Nije samo opera kriva i pritisak osrednjosti i dramski pisci su krivi. Svak ko je bio pismen je počeo pisti drame, a sve su ličile na libreto iz opera. Naravno bilo je tu i hrabrih pokušaja Corneila i Racina, Mariveauxa u Francuskoj, Goldonija u Italiji, Calderona de la Barce i Ruede u Španjolskoj, ali da nije bilo Moliera i njegovih komedija cijeli ovaj period bi se mogao zaboraviti. On se je javno opirao osrednjosti pa su ga za kaznu pokopali izvan groblja i bez crkvene pomasti.
Nada u vraćanje teatru se vratila pojavom romantičara: Lessinga, Goethea, Schillera, Buchnera, Kleista, a kad su im se pridružili i počeli zaokrećati stvar prema realizmu sjevernjaci Ibsen i Strindberg, na istoku Gogolj i Čehov i u Engleskoj Shaw i Wilde u Italiji Pirandello, činlo se da je stvar spašena kad se pojavila nova neman još gora od opere, naime, film.
Sve umjetnosti su se razvijale stoljećima i izdržale su stoljeća, jedino je film nastao iz tehničkih sprava – kamere i projektora, u nekoliko godina se uzdigao do umjetnosti da bi kao umjetnost nestao u istom stoljeću. U početku je od dvadeset snimljenih filmova jedan bio umjetničko djelo, pa od sto jedan, pa od dvjesto, a sada se od tisuću nađe jedan koji se može smatrati umjetnošću i to većinom u Europi i tamo gdje nema dovoljno novca da se pretvori u profitabilni posao. Zadnji put sam američki film gledao prije dvadeset godina... naime prijatelji su me odvukli u kino da moram gledati «Titanik», sa De Capriom i gledao sam, poslije kina sam se zakleo da mi je to zadnji put i do sad sam izdržao.
Sve što pošalješ u Ameriku kao umjetnost otamo se vraća u obliku smeća. Izbace čovjeka iz centra umjetničkog interesa i ubace profit i zbogom lijepa pameti, a sve ono što se ukaže kao šansa za oplemenjivanje ljudskih duša se pretvori u skupe aparate za zaglupljivanje.
Kazalište se taman počelo pomalo uzdizati....O' Neill, Eliot, Brecht i Camus, su tek bili umrli, a pisali su još Sartre, Becket, Ionesco, Anouilh,Williams, Weiss, Grass, Pinter, Bernhard, Krleža i Marinković.
Bilo je nade, ali tad upade televizija i umjetnosti više nije bilo spasa.
Upravo u to vrijeme je nekoliko budalaša dostojnih poštovanja odlučilo upisati Kazališnu Akademiju. Bilo ih se odlučilo dvije stotine, ali je primljeno samo devet. Zašto?...to valjda zna samo prijemna komisija na Akademiji. I dok mi je za Sidora, Supeka i Potočnjaka jasno jer su oni bili iz Zagreba i mogli su znati što je to teatar pa čak i za Vlastu Knezović jer je ipak živila po gradovima kao što su Niš, Varaždin i Zagreb u kojima postoji teatar, no nikad mi neće biti jasno kako smo na Akademiju prispjeli Kišević iz Ključa, trideset kilometara od ničega, Ćurdo iz Posušja, izgubljenog u hercegovačkim vrtačama, Rupčić iz Ričica podno Velebita, gdje je glavna zabava lov na vukove koji su ujedno i najbolji lički pjevači i ja iz Grabovine, nadomak Čapljine koja je na domak Mostara... Hebeš mjesto kojem je Ljubuški zapad..
Kad sam se poslije prijemnog usudio upitati nastavnika Violića zašto su me primili, odgovorio mi je:»Ima te naoči pa i ako ne budeš kakav glumac moći ćeš uvijek dobro držati koplje u trećem redu». To se valjda odnosilo i na Kiševića, Ćurdu i Rupčića...ovi iz grada su bili sićušni.
Bio je još jedan tip zvani Budilica – Budišćak. On je bio iz Zagreba, ali mu nije padalo na pamet ići u teatar....rađe se smucao po Trešnjevci i studirao kemiju. Poslije se pokazao kao najtalentiraniji, najbolji, najbolji prijatelj i nažalost vrlo brzo završio karijeru svladan šizofreničnim krizama.
Kako ne mogu istraživati razloge mojih prijatelja zašto su stupili na «daske koje život znače» i odlučili se na riziko predstavljanja drugih ljudi, pokušaću to objasniti na svome primjeru, jer koliko god čovjek znao o svijetu i o drugima ipak najviše zna o sebi. Potrebno je samo trun biti iskren.
Dragi moji virtualni prijatelji, hvala vam što čitate moje tekstove. Molim vas imajte još malo strpljenja. Opet sam malo u zaostatku s posjetama u vaše svijetove, ali to je odredila viša sila. Posjetit ću vas u subotu,obećajem!!!!!!!
Post je objavljen 18.12.2008. u 06:56 sati.