René Laurentin rođen je 19. listopada 1917. u Toursu u Francuskoj. Za svećenika je zaređen 8. prosinca 1946. Napisao je više djela na području mariologije. Od 1984. objavio je brojne članke, brošure i knjige o međugorskim fenomenima braneći njihovu vjerodostojnost. S biskupom je Žanićem imao više susreta i razmjena pisama. Sa sadašnjim biskupom susreo se 1998. i razmijenio poneki dopis.
Prvo biskupovo pismo Laurentinu, 20. ožujka 1998. Velečasni gospodine Laurentin, nakon našega susreta koji je bio jučer ovdje na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru, od 15,00 do 17,00 sati, poslao sam faks ocu Johannu Touwu, koji mi je ljubazno poslao fotokopiju Vašega pisma što ste mu ga poslali u kolovozu 1997., U njemu ste doslovno pisali ono što mi je prethodno pisao otac Touw, tj. "Tvrda i okretna akcija biskupova, koju Papa žali i poštuje, bit će bez sumnje fatalna po Međugorje" (L’action dure et habile de l’évęque, regretée et respectée par le pape, sera sans doute fatale ŕ Medjugorje). Ja sam Vas ljubazno pitao kako Vi znate da Sveti Otac 'žali' moju akciju. Vi ste odlučno zanijekali da ste napisali riječ 'žali' (regretée). Ovdje, naprotiv, jasno se
pokazuje da ste Vi tu riječ napisali, i to vlastoručno. Kako tumačite tu svoju kontradikciju: napisanu tvrdnju i zatim usmeno nijekanje?
Nismo imali vremena razgovarati o famoznom slučaju hotela obitelji N. N. u Međugorju, o čemu ste Vi imali svu dokumentaciju... Kako tumačite dopuštenje "Gospino" za gradnju hotela? Ili mislite da se radi jednostavno o Vickinoj pogrješci?
Onda u tome slučaju što ćemo s vjerodostojnošću "vidjelaca" koje Vi braniti na sav glas pred svijetom?
Jučerašnji razgovor sugerirao mi je da pripremim čitavu knjigu jasnih opovrgnuća neistina koje ste Vi objavili o Međugorju ovih posljednjih godina.
Velečasni gospodine Laurentin, zašto ste sebi dopustili takvu kompromitaciju?
Žalim zaista što moram poduzeti 'čvrstu akciju' prema Vama, iz jednoga jednostavnog razloga: Laurentin amicus, veritas magis amica (= Laurentin prijatelj, istina je veća prijateljica).
Moj je tajnik don Željko sastavio priopćenje o našem jučerašnjem susretu i razgovoru. Šaljemo Vam kopiju na hrvatskom i engleskom pro informatione.
S poštovanjem"
Priopćenje.
"Biskup Ratko Perić primio je, sa svojim tajnikom, u Mostaru, 19. ožujka 1998. godine, vlč. Renéa Laurentina na njegovo traženje. Laurentin je poznati francuski mariolog a u nas poznatiji kao širitelj međugorskih 'ukazanja', 'čudesa' i drugih fenomena. Laurentin je o tome do sada objavio više knjiga i brošura (svake godine ponešto) u kojima propagira autentičnost međugorskih 'ukazanja' i 'poruka' do te mjere da je, prema vlastitom priznanju, prilično izgubio od svoga znanstvenog ugleda koji je uživao kao ozbiljan mariolog. Biskup mu je spomenuo da se služio i njegovim mariološkim knjigama dok je
predavao mariologiju u sarajevskoj bogosloviji, a s obzirom na njegovo pisanje o međugorskim 'ukazanjima' upućuje mu oštre kritike.
