Marija, zvana i Marina, rođena je 1. travnja 1965. u Bijakovićima, župa Međugorje, od oca Filipa i majke Ive. Srednju je školu pohađala u Mostaru. Darovala je bubreg svomu bratu da mu spasi život. "Vidjelica" je od drugoga dana "ukazanja", 25. lipnja 1981.
R. Laurentin bio je čak uvjeren da će Bog nju kao poseban međugorski plod pozvati k sebi: "Ali u prosincu 1984., primjećuje msgr. Franić, Marija je imala pred-infarkt koji začuđuje u njezinoj dobi. Možemo se pitati priprema li se ona, kao i Vicka, da prerano napuste ovu zemlju: nešto što je uopće ne bi koštalo jer nema druge želje doli one da dođe k Bogu i Gospi".

U vezi s pokušajem življenja u samostanu, Marija je nedavno, na upit jednoga talijanskog novinara: "Zašto od vas nitko nije postao svećenik ili redovnica. Petero vas se vjenčalo. Znači li to da je danas važno stvarati kršćanske obitelji?", ispripovjedila ovu svoju odluku:
"Kroz tolike sam godine mislila da ću biti časna sestra. Bila sam počela posjećivati jedan samostan, želja da tamo pođem bila je vrlo jaka. Ali mi je časna poglavarica rekla: 'Marija, ako kaniš doći, dobro došla; ali ako biskup odluči da ne smiješ govoriti o Međugorju, moraš slušati.' U tom trenutku počela sam razmišljati da je možda moje zvanje u tome da svjedočim ono što sam vidjela
i osjetila, i da ću moći tražiti put svetosti također izvan samostana".

