Vicka "vidjelica", zamoljena da konzultira svoju "pojavu" s obzirom na neke probleme oko zemaljskih
"hotela", dala se na posao.

Donosimo dva slučaja.

1) U DALEKOM SVIJETU.
U dokumentaciji umirovljenoga biskupa Pavla Žanića nalaze se brojna pismena svjedočanstva koja
kazuju do koje je mjere međugorski fenomen prožet neistinama, izmišljotinama, besmislicama oko takozvanih ukazanja, i poruka "vidjelaca," koje se neće pripisati ni nevjerniku, a oni ih pripisuju
Blaženoj Gospi.

Objavljujemo izvorno pismo "vidjelice" Vicke, ispuštajući imena, koja se u pismu spominju, ali ih, ako treba, možemo posvjedočiti na svakome crkvenom sudu. Jedna od takozvanih vidjelica, druge godine "Gospinih ukazanja" (tj. 1982), bez točna nadnevka, pitala je "dragu Gospu" i prenosi njezinu "poruku" s obzirom na razrješenje nekoga dioničarskog nesporazuma. Naime A.A. i B.B. zajedno sa C.C. (namjerno stavljamo drukčije inicijale) podigli su hotelčić u jednoj stranoj
državi. Kako su se oko toga stvari nepredviđeno zamrsile, došlo je do težih razilaženja. Jedan se od dioničara obratio međugorskoj "vidjelici" da se ona posavjetuje s "Gospom". "Vidjelica" se spremno odazvala i konzultirala. To je sve napismeno sročila.
Neka čitatelji razaberu "Gospinu poruku" iz doslovna "vidjeličina" pisma tomu dioničaru:

"Hvaljen Isus i Marija

Evo hoću da vam se javim da sam falu Bogu dobro i zdravo kao što ivama želim na isti način. Vamo je sve dobro problema nikakvih nema. Ovamo se moli narod dolazi sve uvećem broju. Gospa i dalje dolazi još će se dugo ukazivati. Ja sam pitala zavas i čula sam šta se dešava sa C.C. i sve razumila šta on hoće.
Ja sam pitala dragu Gospu za vas. ’Ovako’. Za C.C. treba ga opomeniti da to nečini jer on nije svjestan šta radi. Rekla je da on neće dugo i da će se injemu stati ukraj, jer on niušto nevjeruje i
neiđe Božjim redom i zato mu ništa nemože biti sa blagosovom. I još da kažem nemojte vi ništa govoriti niočeme jer on neće da prihvaća Božje rječi. Vi nemorate sanjim pričati jer to je za njega
veliki udarac samo on to neće da prizna. A njegove se žene okanite jer hoće da vas dotjera do velikog zla i ona ga (tj. muža) počinje podgovarati tako da vas lakše istra odatle. Vi se držite svoga i nemojte popuštati a sta će se injemu ukraj. Ako vam je još nešto potrebno i bude kakvih problema slobodno poručite po M.M. ili meni kako kod hoćete napišite. Ja nemam više šta da pišem nego primite bezbroj ljepih pozdravi od Vicke Bog."

Primjećujemo: Zvuči zaista više nego neumjesno da se pojava koju "vidioci" nazivaju "Gospom" iz Međugorja miješa u nesporazume oko nekoga dioničarskog zdanja-hotela u svijetu, da poput kakve nervozne žene, ljutite bez ikakva povoda, prijeti nekomu na drugom dijelu svijeta da ni "on neće dugo i da će se i njemu stati u kraj, jer on ni u što ne vjeruje i ne ide Božjim redom i zato mu ništa ne može biti s blagoslovom" te "da on neće da prihvaća Božje rječi".

