Dok je kapelan u Međugorju bio fra Tomislav Vlašić, koji je kasnije prešao u jednu talijansku franjevačku provinciju; kapelan u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru fra Ivan Prusina, koji danas živi i radi u inozemstvu (svojedobno u Mostaru uvelike priječio redovito djelovanje novoosnovane katedralne župe,predviđene u Papinskom dekretu "Romanis Pontificibus", br. 6);kapelan u istoj župi fra Ivica Vego, koji je isto činio, a 1988. godine pismeno se oprostio od Franjevačkoga reda i
svećeničke službe; dođoše Vicki Ivanković, "vidjelici" u Međugorju, "i svim vidiocima", "ukazanja" koja su se svojim "porukama" stavila na stranu neposlušnih franjevaca, a oštro obrušila na mjesnoga
biskupa msgr. Pavla Žanića optužujući ga za sav crkveni nered u Hercegovini. "Vidjelica" je ta "viđenja" od 19. prosinca 1981. do 29. rujna 1982. bilježila u svoj posebni Rokovnik, i to - gle ovo! - u
Agendu od 3. do 21. siječnja 1983. Očito je odnekuda prepisivano u Rokovnik, jer datumi nisu išli redoslijedom. "Poruke" su dostavljene biskupu Žaniću djelomično 1982. a cio Rokovnik 1985.
Evo kako je zapisan razgovor između "vidjelice" i njezina "priviđenja", u usporedbi s onim što je o. R. Grafenauer donio na Ordinarijat. "Poruke" Vickine "pojave" stavljamo u kosa slova:
"19. Prosinca 1981. - Subota -
Pitala sam za hercegovački problem, posebno na ono što se odnosi na Fra Ivicu Vego.
Gospa je rekla, da je za ove nerede najkrivlji biskup Žanić, za Fra Ivicu Vegu rekla je, da on nije kriv, ali da Biskup ima svu vlast. Rekla mu je da ostane u Mostaru i da odatle ne ide.
3. Sječnja – Subota (=1982) – (Grafenauer: Nedjelja)
Svi vidioci skupa pitali smo Gospu za Ivicu Vegu.
Gospa je odgovorila: Ivica nije kriv. Ako ga izbace iz fratara, neka bude hrabar. Ja svaki dan govorim "Mir, mir!" a sveviše ima nemira. Nek ostane! Ivica nije kriv. To je ponovila tri
puta. Svi smo čuli i rekli mu: Biskup ne pravi red i zato je on kriv.
Neće ni on vazda bit biskup. Pokazat ću ja pravdu u kraljevstvu. To je trajalo deset minuta, sve o Ivici.
11. Siječnja 1982 - ponediljak -
Pitali smo ponovno za dvojicu Mostarskih kapelana i Gospa je ponovila dva puta ono što je prije rekla. .
20 Siječnja 1982. - Petak – (Grafenauer: Srijeda)
Ja sam postavljala neka pitanja za Ivicu Vegu i Fra Ivana Prusinu, a isto tako, neka mi je i sama Gospa odgovorila. Gospe moja, novine pišu, da su Ivica i Ivan izbačeni iz fratara. Ona je odgovorila: Nisu izbačeni! Nasmijala se. Reci im samo, neka budu mirni i hrabri. Ima mnogo kušnji. Neka ustraju!
Neka novine samo pišu! Na to neka neobraćaju pažnju, jer to nije ni važno.
Gospe moja, jednom ovo smiri, pa da Ivica i Ivan nemaju nikakvih problema.
Gospa je odgovorila: Sve ću ja to smiriti. Spomenula je i neke fratre iz Mostara, ali neka, bit će
prilike da im reknem, ima ih trojica glavnih.
Gospe, šta je sa Biskupom? Hoće li on izmijeniti svoje držanje?
- Gospa je odgovorila ja neću žuriti. Ja čekam, hoće li popustiti na ove moje poruke, koje sam slala preko vas. Ali meni (=Vicki) je to tako teško. Previše je to zamene, a kamo li za Ivicu i Ivana!
Jučer, dok smo bili sa Gospom, pitali smo je može li izmoliti jedan Očenaš za njih dvojicu. Odmah je rekla: Može. I počela je moliti. Kad smo završili, nasmijala se i meni reče: Tebi ništa nije drugo u glavi samo njih dvojica. Ja rekoh: pa i nije!
26. Travnja - 1982. - Ponedjeljak -
Biskup – veli - nema nimalo prave ljubavi Božje za njih dvojicu. Ivica i Ivan neka radi Biskupa ostanu samo mirni jer on im stavlja preveliki teret, samo da ih se oslobodi. Jer počeo je od najmlađih pa sve polako dalje. Znam da je to za nji veliki udarac. Neka se ništa ne sekiraju, neka to slobodno izbrišu iz glave, neka znadu trpjeti za pravdu. Što Biskup radi, nije po Božjoj volji.
Nevini bez krivnje, pa tako premoreni. To Bog nebi dao, ali Biskup neradi po Božjoj milosti, pa može činiti šta hoće. Ali jednog dana vidjet će se pravda koju odavno niste vidjeli. Ja ću to sve polako
početi smirivati, a mnoge će fratre obasjati velika sreća.
29. Rujna - 1982 - Srijeda -
Fra Ivica je upitao: Dali da idemo iz Mostara ili da ostanemo?
Gospa je odgovorila: "Ostanite"!
Krajem kolovoza 1982 g. Vicka nam je rekla odprilike ovako: Gospa mi je poručila da se Ivan i Ivica ne udaljuju iz Mostara.
Četvrtak 15. IV. 1982. Ivica Vego i Ivan Prusina
Ja sam postavila pitanje Gospi ovako: Općenito da mi sve kaže o vama dvojici. Ona se najprije nasmijala i počela govoriti. Oni nisu ništa krivi. Ponovila je dva puta. Neka se zato ništa nebrinu. Ima ih dosta protiv nji dvojice, koji jedva čekaju da ih izbace i da odu iz Mostara. Biskup je tu kriv a ima ih puno koji ga podržavaju i svaki dan govore da vas izbace, da vas više neviđaju.
Nemojte slušati nikoga! Nemojte sebi ništa predbacivati, i što je svakako važno - da neidete iz Mostara. Čine veliku nepravdu prema vama, neće da rade po Božjem zakonu, nego svi protiv njega i zadaju vjeri i crkvi velike udarce i unose još veći nemir.
Gospe moja ti si rekla, da ćeš ti Biskupu nečim pokazati, da ih se okane, pa te ja molim da to što prije učiniš, jer nama se pomalo žuri i očekujem da se to sve smiri i utiša:
Ima ih mnogo pored kojih Ivica i Ivan prođu svaki dan po sto puta, a oni ih neće ni da pogledaju kao da i ne postoje.
Gospe moja ti znaš kako je njima. Pa bi te zamolila da im što prije pomogneš i oslobodiš ih njihovih problema, da i oni budu kao i ostali svećenici.
Gospa se zasmijala i rekla:
Sve polako, ja ću to smiriti i neće biti nikakvih problema. Mise mogu ponekad govoriti, ali neka se ne ističu, dok se to ne smiri. Kod njih nema nikakvih pogrešaka. Da su oni nešto krivi ja bih rekla neka idu i neka nesmetaju.
Onda ja velim, nitko to nemože smiriti, osim tebe. Ako ti ništa nepokušaš onda ništa. A ona reče
Sve polako.
16. 04. II Večer (=1982)
Ja sam postavljala neka pitanja za vas dvojicu a isto tako mi je neka Gospa sama rekla. Mnoge fratre grize savjest zbog njih dvojice. Pa će se sve doznati, oni će se sami polako otkrivati. I naglasila je Nemojte na nji obraćati pažnju vršite svoj posao. To je sve o Ivici i Ivanu što sam ja zapisala, a ostalo sam davala njima napisano na papiriće nisam imala vremena zapisivati sve posebno."
Preslik rukopisa iz Rokovnika Vicke Ivanković
____________________
Naš osvrt: Nakon takvih "poruka" preko međugorskih "vidjelica" fra Ivici Vegi i fra Ivanu Prusini, dvojici mostarskih neposlušnih redovnika, ne možemo ne izraziti svoje duboko zgražanje nad ovakvim pripisivanjem besmislica Blaženoj Djevici Mariji, Majci Božjoj.

