Ivan je rođen u Mostaru, 25. svibnja 1965., a njegovi roditelji Stanko i Zlata borave u Bijakovićima u župi Međugorje. Završivši osnovno obrazovanje, pohađao je prvi razred srednje škole u Čitluku, ali ga nije položio. U kolovozu 1981. javio se u sjemenište kao kandidat Hercegovačke franjevačke provincije, već poznat po svojim "viđenjima".
Poslan je u gimnaziju u Visoko. I u sjemeništu je imao gotovo svakodnevna "ukazanja". Budući da u Visokom prve godine nije uspio, ni nakon dva pokušaja, položiti popravni ispit, smatralo se da će biti uspješniji u školi ako prijeđe u dubrovačko sjemenište. Tako je ujesen 1982. iz franjevačke gimnazije u
Visokom bio je premješten u dubrovačku humanističku. Dao se na učenje povijesti i drugih predmeta, a još više na "ukazanja".
Međutim, ni u Dubrovniku se nije pokazao dostatno zainteresiranim za školu koju je napustio u siječnju 1983. I otišao kući.
Ivan ima svakodnevna "ukazanja" od 24. lipnja 1981. do dana današnjega.
Neuobičajena nauka.
Dok je bio u Visokom, 2. rujna 1981. pitao je "pojavu" za svoje kolege i za sebe kako će im biti.
Ona da je rekla, a on zapisao: "Vi ste moja djeca i ostajete. Pošli ste Isusovim putem, i tu vam ne može nitko zasmetati da širite Isusovu vjeru."
Kad smo već kod sjemeništa, Ivan piše kako mu se 5. rujna i 12. rujna 1981. "Gospa" obraća našim kršćanskim pozdravom: "Hvaljen Isus i Marija"!
- Malo je čudno da preponizna Gospa i samu sebe tako pozdravlja? Ona, učiteljica poniznosti.
K tomu 13. rujna 1981. piše: "Svi mi, djeca sjemeništa, bili smo poslije ispovijedi na molitvi. I molili smo cijelu krunicu. Došla je na Isusovu sliku i rekla je: ’Ovo je vaš otac, anđele!’"
- Kakva je to nauka? To naša Gospa nije nikada rekla za Isusa, ni u Bibliji ni u Predaji. To Isus nikad nije rekao za sebe da nam je on Otac. On je apostole i nas zvao "braćom" (Iv 20, 17), jer je i sam "prvorođenac među mnogom braćom" (Rim 8,29). A sam naučavaše: "Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima" (Mt 23,9).
Pojava je Ivanu pričala svoj život punih pet mjeseci, od 22. prosinca 1982. do 22. svibnja 1983.
Ivan je poslao mjesnom biskupu Žaniću više pisanih "poruka" na koje ćemo se osvrnuti na drugom mjestu u ovoj knjizi.
Ženidba.
Ivan se, 10-ak godina kasnije, 23. listopada 1994., oženio s bivšom miss Massachusetts Loreen Murphy. Na dan vjenčanja u župi sv. Leonarda u Bostonu u SAD-u, u prostoriji pokraj crkve, imao je uobičajeno "viđenje", upravo kao u Međugorju, Visokom i Dubrovniku. Ukazala mu se ona ista "pojava".2 Ivan s Loreenom ima troje djece. Dio godine Ivan provodi u Međugorju, a ostale mjesece u Bostonu.
I tako on godinama do danas iznosi priče o "ukazanjima" svjetskim dolaznicima u Međugorje i po svijetu. Do sada je imao devet "tajna" i jedno 7000 dnevnih "ukazanja". Sada neki kažu da nije uopće važno ukazuje li se ili ne ukazuje; važno je da ljudi dolaze na mjesto tzv. ukazanja i da se na temelju takvih takozvanih "ukazanja" mole.
"Bogati mladić".
Piše jedan znanac iz svijeta biskupu, 1997.: "Ovih dana Ivan Dragićević u susretu s 'hodočasnicima'
vozi svoj novi luksuzni BMW srebrne boje, s onim širokim športskim gumama, izvan serije, kao posebna narudžba iz Njemačke - vrijedi možda oko 150.000 DM!"
Ne znamo stvarno ni koliko to luksuzno vrijedi, ni koje je boje, ni serije. Ali Ivanu, kao bivšem sjemeništarcu, slobodni bismo bili uputiti skromnu poruku kad ih je on već toliko uputio biskupu Žaniću da se obrati "ukazanjima" u Međugorju.
Preporučujemo mu da se okani tih pustih dječjih priča oko Blažene Djevice Marije i preraste u punoljetnu zbiljnost! Već je troje drugih "anđela" svelo svakodnevna na jednogodišnje "ukazanje"! Od 365 godišnjih odjednom su 364 svedena na jedno! Doduše, doživotno! Treba početi uvoditi novu praksu - iznijeti svu istinu na sunce! Da nas istina oslobodi!