nakon šta me deprimiralo pitanje životinjica iz riječkoga azila (deprimiralo: i glas i noge su mi se tresle, a suzice frcnule, pa sam se i osramotila, mislim), dakle, nakon toga, sjela sam pred kazalište ivana pl. zajeca. ono je tik kraj riječke pijace. ne znam kako drugi, no ja nisam tip od pijace. gužva, prljavština i ... takve stvari. ili sam bila zbedirana i dekintirana pa me nije obuzeo čar peršina, kruški i kapule...ne znam. jedino mi se svidilo sadnice koje nisam kupila jer mi se nije dalo nosat a i nemam ih di posadit a i nisam baš talentirana za zelenjavu (argumentirano ne nužno ovim redosljedom).
dok sam sjedila i ispijala svoj hladni čaj divila sam se kupljenim igračkama za elu. patetično, znam. evo najvažnijeg rekvizita:
sjedila sam i ...dosađivala se. kako nemaštovito! odlučila sam prošetat u blizini.
primjer ekološke rasvjete. valjda. jednom sam čitala o gradskoj rasvjeti i od svega najbolje zapamtila da je dobro ako je svjetlost natkrivena da ne smeta šišmišima . a koliko ja šišmiše volim....
rijeka rječina, kula trsatska u pozadini (valjda) barke, oronule zgrade i grafiti. gradska salata
ne znam je li zbog nedostatka love za trošenje, preduge apstinencije od putovanja bilo kakve vrste ili čega, oči su mi se umorile od betona. neka mi oproste riječani, ja jednostavno nikad nisam vidila ljepotu u ovom gradu. ali to je vjerovatno zbog toga šta u rijeku dođem ili doktoru ili u šoping. jednodnevni ili nedajblože, dvodnevni izleti u grad koji onda vidiš samo ovakav. ružan. prljav. gol, sirov, bez duše. gdje od drveća ostaje samo batrljak a golubovi prestaju bit baš divni jako i sve više ih gledaš ko štakore s krilima (koji ružni izraz za ljepe ptice!
jedno me začudilo. luka, koja inače izgleda onako ko na gornjim slikama, malo se uredila, a riječani ju koriste ko šetnicu. ludilo.
napokon, napokon!!! stiglo je vrijeme za krenut doma. toliko sam se veselila ovome jednodnevnome bijegu s otoka, ne mogu se prepoznat! možda da drugi put isplaniram otić na malo udaljenije mjesto. hmmm
na rivi, jedna stvar koja se ne mijenja. doček.
ma ne, nisam više slikala, bilo me je sram i po rijeci ić s fotoaparatom, ko neki ... TURIST!
odma se osjećaš bolje. mene je dočekal padrenostrum s elom. eh, kad sam vidila tu malu dlakavicu, osmjeh mi je narastao preko cijele glave! okolo naokolo! koja je to injekcija za ego kad ti tvoja životinjica poleti u susret ko da si najvažniji stvor na planeti!
< | ožujak, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači
NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT
Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun
klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica
pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica
PUTUJMO
Naslonimo ljestve
Na oblak
Sačekajmo vlak
Pa krenimo dugom
Tom uskotračnom prugom
I putujmo…putujmo…
Između dva oblaka
Kao od stanice do stanice
Dok kraj prozora promiču
Nebeske plave oranice
Lijepo je brojati ciruse
Male bijele ovčice
Što u stado zbiru se
I putovati…putovati
Od kada te nema
Ne putujem često
Ali samo poželi
Jer još ti čuvam mjesto
I možemo zauvijek ovako
Putovati….putovati
BY Boljun