U otvorenoj i iskrenoj razmjeni mišljenja biskup je skrenuo Laurentinovu pozornost na brojne njegove netočne i nekorektne podatke u vezi s međugorskim događanjima. Ovdje navodimo samo neke od onih koji su u susretu istaknuti:

- U obrani 'vidioca' Ivana, nakon njegova izlaska iz dubrovačke gimnazije kao franjevačkoga sjemeništarca, zbog školskoga neuspjeha (1983), Laurentin je pisao kako je Ivan doživio 'šok' zbog naglašene prisutnosti biskupovih upozorenja, zbog sumnjičavih ispitivanja, zbog ismijavanja od kolega. Kad su i poglavari i biskup reagirali da od toga ništa nije istina, Laurentin, umjesto da se javno ispriča, utekao se neuobičajenu opravdanju da njegov francuski tekst nije dobro preveden, da on nije mislio na dubrovačkoga nego na mostarskoga biskupa, pa je čak dostavio biskupu Perneku kao 'originalan' tekst drugačiji od onoga koji je poslao Glasu Koncila. Posrijedi je moralno nedopustiv postupak.- Moralno je također nedopustivo da je u jednoj svojoj knjizi (1985) pisao kako je član biskupske komisije za Međugorje, mr. don Nikola Bulat, svećenik splitske nadbiskupije (sada pokojni), "jedan od onih koji se bore za prijevremenu ostavku msgr. Franića da ga zamijeni msgr. Žanić". Bulat je 1986. izjavio da je to "objektivno gledano kleveta," "jer niti sam to tražio ja niti znam da je itko drugi to tražio. Tražio sam od g. Laurentina dva puta da to ispravi, ali to nije učinio do sada koliko ja znam".
Laurentin sada kaže da je to on od nekoga čuo. Biskup mu je rekao da se istina ne ustanovljuje od rekle-kazale nego na izvorima!
- Laurentin se pokazuje naivnim kad vjeruje i piše kako je još u prosincu 1984. godine 'vidjelica' Vicka, već pitana o osobnom dnevniku, njemu izjavila: 'Nema nikakva tajnoga dnevnika u kojem bi se nalazile riječi protiv biskupa'. Biskup je Perić pokazao Laurentinu Vickin 'dnevnik' u kojem su brojne riječi
protiv biskupa Žanića, kao na primjer: 'Gospa je rekla da je za ove nerede najkrivlji biskup Žanić'!
- Osobito se neozbiljno doima kad u jednoj Laurentinovoj knjizi (1985) čitatelj pročita kako je neki međugorski hodočasnik prenio poruku Laurentinu da se Gospa veoma povoljno izrazila o njegovu pisanju o Međugorju. Međugorska je "Gospa" izjavila doslovno ovo: 'Dajte da svećenici čitaju Laurentinovu knjigu, i širite je!' To više nisu 'poruke' naše Gospe, nego zloupotreba njezina imena u komercijalne reklame koje ne čine 'dobre usluge' Blaženoj Djevici Mariji! Neozbiljno je što to vlč. Laurentin, uza sve uljudne ograde, uopće spominje u svojoj knjizi!
- Stvar je posebno tužna i smiješna koliko se R. Laurentin miješa ,a tako slabo poznaje ovdašnju neposlušnost nekih franjevaca Papi s obzirom na predaju osam župa prema Papinu dekretu iz 1975. On u svome žaru za Međugorje i u naivnosti prema franjevcima piše (1985): 'Od strane Međugorja, franjevci su došli dotle da pišu svomu generalu i kardinalu Ratzingeru da zamole kako bi se moglo postupiti. Ovo ja smatram pravim međugorskim čudom!' Ako su, prema Laurentinu, takva međugorska razvikana 'čudesa,' onda nitko bolje ne razotkriva međugorske fenomene od njega samoga! Upozoren je da je Franjevačka generalna kurija iz Rima prošle godine (1997) ukinula Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji novicijat zbog njihove čudovišne neposlušnosti! Dvanaest godina nakon što je on to njihovo pisanje Rimu proglasio 'pravim međugorskim čudom'!
- Nekorektno je što Laurentin piše (1997) da je biskup Perić priopćio fra Jozi Zovki da je
'ekskomuniciran'. Fra Zovki je oduzeta ispovjedna jurisdikcija i sam je 'ipso facto' (samim time)upao u suspenziju jer je, unatoč tomu, ispovijedao.
- Nekorektno je kad Laurentin piše (1997) da je Sveti Otac,vraćajući se iz Sarajeva prošle godine, ovlastio 'dio svoje pratnje'da posjeti Međugorje. Radoznali novinari i ambasadori nisu dio Papine pratnje niti je Papa ikoga ovlastio za takvo hodočašćenje!U dvosatnom razgovoru koji je tekao u duhu zauzeta i dokumentirana raščišćavanja brojnih međugorskih neistina, biskup je zamolio 81-godišnjeg Laurentina da počne pisati svoja poreknuća o Međugorju kako bi zasjala prava istina o toj kontroverznoj pojavi. Učinio bi veliku uslugu ovoj Crkvi da prestane pisati o 'međugorskom fenomenu' na dosadašnji način.
