Prenosimo tri "poruke" Jelene Vasilj, kako ih je dostavio na Ordinarijat fra Tomislav Vlašić. Mi stavljamo naslove:

1) "Zadnje ukazanje. Zadnja poruka".

"Gospa" govori: Ja želim da u ime Isusa Krista pođete i dođete biskupu ireknete: "U ime Isusa Krista dolazimo ovdje".

"Gospa" kaže: Želim da mu kažete da povjeruje. Moja je goruća želja da vjeruje. Tako mi srce govori i želi da povjeruje! Zovem ga ja preko vas! Molim ga da povjeruje. To ja i moje srce želi. To sam Bog želi, a ne samo ja, kaže ona.

Želim da mi kaže: Zašto misli da ja tu nisam?! Upravo ja sam ista, samo što ja dolazim po različitim oblicima. Upravo ista! Ja želim da mu utisnem u srce ono Božje. I molim ga da mi otvori srce, da povjeruje, a to je sve istina. Želim da svijet vodi prema dobru i da kaže: "Istina je sve! Obraćajte se! Oprostite meni što sam vam govorio da nije istina. Već molim vas povjerujte!" –
tako molim biskupa da reče narodu. – Istina je sve to! Ja molim uvijek. I vi molite i nastojte moliti za cijeli svijet i za njega. Mnogo je opasno ako se ne povjeruje. Zadnje ukazanje, zadnja poruka! To je najgore, ako ne povjeruje! Teško će biti; i narod i biskupe može odvratiti da povjeruju.
Ali meni je potrebna ta čvrsta vjera. Ne, ako hoće da povjeruje; on MORA povjerovati! Ne ako hoće, što govorim narodu: "Ako hoćeš, povjeruj!" A njemu kažem da MORA povjerovati. Jer sotona hoće da ga svlada. I ja se borim proti nje. Potrebni su mi vaši postovi i molitve. On hoće da ga osvoji, ali ja sam toliko snažna da joj ne dam. Molite i pobijedit ću! Želim da se posti za njega, da mu Bog povrati Duha Svetoga. Želim mu reći - Puna Milosti – da ga molim, sama ga ja molim da povjeruje. A ne, ne molim ga ja onako prazno. Samo da se spasi on i narod. (… Sve sam tako čula!).

- NB. - Ova izjava snimljena je 17. 04. 1983. i na vrpci odmah dostavljena O. biskupu.


Ne možemo se na ovu "poruku" ne osvrnuti:

Biskup je primio Jeleninu "poruku" i nastavio je još odlučnije ne vjerovati, odnosno biti još čvršće uvjeren da tu, u Međugorju, nema nikakvih nadnaravnih ukazanja, najmanje Gospinih; da preko "vidjelica" nema nikakvih nadnaravnih poruka, najmanje Gospinih, ni njemu ni svijetu; i da u takvim vidjelačkim maštanjima i izmišljajima nema ni zrna istine!

"Zadnje ukazanje, zadnja poruka!" Sve u jednini. Strašni sud! Apokalipsa! Kakvo posljednje ukazanje, kakva li posljednja poruka, Jeleno, miljenice Božja! To je bilo 17. travnja 1983.

A poslije toga na tisuće "ukazanja" i na tisuće "poruka" kao utvare, abrakadabre, nesuvislice, tajne, brojke, magle i magluštine, sanje i sanjarije šire se već dvadeset godina iz Međugorja svijetom! I kraljevstvu takvih neistina, ukazanija i poruka ne vidi se kraja! I da tomu povjerujemo?! Je li naša vjera obsequium rationabile (Rim 12,1): razumna služba Bogu, duhovno bogoslužje, zdravo bogoštovlje, istinsko bogomoljstvo, ili je to plod nečije privatne fantazije i priviđenja?

Kakve veze te "poruke", koje PRIMORAVAJU biskupa da povjeruje međugorskim dječjim storijama, imaju s pravom vjerom u Isusa Krista, Sina Marijina, u Boga, i u Presveto Trojstvo? Kako to da je svemu narodu prepušteno na volju, ako hoće, da povjeruje, a biskup Žanić, ne ako hoće, nego MORA povjerovati? On nema izbora. On nema slobode. On je pod prisilom - MORA povjerovati u privatne fantazije jedne ili druge "vidjelice" ili njezine poruke, inače će sotona sve odnijeti! I to biskupu dva puta zaprijećeno da MORA povjerovati. Jer bi moglo inače biti vrlo pogibeljno, teško, "najgore", ako počne odvraćati "narod i biskupe" da ne povjeruju i ne dolaze u Međugorje! Kako u tome ne čuti poruku međugorskih redaktora koji proglašuju "svetište" svjetskih razmjera?