Prvo, ne možemo nikako ni misliti ni vjerovati da se Djevica Marija na ovakav način oborila na mjesnoga biskupa koji je tražio crkveno poštovanje i kanonsko postupanje prema novoj zakonito osnovanoj katedralnoj župi, posvećenoj upravo Njoj, Blaženoj Djevici Mariji, Majci Crkve. A ta je katedralna župa - nota bene! - trebala biti osnovana Decizijom iz daleke 1889. godine! Kako to da se ukaza ovako nemilosrdno obrušila na biskupa Žanića s namjerom da zaštiti dvojicu nepokornih
kapelana, kako bi ostali u Mostaru, da rovare protiv Crkve Božje?! Nigdje se ne vidi da međugorska pojava sa svojim uzastopnim protucrkvenim "porukama" tako stoji u službi škandaloznoga
"hercegovačkoga slučaja" neposluha kao ovdje. I možda ni u jednoj drugoj prilici i poruci ne dolazi tako jasno do izražaja constat de non supernaturalitate - tj. jasnoća da se uopće ne radi o nadnaravnim ukazanjima i porukama, a najmanje Gospinim - kao u ovom prežalosnom slučaju i
procesu.

Drugo, na prigovor da ima u knjizi Otkrivenja javnih ukora "anđelima" ili biskupima mjesnih Crkava u maloj Aziji, primjećujemo da to čini uskrsli Gospodin, da je to preko Gospodinova apostola Ivana i da je to javna objava. U našem slučaju radi se o međugorskim privatlucima, koji su u službi crkvenoga neposluha!

Treće, biblijska poslušna Gospa nigdje i nikada u povijesti ne poručuje i ne preporučuje redovnički neposluh protiv crkvenih odluka Svete Stolice i mjesnoga biskupa, osim u Međugorju! Drugim riječima: ako su takozvani "vidioci" u svojim priviđenjima i sanjarijama čuli ikakve "poruke" protiv posluha u Crkvi, onda one nisu od poslušne Gospe, nego od nekih neposlušnih bića. Nigdje đavao nema takva plodna tla kao ondje gdje neposluh caruje. Njegova je definicija: Non serviam - neću ti služiti niti te slušati!

Četvrto, stoga kad su međugorski režiseri događaja i filtraši "poruka" uvidjeli da im takve besmislice neće proći, nego da će se na takav način međugorska "ukazanja" najlakše opovrgnuti, okrenuli su ploču i prestali pripisivati vlastitoj utvarbi takve protucrkvene "poruke" i propuštati ih u narod do
dana današnjega!

Biskup Žanić, kad je čuo, pročitao i razumio te "poruke", nedostojne kršćanske vjere, odlučno je rekao Urbi et Orbi da to nema veze s Gospom.
Sve drugo što se slijevalo na Ordinarijat, samo je potvrđivalo taj stav, koji je ostao na snazi do danas.

Peto, biskup je Žanić na takve nekršćanske "poruke" gledao kao na nekršćanske poruge i Gospi i Crkvi! Zato je sa svom odlučnošću branio i dostojanstvo Gospino i čast Katoličke Crkve.