Prema vjerodostojnim svjedocima iz toga vremena i okruga to uopće ne odgovara istini.
Dotični katolik u Boga vjeruje, Bogu se moli, svoju djecu u kršćanskom duhu odgaja, pristojan je vjernik. Ima ljudskih mana kao svatko od nas. Ali da se Blaženoj Gospi prišivaju ovakve besmislene i nevjerodostojne poruke, zvuči nedostojno i blasfemično; da Gospa preko "vidjelice" dotičnima savjetuje: "Vi ne morate s njim pričati" jest nešto što odudara od osnovnoga ljudskog bontona, napose od zdrava kršćanskoga stava, pogotovo od stava Majke nebeske. To nas duboko uvjerava da su međugorska "ukazanja" i njihove "poruke" od početka puke neistine, izmišljotine i maštovitosti. Čak ta "proročica" predviđa za tu "Gospu" "da će se još dugo ukazivati". Vjerojatno dotle dok se njoj samoj, "vidjelici", bude sviđalo! Barem je do sada – kroz ovih godina – tako bilo.

Svaki će se pravi katolik odlučno ograditi od ovakva i slična uvredljiva predstavljanja Najsvetije između svih ljudi, Blažene Djevice Marije, kojoj je svemogući Bog dao posebno mjesto među svima svetima, i kojoj pripada posebna čast i slava iznad svih anđela i svetaca.

2) U MEĐUGORJU.

Iznosimo drugi primjer kako se manipulira s navodnim porukama navodne Gospe, opet u materijalne svrhe izgradnje jednoga drugoga ugostiteljskog objekta, ovaj put ne preko bijela svijeta nego u Međugorju.

Razumijemo da treba izgradnje u ovo poratno doba, pa i hotela, ali da se za to mora tražiti odobrenje projekta izravno od Blažene Gospe, ne ide nam u kršćansku glavu. Oduvijek smo željeli da istina sjaji u punome svjetlu, kako kaže Sveti Otac: Splendor veritatis – Sjaj istine!

Ako su ne znam kako dobre stvari utemeljene na lažima, one će se prije ili kasnije same od sebe razotkriti i sve osramotiti.

U slučaj koji kanimo iznijeti dopuštenjem odgovornih iz redovničke zajednice koja nam je dostavila pisanu dokumentaciju, uključeni su:
fra Slavko Barbarić, Vicka Ivanković "vidjelica", jedna zajednica iz Nizozemske i jedna naša domaća obitelj koju oslovljavamo N. N.

Pastoralni centar ili hotel? O čemu se radi?

Početkom 1995. godine jedna zajednica u Nizozemskoj primila je molbu za financijsku pomoć za izgradnju pastoralnog centra u Međugorju. Jedna naša obitelj (N. N.) koja je željela podignuti taj centar povezana je s poglavarom te zajednice. Kći te obitelji opisala je 16. ožujka 1995. na tri stranice taj Pastoralni centar Međugorje. Tu spominje kako su prvi put pitali Gospu "prošle godine u aprilu, ja mislim da je to bio kraj aprila i odgovor je glasio:

’Još nije pravo vrijeme kada bude pravi trenutak ja ću vam kazati.’"

Zatim kći nastavlja: "Moj otac kaže da je pitao još jednom i odgovor je bio otprilike isti.

I treći put 2. decembra 1994. dođe Vicka mom ocu i kaže ja sam sinoć 1. dec. pitala Gospu za vas, to stoji na jednom papiru. Točno "Ja sam sinoć pitala Gospu za vas i ona kaže da možete polako početi sa gradnjom. Puno pozdrava i ja molim za vas Vicka"

Nakon propitkivanja, pokazalo se da je posrijedi zapravo gradnja hotela od stotinjak kreveta, kojem bi se priključila kapelica i prihvatilište za "hodočasnike". Poglavar spomenute zajednice htio je posuditi veći iznos njemačkih maraka, kako bi se otpočelo s gradnjom.
Motiv je bio: "Gospa" želi da se taj hotel sagradi!

Jest u ime Marijino. Kako je to izgledalo dosta čudno i nevjerojatno, da se Gospa miješa u hotelske projekte, zajednica je 14. ožujka 1995. stupila faksom u kontakt s fra Slavkom ( Sva se dokumentacija nalazi na Ordinarijatu.) Barbarićem, duhovnim voditeljem "vidjelaca", pitajući ga na njemačkom:

"Je li Vicka u Marijino ime rekla obitelji N. N.: ’Sada možete polako početi sa gradnjom’"?