Sporni branitelj međugorskih 'ukazanja' i popratnih pojava, vlč. Laurentin, rekao je da mu u lipnju ove godine izlazi nova knjiga, gledat će uvažiti korekture i dogodine će razmisliti o prestanku pisanja o Međugorju.
Biskup i publicist Laurentin razmijenili su na kraju neke svoje knjige."
Drugo biskupovo pismo R. Laurentinu, 24. ožujka 1998.:

Velečasni René Laurentin,
potvrđujem primitak vašega pisma od 22. ožujka i odgovaram sljedeće:
1) Ne može se privatno govoriti o međugorskim 'ukazanjima' koja ste objavili u stotinama tisuća primjeraka, na raznim jezicima širom svijeta u ovih posljednjih 15 godina.
Pošteno je i pravedno objaviti priopćenje o našem razgovoru ovdje u Mostaru, 19. ožujka 1998. kao što smo i učinili, uredno Vas obavješćujući na prvome mjestu.
2) Nije ništa drugo urađeno osim onoga što ste Vi stavili u svoje spise, kao što sam Vam pokazao. Prema tome, Vi biste se morali prepoznati u tome što ste pisali. Ovaj Ordinarijat preuzima svu odgovornost za hrvatski i engleski prijevod. Šaljemo Vam priopćenje s točnim bilješkama. Nismo se još poslužili Vašom frazom, koju ste napisali prošloga kolovoza časnom prioru benediktinskomu P. Touw-u, da Sveti Otac žali moju 'akciju' s obzirom na Međugorje, a o čemu ste mi Vi rekli da to niste
napisali. Naprotiv, Vaš Vas rukopis demantira. Želio bih imati Vaš odgovor s obzirom na to.
3) Svojim spornim knjigama o međugorskim 'ukazanjima' Vi ste posijali, ne samo u ovoj zemlji, nego i u katoličkom svijetu, podosta kukolja dvoznačnosti i izričitih neistina koje će trebati počupati tijekom vremena. Vi ste mjerodavni i moralno obvezani to učiniti. Mi želimo biti u službi istine koja nas oslobađa od mnogih neistinitih međugorskih pojava, za koje ste se Vi proglasili poznatim glasonošom.
4) Svojim pričama o međugorskim 'ukazanjima', koje zaista treba žaliti, Vi mi uvelike pomažete da dođem do uvjerenja i tvrdnje o nenadnaravnosti (non supernaturalitas) takozvanih "ukazanja' u Međugorju. Koji su sve motivi u svoj toj raboti, Vi to riješite sami pred Bogom.
5) Neću šutjeti odsada ubuduće ni pred kojim Vašim djelom, koje sadrži međugorske izmišljotine, razara katoličko jedinstvo, crkveni mir i pastoralnu skrb u ovoj mjesnoj Crkvi.
6) Osim što objavljujemo te žalosne činjenice, o tome redovito izvješćujemo mjerodavne Urede Svete Stolice, koja, kao columna et firmamentum veritatis (= stup i uporište istine) mora biti o tome informirana.
7) Bila bi vrijedna žaljenja činjenica ako biste Vi očekivali da od iduće godine više ne pišete o Međugorju. Počastili biste Gospu ako biste prestali odmah, pišući dužne retractationes (= poreknuća) ako se želite pokazati prijateljem istine.
S poštovanjem Vas pozdravlja…

Na ta se pisma i priopćenja Laurentin osvrnuo u svojoj knjizi koju je objavio iste godine.
Preslik dijela pisma koje je R. Laurentin vlastoručno napisao i zanijekao da je pisao
R. LAURENTIN, Medjugorje. L'ostilité abonde, la grâce surabonde.
Testament. Derničre nouvelles, No 17, Juin 1998. Na primjer, s obzirom na slučaj Nikole Bulata, koji je dva puta tražio od Laurentina da opovrgne ono što je napisao u svojim Derničres Nouvelles 1985., br. 2, str. 14 (u talijanskom izdanju toga uopće nema!), Laurentin 1998. jednostavno kaže, str. 46: "Ne
sjećam se da sam primio ijedno pismo od Nikole Bulata". Ili na str. 48, u vezi s Laurentinovim pisanjem da Gospa preporučuje njegove knjige, naše priopćenje citira talijansko izdanje njegove knjižice (br. 3) i točnu stranicu 31., a on ispravlja i kaže da biskup ne donosi točnu referenciju, koju je on našao na nekoj drugoj stranici. Jest, ali u francuskom izdanju. U priopćenju je točno naznačeno
talijansko izdanje i stranica. Ali čemu se zadržavati na tome?