Mirjana je rođena u Sarajevu, 18. ožujka 1965., od oca Joze i majke Milene. Dugo je živjela u Sarajevu, gdje se i školovala.
Prvo je "vidjeličino" viđenje "nebeske pojave" bilo 24. lipnja 1981., a posljednji redoviti susret bio je na Božić, 25. prosinca 1982. Priča da je njoj samoj taj rastanak bio vrlo težak, jedva su se rastale nakon 45 minuta. Navodna joj je Gospa rekla da je ona "dovoljno svjesna", da mora shvatiti kako se mora "okrenuti normalnom svagdanjem životu", kao i njezine vršnjakinje, da mora "nastaviti živjeti bez njezinih majčinskih savjeta". Mirjana nastavlja: "Prvih mjesec dana bilo mi je zaista teško. Na to me je i Gospa upozorila. Zapadala sam u tešku potištenost. Sve sam izbjegavala, zatvarala se u svoju sobu, gdje sam uvijek čekala Gospu. Plakala sam i zvala je. Osjećala sam njezinu pomoć i čekala kad će doći moj rođendan".U stvari pojava joj ostavila "jedan dar, tj. da ću je vidjeti za rođendan dok sam živa". Međutim, kako je i to dugo u godini dana, a dolaznici navalili sa svih strana, ideje su se, viđenja i osobe poprilično promijenile. Tako, kaže Mirjana, "od 2. kolovoza 1987. svakog drugog u mjesecu čujem u sebi Gospin glas, a ponekada je i vidim, te s njom molim za nevjernike".
Međutim, dogodile su se još neke promjene i u osobama i u priviđenjima: "od 2. siječnja 1997. to iskustvo nije više isključivo privatno: Mirjana zna sat u koji Gospa dolazi, od 10 do 11, i taj je susret molitve otvoren također vjernicima", objavljuju neki novinari njezine obavijesti.

U posljednjem redovitom susretu, 25. prosinca 1982. Mirjani je dana 10. "tajna", kako to donosi međugorska kronika i drugi izvori.
U čemu se sastoje te "tajne"? Tadašnji međugorski župnik dr. fra Tomislav Pervan poslao je 1. veljače 1983. na Ordinarijat prijepis Mirjanina razgovora s fra Tomislavom Vlašićem. Na stranici 7. stoji ovaj
odlomak:
"Tomislav: Dakle o tajnama sada ništa konkretno se ne može reći do momenta kada vam Gospa rekne da možete kazati.
Mirjana: Da.
Tomislav: Uglavnom može li se ovo tvrditi: Neke tajne su vaše osobne naravi?
Mirjana: Ne. Ja nemam ni jednu tajnu da je baš osobno meni.
Tomislav: Ti nemaš, a inače Ivan ima osobnih tajni.
Mirjana: Meni su tajne ovako: za čovječanstvo uopšte, za svijet, onda za Međugorje, za Jugoslaviju i za još neke krajeve i u vezi znaka.
Tomislav: Dobro, u vezi znaka, onda to se odnosi na ovu župu.
Mirjana: Pa je na Međugorje. Ali ima još ovako nešto."
Mirjana je jednom zgodom izjavila da svako od šestero "vidjelaca" ima posebno poslanje: "ja za one koji još ne poznaju ljubav Božju, Vicka i Jakov za bolesnike, Ivan za mlade i svećenike, Marija za duše u čistilištu, Ivanka za obitelji".

Mirjanin stav i odnos prema mjesnom biskupu:
Jedan se novinar nedavno obratio Mirjani ovim pitanjem: Prvi za kojega treba moliti bit će možda vaš biskup? Rezultira mi da još nije htio susresti tebe i druge vidioce, i da nije nježan prema Medjugorju…
Mirjana: "Ono što mogu reći jest to da ga poštujem kao svoga biskupa i da svaki dan molim za nj. Na njega gledam kao na oca, i nadam se da će prije ili poslije poželjeti da mi posveti malo vremena kao kćeri: makar me samo jednom upitati što je sa mnom, što mi se događa, samo da provjeri tko sam. Ili da, na isti način, postupi s jednim od nas šestero. Ali ne osjećam nikakvu ljutnju zbog onoga što misli i kaže: na takvim se vijestima nikada ne zadržavam, jer mi ih prenose drugi, a ja ne želim suditi, a još
manje raditi prema glasinama iz druge ruke". Odgovor na nadu da će biskup "prije ili poslije poželjeti da mi posveti malo vremena" ili "da na isti način postupi s jednim od nas šestero":
Prvo, biskup zahvaljuje na molitvama i sam preporučuje Bogu, po Gospinu zagovoru, svakoga svećenika, redovnika i vjernika.
Drugo, budući da je biskup svjestan da nijedno međugorsko "ukazanje" nije do sada priznato kao autentično nadnaravno, uvijek je gledao na sve šestero "vidjelaca" kao na sve ostale vjernike mostarsko-duvanjske biskupije.
Treće, svako je od njih šestero moglo čuti ne iz "druge", nego iz prve ruke, biskupovo svjedočanstvo koje je javno govorio, napose posljednjih godina, pa i u župnoj crkvi sv. Jakova u Međugorju.
Četvrto, biskup nije nikada pozivao nijednoga od "vidjelaca" ili "vidjelica" na razgovor, niti je ikada ijednoga odbio, jednostavno zato jer se nikada nijedno nije biskupu javilo ni u kakvoj prigodi!
Peto, uostalom bilo je obilje susreta i razgovora i još više "poruka" preko pojedinih "vidjelaca" biskupu Žaniću, koje nemaju blage veze s Blaženom Djevicom Marijom! A djeca su govorila biskupu da ih je čak "Gospa" spremila da mu prenesu neke nedolične "poruke"! Bilo je to u vrijeme kad je međugorski
fenomen bio izrazito u funkciji hercegovačkoga redovničkog neposluha!
Šesto, koliko nam je poznato takve nedostojne "poruke" biskupu nije nikada pojedinačno slala Mirjana Dragićević.
Sedmo, bez obzira na sve rečeno, biskup je smatrao i smatra svojom crkvenom dužnošću iznositi crkveni stav o takozvanim međugorskim "ukazanjima" i "porukama". Pa i na ovaj način.
Mirjana se udala za Marka Soldu, 16. rujna 1989. Ima dvoje djece. Živi u Međugorju.