Međutim, prije nego je fra Slavko odgovorio, javila se 19. ožujka iste godine osobno Vicka "vidjelica," jer je valjda primijetila da zajednica oklijeva posuditi novac. Donosimo doslovan tekst pisma koje Vicka nije pisala, a jest ga vlastoručno potpisala:

Međugorje 19.03.1995.
Cjenjeni i poštovani prijatelji!
Već jednom sam vam pisala preko mojih prijatelja N. N. i njegove obitelji pa vam se ponovno javljam jer me možda niste dobro razumjeli, a ujedno sam na neki način i malo začuđena da preko Gospinih Majke Božje poruka tražite i nečije druge.
Kada Gospa Majka Božja odobrava i naglašava početak radova na izgradnji objekta onda neznam čemu vaša sumlja i traženje nekakvi naknadni poruka i odobrenje od obični ljudi.
Gospa Majka - Božja je preko mene dala odobrenje za zgradnju objekta pa ako vjerujete u Međugorje i ukaznja Gospe Majke Božje neznam čemu sumlja. Ja vam od srca želim sretan početak gradnje i zajedničke suradnje.
Puno vas pozdravlja i za vas moli Vicka

Preslik rukopisa koji Vicka nije pisala, osim posljednjega retka nalazi se na Ordinarijatu.
Tako "Gospina vidjelica" odlučno tumači da "Gospa" želi da se podigne hotel od stotinjak kreveta.

Nije u ime Marijino. Fra Slavko Barbarić na spomenuti dopis zajednice odgovara 28. ožujka 1995. tvrdeći (prevodimo s njemačkoga):

Vicka "nije o tom problemu pitala Majku Božju, stoga ne može se raditi o odgovoru ’u ime Marijino.’ Moje je mišljenje i ja ga sasvim jasno iznosim: krivo je u takvim prilikama pitati vidioce, jer pri tom postoji pogibelj da se mišljenje vidjelaca stavi u usta Majke Božje, i tako se dogodi što se dogodilo: ’u ime Marijino’".

Fra Slavko, ne znajući za Vickino pismo, opovrgava Vicku i niječe da joj je Gospa išta govorila u vezi s izgradnjom hotela. Zašto neistine? Nato zajednica odgovara fra Slavku već sutradan, 29. ožujka s dva pitanja:

Kako to da Vicka vidjelica tvrdi jedno nizozemskoj zajednici, a drugo fra Slavku Barbariću? Moli neka fra Slavko malo protumači te nedosljednosti ili laži Vicke "vidjelice".Vicka potpisuje kao Gospino što jedna obitelj želi.

Fra Slavko odgovara 3. travnja 1995. i opisuje kako je sve teklo. On se obratio Vicki, i to ovako opisuje:

"Moje je pitanje bilo: Zašto mi je ona onda rekla da nju (Gospu) nije pitala, zašto mi je lagala? Ja sam s Vickom pred njezinim roditeljima govorio i ona je imala malo straha pred ocem da potvrdi odgovor, jer se otac već bio razljutio zbog insistiranja obitelji N.N. Ona se sada također pismeno kod mene ispričala i kaže da ona nije nikada mislila da je to tako važno.

Ona piše: Sada se dogodilo, i neće se više nikada dogoditi!... Da biste razumjeli Vickinu situaciju, još ću nešto reći u odnosu na pismo koje ste primili od Vicke i meni faksirali. Kad sam ja pismo pročitao, bio sam siguran da tekst ne pripada Vicki. Potom sam je pitao. I to je bilo ovako:

Ona se spremala na put u Rim i imala je malo vremena. Gospodin N. N. i njegov sin napisali su tekst i zamolili Vicku da ona tekst svojom rukom potpiše. U brzini ona je tekst svojom rukom potpisala. Vicki pripada samo posljednja rečenica. Vicka je stoga gotovo zaplakala i više se puta ispričala, jer ona zna koje posljedice ovaj slučaj 'laži' može imati, jer Vi ste se također zapitali kako je Međugorje ’vjerodostojno’."

Dakle, Vicka "vidjelica" potpisuje ono što joj netko napismeno donese, i to tumači da je Gospina
"poruka"!

