Slavko Barbarić rođen je u Dragićini kod Čerina, 11. ožujka 1946. Kao član Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je za svećenika 19. prosinca 1971. Godine 1981. fra Slavko je bio imenovan duhovnim pomoćnikom u Mostaru. Od 1984. kapelan je u Međugorju, kamo je i otprije zalazio.
Naslijedio je fra Tomislava Vlašića i postao "duhovni voditelj" djeci, "vidiocima".
Biskup Žanić 3. siječnja 1985. traži od Provincijalata da se fra Slavko premjesti iz Međugorja. Biskup intervenira još jednom, 30. siječnja 1985., ali se oglušuje i fra Slavko i Provincijalat. Međutim, izričito i odlučno intervenira međugorska navodna "Gospa", objavljujući preko "vidjelaca" svoj pastoralni
"dekret" fra Slavku Barbariću, imenujući ga, mimo svakoga običaja, "voditeljem" župe, 3. veljače 1985:
"Ja želim da otac Slavko ostane ovdje, da vodi župu i skuplja vijesti kako bi, kad ja više ne budem dolazila, ostala potpuna slika svega onoga što se dogodilo. U ovom trenutku molim posebno za oca Slavka i za sve one koji rade u ovoj župi."
Posebna je uvučenost dr. fra Slavka Barbarića u razrješenje afere oko koverte Ivana Dragićevića, 1985. Na biskupovo treće insistiranje za premještaj, 20. srpnja 1985., Provincijat predlaže fra Slavka za kapelana u Blagaju. Ordinarijat odobrava, 6. rujna 1985. Kroz to vrijeme o. Barbarić često ide u Međugorje i propagira kult "Gospe međugorske".
Neumorno izdaje knjige, obilazi svijetom zajedno s pojedinim "vidiocima", tumači svijetu poruke.
Tri godine kasnije, provincijalat predlaže fra Slavka za kapelana na Humac. Biskup odobrava, 16. rujna 1988. Nakon BK izjave iz 1991. fra Slavko Barbarić iskazuje koja je nakana Međugorja: "Mi imamo svoje svetište. Imamo dopuštenje za narod da ovamo dolazi. Što će nam više vidioci?"
Provincijalat predlaže da fra Slavko ostane na Humcu, 1991. I to biskup odobrava.
Godine 1991. fra Slavko na svoju ruku - on kaže na usmeno odobrenje provincijalovo - prelazi s Humca u Međugorje, bez ikakva znanja biskupova. Na Ordinarijatu je biskupska smjena, 1992/93. Agresorski rat bjesni u Hrvatskoj i BiH. Od 1993. nadalje više je dopisa razmijenjeno između Ordinarijata i fra Slavka, a Ordinarijat ne postavlja pitanje njegove legalnosti u župi, u uvjerenju da fra Slavko ima sve dekrete uredne. Biskup traži od Provincijalata da fra Slavko bude premješten iz Međugorja, 1999. Budući da je već godinama bez pastoralnoga dekreta u Međugorju, a ni tada nije htio otići iz župe, biskup mu je proglasio prestanak ispovjedne jurisdikcije: 20. veljače 2000.
Fra Slavko je zatražio od biskupa reviziju dekreta, 7, veljače 2000. Biskup mu je još jednom potvrdio svoju odluku: 9. veljače 2000., tj. da će mu prestati jurisdikcija naznačenoga dana ako ne ode iz Međugorja.
Fra Slavko se požalio Svetoj Stolici. Kongregacija za evangelizaciju naroda tražila je podatke o fra Slavku dopisom od 27. ožujka, a biskup je odgovorio 8. travnja 2000. zadržavši svoj stav, dok ne dođe fra Slavkov potpis na Izjavu o posluhu i konkretan posluh da se udalji iz Međugorja. Fra Slavko je
potpisao Izjavu o posluhu, 20. lipnja 2000., ali se nije dao iz Međugorja. Potvrđen mu je još jednom prestanak ispovjedne jurisdikcije, 30. listopada 2000.

Umro je 24. studenoga 2000. na Križevcu. Međugorska je pojava u mjesečnoj "poruci", 25. studenoga, dala izjavu o fra Slavkovu rođenju za nebo: "Radujem se s vama i želim vam reći
da je vaš brat Slavko rođen za nebo i zagovara vas." Ljudi se pitaju je li to "beatifikacija" bez kanonskoga procesa, i to sutradan po smrti?
Bio je jedan od motora međugorske propagande. Bilo mu je žao da je ostao bez ispovjedne jurisdikcije, ali se vidjelo da mu je u ovom slučaju privatno iznad javnoga!
Biskup je dopisom od 28. prosinca 2000. ovim riječima fra Žarku Iliću reagirao na pretjerivanja o pokojnom fra Slavku: "Megalomanski je što u curriculumu vitae pokojnoga dr. fra Slavka Barbarića kažete da je pobožnost križnoga puta 'predvodio tisućama petaka' (Kršni zavičaj, 33, str.
267). Računajte ovako: da je svakoga petka kroz svih 19 'ukazivalačkih' godina vodio križni put, bilo bi 988 petaka. Dakle, nije ni tisuću! A nemoguće je da je svakoga petka bio i u tih 19 godina. Poneki je petak bio u Mostaru, Blagaju, na Humcu, u Brazilu, u Južnoj Africi, u Americi, u Italiji, u Njemačkoj! Odakle onda 'tisuće petaka'? Isto tako prenosite svjedočanstvo 'djelatnika međugorskog svetišta' kako su fra Slavkove knjige 'prevedene na dvadesetak jezika i premašile nakladu od 20 milijuna' Hajde,
računajte ovako: Navodite 11 fra Slavkovih knjiga, i nijedna knjiga nije doživjela dva izdanja. Neka je svaka knjiga izišla u nevjerojatnih 10.000 primjeraka, to je nevjerojatnih 110.000 primjeraka na hrvatskom, a u nevjerojatnih 20 jezika još puta toliko jest jednako nevjerojatnih 2.200.000
primjeraka. Odakle onda '20 milijuna', čovječe Božji?"
Unatoč svemu fra Slavkovu neposluhu za života, mjesni je ordinarij predvodio za njega Misu zadušnicu 26. studenoga u Međugorju, istaknuvši u početku sv. Mise: "Pred Božjim pozivom umuknu sve ljudske primjedbe i priče. Preostaje samo odgovor pozvanomu pred Bogom i naš ljudski zagovor po ovoj Isusovoj žrtvi, pred milosrdnim Ocem nebeskim. Neka Krist Kralj - kojemu danas svetkovinu slavimo - primi dušu pokojnoga svećenika fra Slavka i udijeli nagradu za sva dobra djela, i oproštenje za sve propuste."