istina o životu

četvrtak, 18.12.2008.

" " Beš mjesto kojem je Ljubuški zapad...

Nije samo opera kriva i pritisak osrednjosti i dramski pisci su krivi. Svak ko je bio pismen je počeo pisti drame, a sve su ličile na libreto iz opera. Naravno bilo je tu i hrabrih pokušaja Corneila i Racina, Mariveauxa u Francuskoj, Goldonija u Italiji, Calderona de la Barce i Ruede u Španjolskoj, ali da nije bilo Moliera i njegovih komedija cijeli ovaj period bi se mogao zaboraviti. On se je javno opirao osrednjosti pa su ga za kaznu pokopali izvan groblja i bez crkvene pomasti.
Nada u vraćanje teatru se vratila pojavom romantičara: Lessinga, Goethea, Schillera, Buchnera, Kleista, a kad su im se pridružili i počeli zaokrećati stvar prema realizmu sjevernjaci Ibsen i Strindberg, na istoku Gogolj i Čehov i u Engleskoj Shaw i Wilde u Italiji Pirandello, činlo se da je stvar spašena kad se pojavila nova neman još gora od opere, naime, film.
Sve umjetnosti su se razvijale stoljećima i izdržale su stoljeća, jedino je film nastao iz tehničkih sprava – kamere i projektora, u nekoliko godina se uzdigao do umjetnosti da bi kao umjetnost nestao u istom stoljeću. U početku je od dvadeset snimljenih filmova jedan bio umjetničko djelo, pa od sto jedan, pa od dvjesto, a sada se od tisuću nađe jedan koji se može smatrati umjetnošću i to većinom u Europi i tamo gdje nema dovoljno novca da se pretvori u profitabilni posao. Zadnji put sam američki film gledao prije dvadeset godina... naime prijatelji su me odvukli u kino da moram gledati «Titanik», sa De Capriom i gledao sam, poslije kina sam se zakleo da mi je to zadnji put i do sad sam izdržao.
Sve što pošalješ u Ameriku kao umjetnost otamo se vraća u obliku smeća. Izbace čovjeka iz centra umjetničkog interesa i ubace profit i zbogom lijepa pameti, a sve ono što se ukaže kao šansa za oplemenjivanje ljudskih duša se pretvori u skupe aparate za zaglupljivanje.
Kazalište se taman počelo pomalo uzdizati....O' Neill, Eliot, Brecht i Camus, su tek bili umrli, a pisali su još Sartre, Becket, Ionesco, Anouilh,Williams, Weiss, Grass, Pinter, Bernhard, Krleža i Marinković.
Bilo je nade, ali tad upade televizija i umjetnosti više nije bilo spasa.
Upravo u to vrijeme je nekoliko budalaša dostojnih poštovanja odlučilo upisati Kazališnu Akademiju. Bilo ih se odlučilo dvije stotine, ali je primljeno samo devet. Zašto?...to valjda zna samo prijemna komisija na Akademiji. I dok mi je za Sidora, Supeka i Potočnjaka jasno jer su oni bili iz Zagreba i mogli su znati što je to teatar pa čak i za Vlastu Knezović jer je ipak živila po gradovima kao što su Niš, Varaždin i Zagreb u kojima postoji teatar, no nikad mi neće biti jasno kako smo na Akademiju prispjeli Kišević iz Ključa, trideset kilometara od ničega, Ćurdo iz Posušja, izgubljenog u hercegovačkim vrtačama, Rupčić iz Ričica podno Velebita, gdje je glavna zabava lov na vukove koji su ujedno i najbolji lički pjevači i ja iz Grabovine, nadomak Čapljine koja je na domak Mostara... Hebeš mjesto kojem je Ljubuški zapad..
Kad sam se poslije prijemnog usudio upitati nastavnika Violića zašto su me primili, odgovorio mi je:»Ima te naoči pa i ako ne budeš kakav glumac moći ćeš uvijek dobro držati koplje u trećem redu». To se valjda odnosilo i na Kiševića, Ćurdu i Rupčića...ovi iz grada su bili sićušni.
Bio je još jedan tip zvani Budilica – Budišćak. On je bio iz Zagreba, ali mu nije padalo na pamet ići u teatar....rađe se smucao po Trešnjevci i studirao kemiju. Poslije se pokazao kao najtalentiraniji, najbolji, najbolji prijatelj i nažalost vrlo brzo završio karijeru svladan šizofreničnim krizama.
Kako ne mogu istraživati razloge mojih prijatelja zašto su stupili na «daske koje život znače» i odlučili se na riziko predstavljanja drugih ljudi, pokušaću to objasniti na svome primjeru, jer koliko god čovjek znao o svijetu i o drugima ipak najviše zna o sebi. Potrebno je samo trun biti iskren.


Dragi moji virtualni prijatelji, hvala vam što čitate moje tekstove. Molim vas imajte još malo strpljenja. Opet sam malo u zaostatku s posjetama u vaše svijetove, ali to je odredila viša sila. Posjetit ću vas u subotu,obećajem!!!!!!!

18.12.2008. u 06:56 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (13)
Listopad 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog čovjeka koji je čitav život proveo ozbiljno se baveći teatrom i neozbiljno se igrajući životom. Pisano sa velikom ljubavlju za jedno i drugo.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

odmor za umorna srca

Miško

Maslackica.hr

Vedran.hr

Rusalka.hr

Lucija9.hr

Trazeci sebe.hr

Plejadablue.hr

Necutako.hr

Koraljka.hr

Vitae.hr

Poezija duse.hr

Decembar2001.hr

Barbara.hr

moji dani i noći.hr

Dream_maker.hr

Zmajka.hr

Majstorica s mora.hr

Sewen.hr

Mendula.hr

dordora.hr

obicna ja.hr

morska zvijezda.hr

prorok!.hr

prostransvo

zvijezdanova

promatram

teuta

luki

gustirna

lobyM

fra gavun

viaminveniam

santea

smotani