I ta će "vidjelica" donositi vjerodostojne "poruke" Gospine, u brzini, pred put u Rim, cijelomu svijetu, da svijet povjeruje takvim međugorskim prijevarama koje razotkrivaju sami protagonisti!
Dva pitanja radi razjašnjenja laži. Nato zajednica iz Nizozemske piše fra Slavku, 28. travnja 1995. postavljajući mu dva pitanja:

Prvo, kako to da Vicka, koja misli da Blažena Djevica Marija nju "odgaja" već 14 godina, laže zbog tako nevažne stvari (strah od oca, ne od grijeha)? Zar ne bi trebali biti rezultati "ukazanja" dublji molitveni život (ne nužno mistični), koji priječi Vicki takvu vrstu grijeha?
Drugo: Zar je normalno da Gospa odgovara na takva pitanja? Zar to nije protiv autentičnosti ukazanja? pita zajednica fra Slavka.

Fra Slavko prelazi preko laži, a novac traži. Na to je pismo fra Slavko odgovorio gotovo godinu dana kasnije, 14. veljače 1996. na engleskom jeziku. I gledajte kako sada prelazi preko svih laži i moli novac za izgradnju hotela.

On doslovno piše:

"Danas je došla u župni ured obitelj N. N. s kojom ste Vi bili u kontaktu. Bili su veoma smućeni jer Vi sada oklijevate pomoći taj projekt. Rekli su mi da su investirali veliki novčani iznos i ne mogu sada nastaviti s gradnjom zbog ove najnovije akcije. Kad ste me pitali o Vickinu odgovoru, nisam znao da se
radi o istoj obitelji koju ja poznajem dugo vremena. To je obitelj poštena i vrijedna povjerenja. Žao mi je da je došlo do ovoga nesporazuma između mene, Vicke, obitelji i Vas. Nakon što smo opširno raspravili situaciju s njima i vidjeli da sada ima više hodočasnika koji se vraćaju u Međugorje, kao što mnogi domaći ljudi sada počinju ponovno graditi, usuđujem se moliti ako je moguće da preispitate cijelu situaciju i po mogućnosti pronađete sredstva da pomognete toj obitelji."

Ne znamo je li spomenuta zajednica preispitala cijelu situaciju, je li prihvatila međugorske manipulacije s "Gospinim" odobravanjem projekta, je li prešla olako preko fra Slavkove i Vickine mutljage da izda 200.000 DEM zato jer to Vickina i fra Slavkova "Gospa" odobrava.

Sve ovo o čemu pišemo pokazuje da je Međugorje nevjerodostojno, a ono što se Gospi pripisuje da je Nje nedostojno!?(Crkva na Kamenu, 11/1997)

Kako je završilo?
Nakon toga fra Slavko je Barbarić reagirao člankom objavljenim u Crkvi na Kamenu, 1/1998., str. 5. Uredništvo mu je u istom broju dalo kratak odgovor, a biskup privatno nešto opširniji, 23. siječnja 1998. A kad je fra Slavko zaprijetio da će dovesti odvjetnike da tuže Crkvu na Kamenu, biskup mu je poslao ovo pismo:

Mostar, 2. ožujka 1998.
Velečasni fra Slavko,

velečasni dr. don Ante Komadina, glavni urednik "Crkve na Kamenu", uručio mi je fotokopiju Vašega pisma koje ste 19. veljače ove godine poslali "Poštovanom Sitno-zoru." Spominjete da ste prije toga meni poslali pismo na znanje, i da ste primili moje pismo. U tome se pismu nalaze "odgovori koji nisu
adekvatni". Stoga šaljete "odvjetnika, koji će nam pomoći da dođemo do istine".
Neka se Vaš odvjetnik najavi na ovaj Biskupski ordinarijat, odgovornom uredniku "Crkve na Kamenu" msgr. Luki Pavloviću ili nižepotpisanom.
S poštovanjem Vas pozdravlja…

Fra Slavko nije slao ni odvjetnike ni tužitelje, niti je više ikada i na koji način spominjao tu bolnu i tužnu aferu, koja mu nimalo ne služi na čast! A valjda se i sam stidio svega toga zapletaja, pa je o tome šutio!