Nije samo opera kriva i pritisak osrednjosti i dramski pisci su krivi. Svak ko je bio pismen je počeo pisti drame, a sve su ličile na libreto iz opera. Naravno bilo je tu i hrabrih pokušaja Corneila i Racina, Mariveauxa u Francuskoj, Goldonija u Italiji, Calderona de la Barce i Ruede u Španjolskoj, ali da nije bilo Moliera i njegovih komedija cijeli ovaj period bi se mogao zaboraviti. On se je javno opirao osrednjosti pa su ga za kaznu pokopali izvan groblja i bez crkvene pomasti.
Nada u vraćanje teatru se vratila pojavom romantičara: Lessinga, Goethea, Schillera, Buchnera, Kleista, a kad su im se pridružili i počeli zaokrećati stvar prema realizmu sjevernjaci Ibsen i Strindberg, na istoku Gogolj i Čehov i u Engleskoj Shaw i Wilde u Italiji Pirandello, činlo se da je stvar spašena kad se pojavila nova neman još gora od opere, naime, film.
Sve umjetnosti su se razvijale stoljećima i izdržale su stoljeća, jedino je film nastao iz tehničkih sprava – kamere i projektora, u nekoliko godina se uzdigao do umjetnosti da bi kao umjetnost nestao u istom stoljeću. U početku je od dvadeset snimljenih filmova jedan bio umjetničko djelo, pa od sto jedan, pa od dvjesto, a sada se od tisuću nađe jedan koji se može smatrati umjetnošću i to većinom u Europi i tamo gdje nema dovoljno novca da se pretvori u profitabilni posao. Zadnji put sam američki film gledao prije dvadeset godina... naime prijatelji su me odvukli u kino da moram gledati «Titanik», sa De Capriom i gledao sam, poslije kina sam se zakleo da mi je to zadnji put i do sad sam izdržao.
Sve što pošalješ u Ameriku kao umjetnost otamo se vraća u obliku smeća. Izbace čovjeka iz centra umjetničkog interesa i ubace profit i zbogom lijepa pameti, a sve ono što se ukaže kao šansa za oplemenjivanje ljudskih duša se pretvori u skupe aparate za zaglupljivanje.
Kazalište se taman počelo pomalo uzdizati....O' Neill, Eliot, Brecht i Camus, su tek bili umrli, a pisali su još Sartre, Becket, Ionesco, Anouilh,Williams, Weiss, Grass, Pinter, Bernhard, Krleža i Marinković.
Bilo je nade, ali tad upade televizija i umjetnosti više nije bilo spasa.
Upravo u to vrijeme je nekoliko budalaša dostojnih poštovanja odlučilo upisati Kazališnu Akademiju. Bilo ih se odlučilo dvije stotine, ali je primljeno samo devet. Zašto?...to valjda zna samo prijemna komisija na Akademiji. I dok mi je za Sidora, Supeka i Potočnjaka jasno jer su oni bili iz Zagreba i mogli su znati što je to teatar pa čak i za Vlastu Knezović jer je ipak živila po gradovima kao što su Niš, Varaždin i Zagreb u kojima postoji teatar, no nikad mi neće biti jasno kako smo na Akademiju prispjeli Kišević iz Ključa, trideset kilometara od ničega, Ćurdo iz Posušja, izgubljenog u hercegovačkim vrtačama, Rupčić iz Ričica podno Velebita, gdje je glavna zabava lov na vukove koji su ujedno i najbolji lički pjevači i ja iz Grabovine, nadomak Čapljine koja je na domak Mostara... Hebeš mjesto kojem je Ljubuški zapad..
Kad sam se poslije prijemnog usudio upitati nastavnika Violića zašto su me primili, odgovorio mi je:»Ima te naoči pa i ako ne budeš kakav glumac moći ćeš uvijek dobro držati koplje u trećem redu». To se valjda odnosilo i na Kiševića, Ćurdu i Rupčića...ovi iz grada su bili sićušni.
Bio je još jedan tip zvani Budilica – Budišćak. On je bio iz Zagreba, ali mu nije padalo na pamet ići u teatar....rađe se smucao po Trešnjevci i studirao kemiju. Poslije se pokazao kao najtalentiraniji, najbolji, najbolji prijatelj i nažalost vrlo brzo završio karijeru svladan šizofreničnim krizama.
Kako ne mogu istraživati razloge mojih prijatelja zašto su stupili na «daske koje život znače» i odlučili se na riziko predstavljanja drugih ljudi, pokušaću to objasniti na svome primjeru, jer koliko god čovjek znao o svijetu i o drugima ipak najviše zna o sebi. Potrebno je samo trun biti iskren.
Dragi moji virtualni prijatelji, hvala vam što čitate moje tekstove. Molim vas imajte još malo strpljenja. Opet sam malo u zaostatku s posjetama u vaše svijetove, ali to je odredila viša sila. Posjetit ću vas u subotu,obećajem!!!!!!!
| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog čovjeka koji je čitav život proveo ozbiljno se baveći teatrom i neozbiljno se igrajući životom. Pisano sa velikom ljubavlju za jedno i drugo.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
odmor za umorna srca
Miško
Maslackica.hr
Vedran.hr
Rusalka.hr
Lucija9.hr
Trazeci sebe.hr
Plejadablue.hr
Necutako.hr
Koraljka.hr
Vitae.hr
Poezija duse.hr
Decembar2001.hr
Barbara.hr
moji dani i noći.hr
Dream_maker.hr
Zmajka.hr
Majstorica s mora.hr
Sewen.hr
Mendula.hr
dordora.hr
obicna ja.hr
morska zvijezda.hr
prorok!.hr
prostransvo
zvijezdanova
promatram
teuta
luki
gustirna
lobyM
fra gavun
viaminveniam
santea
smotani