je uznesena na nebo, ima dvije tisuće godina!

Kušnja "na poseban način".
11. IV. 85:
"Od danas župu Bog želi kušati na poseban način da bi je mogao u vjeri učvrstiti".

Cvjetić.
1. VIII. 85:
"Želim vam reći da sam ovu župu izabrala i da je čuvam u svojim rukama kao cvjetić koji ne želi
umrijeti".

Različita od ostalih.
6. II. 86:
"Ova župa, koju sam izabrala, posebna je i razlikuje se od ostalih."

Nije jasno ni po čemu je posebna, ni različita od ostalih. Znamo da dragi "Bog nije pristran" (Dj 10,34). A sigurno ni draga Gospa.

Opredjeljenje za raj.
25. X. 87:
"Danas vas sve želim pozvati da se svaki od vas odluči za raj."

Skriveni planovi sa župom.
25. XI. 87. još se ne zna koji su planovi sa župom: "Ako ne molite, nećete moći otkriti moju ljubav i planove koje Bog ima s ovom župom i sa svakim pojedincem".

Daleko od svetosti.
25. III. 89.
"Već godinama svi ste pozvani na svetost, a još ste daleko".
Slično ponavlja tri godine kasnije:

Još nema prave odluke.
25. I. 1992:
"Ja sam s vama i želim vas prihvatiti u svoje srce i zaštititi, ali se vi još niste odlučili."
Prenesimo jednu i iz 1991., 25. VI.

Kakve su poruke iz ukazanja" u odnosu na Sveto Pismo?
"Ukazanje" se i za to pobrinulo: "Zato, dječice, molite i čitajte Sveto pismo da biste preko Svetog pisma otkrili poruku za vas preko mojih dolazaka".

"Vidioci" će najbolje preko Svetoga Pisma otkriti poruku sebe preko "mojih dolazaka". To jest Sveto Pismo potvrđuje ukazanja", a "ukazanja" Sveto Pismo!

Bespomoćna.
Na Blagovijest, 25. III. 92:
"Zato, evo što vam kažem: Sotona se poigrava s vama i s vašim dušama. A ja vam ne mogu pomoći, jer ste daleko od mog srca."

Međugorje kao znak.
25. IV. 92:
"Međugorje je znak
svima vama i poziv da molite i oživotvorujete dane milosti koje vam Bog daje".

Zašto rat dugo traje?
Objašnjenje u poruci 25. X. 1993:
Pričate, a ne živite; zato, dječice, i ovaj rat tako dugo traje."

Malo čudno objašnjenje.

A na Božić
te iste 93. godine:
"Vi pričate, pričate, a ne molite. Zato, dječice, odlučite se za molitvu".

Eto ni onih odabranih petero-šestero, kojima se tisuće puta "ukaže", ne mogu se "odlučiti za molitvu", kako će tek onih pet-šest milijardi kojima se uopće ne ukazuje!

Plan i dalje skriven.
25. IV. 1994. poruka:
"Dječice, pozivam vas da svatko od vas pomogne da se ostvari moj plan preko ove župe."

Još se ne zna točan plan.

Drago mjesto,
25. II. 1995:
"Danas vas pozivam da postanete misionari mojih poruka, koje dajem ovdje preko meni dragog mjesta. Bog mi je dopustio da ostanem ovako dugo s vama…"

Iako ne nailazi na pravi odgovor.

Uporni otpori,
25. VII. 95:
"Dječice, želim od vas napraviti prelijepi buket spreman za vječnost, ali vi ne prihvaćate put obraćenja, put spasenja koji vam nudim preko ovih ukazanja".

Ako "vidioci", koji svaki dan razgovaraju s pojavom, ne prihvaćaju put obraćenja, koliko li će manje preostali, nevidioci?

Samo duhovna zvanja.
25. VIII. 1997.:
"Pozivam sve svećenike, redovnike i redovnice da mole krunicu i uče moliti druge."

Poruka od 14. VIII. 1984., trinaest godina prije toga, bila je u tome da "svijet" moli tri krunice. Sada samo svećenstvo i redovništvo.

Hvala što živite poruke.
25. VI. 1998:
"Danas vam želim zahvaliti što živite moje poruke".

A tri mjeseca kasnije pogledaj ovoga stroga prijekora:

Počnite živjeti poruke.
25. IX. 98.
"Puno govorite, dječice, a malo radite na svom obraćenju. Zato, obraćajte se i počnite živjeti moje poruke…"

Mir i blagostanje.
Na Božić, 25. XII. 1999. pojava govori o vremenu ne samo "mira", nego i "blagostanja".

Više materijalno nego duhovno.
24. IV. 2000.
"Draga djeco! Pozivam vas i danas na obraćenje. Previše se brinete za materijalne stvari, a malo za duhovne".

Dakle i nakon 20 godina "ukazanja", i to svakodnevnih, i na stotine "poruka" sve isto kao na početku. Kao i daleke 1984., 8. ožujka:
"Draga djeco, obraćajte se vi u župi"!

Pojava u međugorskim "ukazanjima" iz ovih je poruka

sad žalosna, sad radosna;
sad hvali župu mimo ostale,
sada joj daje posljednju opomenu;
sad je želi napustiti zbog nevjernosti pojedinaca,
sad opet zbog cijele župe;
sada je bespomoćna i razočarana,
sada opet vedra i vesela.

O Gospe moja, što to od tebe čine! rekao bi biskup Žanić 1987. u Međugorju!