Međutim, ipak je pokušala biti u "samostanu" nekoliko mjeseci. "Poslije 26. veljače 1988. - piše Laurentin -, Marija je pošla s fra Tomislavom Vlašićem u Parmu s jednom skupinom od 15-ak mladića i djevojaka koji su bili izabrani u Međugorju. On ih je poveo na petomjesečne duhovne vježbe, posvećene isključivo molitvi. Sve je otpočelo u zanosu i posvemašnjoj predanosti. Ipak, bio je to neuspjeh. Tomislav je vodio svoju zajednicu prema porukama Agnes Heupel, Njemice, koja je izliječena u Međugorju. Marija, čije su se mjesečne poruke našle na rubu, nije se s time slagala. Paolo Lunetti, koji se već pošteno bio zaljubio u nju, i koji će je 5 godina kasnije uzeti, izgladio je taj njezin spor, podupro je njezin izlazak iz zajednice i pomogao joj da objavi jedno otvoreno pismo koje je izazvalo veliku senzaciju u Italiji."
U zajednicu fra Tomislava Vlašića, "Kraljice mira, potpuno smo Tvoji, po Mariji k Isusu", Marija je ušla svršetkom veljače 1988. i izišla iz nje u srpnju iste godine. Zašto je došlo do raskida? Fra Tomislav Vlašić, koji od 1987. nije više član Hercegovačke franjevačke provincije, našao se u Italiji gdje je, zajedno sa spomenutom međugorskom "obraćenicom" i "ozdravljenicom", Agnes Heupel, kao neki mistični par, osnovao mješovitu duhovnu udrugu s navedenim naslovom. Izdao je i brošuru, u kojoj se poziva na to da je, na temelju "Gospina" odgovora preko Marije Pavlović, ta udruga pravo djelo Gospino. On piše: "Između ostaloga postavio sam pitanje Gospi preko Marije Pavlović. Marija mi je donijela odgovor Gospin, od 8. ožujka 1987: "Ovo je Božji plan".
Na kraju brošure i Marija je donijela svoje svjedočanstvo. U njemu između ostaloga ona piše: "Kao što vidite, Gospa je dala program za zajednicu: 'Kraljice mira, potpuno smo Tvoji, po Mariji k Isusu' i vodi ovu zajednicu preko o. Tomislava i Agnes, preko koje dolaze poruke za zajednicu." Međutim na Vlašićevu rečenicu, i na to svoje "svjedočanstvo", osvrće se Marija u svojoj izjavi od 11. srpnja 1988. i niječe da je ikada bilo ikakvih "poruka" preko nje za tu zajednicu i za to "djelo Božje". Marija doslovno piše: Osjećam moralnu obavezu da, pred Bogom, Gospom i Crkvom Isusa Krista, dam slijedeće izjave:
1) Iz tekstova 'Jedan poziv u Marijanskoj godini' i iz svijedočanstva koje nosi moj potpis, proizlazi da sam ja donjela Gospin odgovor na jedno pitanje fra Tomislava V. Taj odgovor bi bio: 'Ovo je Božji plan', odnosno proizlazi da sam ja s Gospine strane dala fra Tomislavu V. potvrdu i izričito odobrenje ovog Djela i programa započetog u Italiji sa molitvenom grupom iz Međugorja.
2) Sada izjavljujem da nisam nikada pitala Gospu bilo koju potvrdu za ovo Djelo započeto od fra Tomislava V. i Agnes Heupel. Nikada nisam izričito pitala Gospu za sebe da li trebam imati udjela u ovom Djelu i nikada nisam primila od Gospe bilo kakvu uputu vezanu za grupu, osim što je svatko od nas trebao biti slobodan da napravi izbor za vlastiti život.
3) Iz tekstova i iz svjedočanstva koje nosi moj potpis proizlazi da mi je Gospa ukazala da zajednica i program fra Tomislava V. i Agnes Heupel, su put Božji za mene i za ostale. Sada ponavljam da nikada nisam od Gospe primila ni dala fra Tomislavu ili bilo kojoj drugoj osobi jednu takvu potvrdu i uputu s
Gospine strane.
4) Moje prvo svjedočanstvo, takvo kakvo je objavljeno na hrvatskom i talijanskom jeziku, ne odgovara istini. Osobno nisam imala nikakvu želju da dajem bilo kakvu pismenu izjavu. Fra Tomislav V. mi je savjetovao, naglašavajući to više puta, da napišem kao vidjelica jedno svjedočanstvo koje svijet očekuje.
5) Trebam također izjaviti, da sadržaj pisma kako je prikazan i moj potpis izazivaju neka pitanja. Ja za sada na sva moguća pitanja mogu dati ovaj jedinstven odgovor, kojeg dajem, to ponavljam, pred Bogom, pred Gospom i Crkvom Isusa Krista: Sve ono što može biti shvaćeno kao potvrda i izričito odobrenje ovog Djela fra Tomislava V. i Agnes Heupel, od strane Gospe preko mene, apsolutno ne odgovara istini i isto tako istini ne odgovara ideja da sam ja imala spontanu želju da napišem ono
svjedočanstvo.
6) smatram, kao svoju moralnu obavezu, da ponovim, ponovno pred Bogom, Gospom i Crkvom, slijedeće izjave:
Nakon sedam godina svakodnevnih ukazanja, iza najintimnijeg iskustva kojeg imam o nježnosti i razboritosti Gospinoj, iza svega onoga što se mogu sjetiti o Gospinim savjetima i Gospinim odgovorima na moja osobna pitanja, mogu izjaviti da nije održiva ideja da Nebeski plan i globalna Gospina poruka u Međugorju imaju za svetu posljedicu i proces željen od Gospe ovo Djelo i program započet u Italiji od strane fra Tomislava V. i Agnes Heupel. Takođe je neophodno nadodati ovoj izjavi da se svakodnevna ukazanja nastavljaju. Ovu izjavu potpisujem pred Presvetim Sakramentom i
namjenjujem je svima onima koji su srcem vezani za "Djelo" Gospe u Međugorju.
11. 7. 1988.Marija Pavlović.

O Marijinoj udaji za spomenutoga Paola Lunettija opširno su izvijestile dnevne novine. Obitelj Lunetti posjetila je Međugorje 1987. i upoznala se s Marijom. Vjenčala se s Paolom na blagdan Male Gospe u milanskoj crkvi "Santissimi Apostoli e Nazaro", 1993. "Mladenci su na bračno putovanje otišli na francusku Azurnu obalu, a živjet će u šesterokatnoj palači u Monzi", obznanili su radoznali novinari u samim naslovima. Marija do sada ima devet "tajni". "Viđenja" ima svakoga dana. Preko nje iz Milana ili iz Međugorja "Gospa" šalje mjesečne "poruke" međugorskoj župi i svemu svijetu. Takve su "poruke" najprije prolazile kroz ruke fra Tomislava Vlašića, zatim pokojnoga fra Slavka Barbarića, a nakon njegove smrti kao posrednik javio se jedan sadašnji međugorski kapelan.
Marija s Paolom ima troje djece.