Mudri papa Benedikt XIV. (1740-58) naznačio je princip vjerovanja u privatne objave: "iako im se ne duguje, niti se može dati, pristanak katoličke vjere, duguje im se ipak pristanak ljudske vjere prema pravilima razboritosti, po kojima su naime takve objave vjerojatne ili pobožno vjerodostojne".

I sada ta privatna utvaranja, kojima se ne smije dati ni ljudska vjera, jer djeluju nevjerojatno i nevjerodostojno, samo biskupa Žanića primoravaju da povjeruje, jer inače nema mu spasa!

Vjera je čisti dar Božje milosti ljudskoj slobodi, "osvjedočenje o zbiljnostima kojih ne vidimo" (Heb, 11,1), a nije rezultat nikakvih zaplašivanja i pritisaka privatnih fantazmogorija pojedinih "vidjelica" i "slušalica" i njihovih video-htijenja i videoželja!

Ovdje se može dodati činjenica da je nasljednik biskupa Žanića u Mostaru od 1993. godine, koji je nastavio dosljednim putem svoga prethodnika i koji jednako crkveno u sporazumu sa Svetom Stolicom rješava "hercegovački slučaj" ne priznaje autentičnim nijedno "ukazanje", nijednu "poruku", nije do sada apsolutno nikada primio nikakvih poruka, ni prijetnji, ni prisile, ni od Jelene ni Vicke, ni od Marije ni Mirjane, ni od Ivana ni Jakova.

A jest primio svu silu pisama od raznih čudovnjaka i čudovnjakinja, domaćih i inozemnih, da prihvati Međugorje kao "poruku", kao mjesto "ukazanja", kao "svetište" i kult nadnaravnih objava!

2) "Gospa" moli biskupa:

Ta ista "vidjelica", Jelena Vasilj, 11. svibnja 1984. šalje preko istoga fra Tomislava Vlašića još jednu "Gospinu" poruku biskupu Žaniću:

"Kažite mu da ga volim i da želim biti s njim da mu udijelim svako dobro. Neka mi povjeruje! Ja sam ovde došla i želim svijet spasiti. Svijet je u velikoj nevolji, u grijehu. Zato je potrebno obraćenje."

Naše razmišljanje: Sada je molbenica biskupu nešto umiljatija. Sve ne bi li, ne bi li povjerovao u "vidjeličine" maštarije! Ne više ono prisilno i prinudno, pod "muss", kao prije, nego slobodno, kako se i pristoji! Kad neće silom, hoće zar milom. Biskup, međutim, nije povjerovao ni milom!

3) "Ja nisam važna".

"Gospa" šalje, pod istim datumom, "poruku" i Biskupskoj komisiji, koja želi ustanoviti je li prava Gospa u Međugorju ili nije. A poruka glasi: "Ja nisam važna. Meni ne morate povjerovati. Ali bar povjerujte Evanđelju".

Naš odgovor: Upravo zato što vjerujemo Evanđelju, čitamo ga i navješćujemo. Sveto nam Evanđelje na jednom mjestu kaže ovako: "Ako vam tko rekne: gle 'evo Krista' ili: 'eno ga!' – ne povjerujte! Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da zavedu, bude li moguće, i izabrane" (Mt 24,23-24).

Sveti Pavao dodaje jednu zastrašujuću:

"I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla" (2 Kor 11,14). Znači pod površinskom nošnjom - pa kako god sjajna bila - može biti škandalozno vraško postupanje i zavođenje! Oni koji imaju Duha Božjega znat će razlučiti duhove.

"Gospa" kaže za sebe: "Ja nisam važna". Isus je Krist sa svojim Evanđeljem bitan za naše spasenje. Kao Bogu, Sinu Božjemu, njemu pripada naše klanjanje. Bez Isusa spasa nema. A Bog je Otac htio Mariju kao Majku svomu Sinu. Zato je njezina uloga i osoba –vrlo važna!

To Crkva ističe i time što uči da svim svecima pripada naše štovanje, a Blaženoj Djevici Mariji naše nadštovanje.