Objektivni pokazatelj učinka, 2 dio

17.02.2015.

Iako, još uvijek ne mogu upisivati formule nego moram na njihovo mjesto umetati slike, nastaviti ću sa serijalom. Ovog puta ću razglabati kako prikazati učinak naših plavih anđela. Odvojeno ću prikazati kako bi pratio učinak prometne a kako kriminalne (ups možda sam trebao napisati kriminalističke) policije. Učinak sadašnje specijalne i interventne bi u tom prikazu bio uključen u učinak kriminalističke policije. Uskoro bi trebali ući u Schengenski režim tako da neću iznositi kako se može pratiti učinak granične policije. Praćenje učinka pomorske policije ću izostaviti iz jednostavnog razloga. Trenutno mi se ne da razmišljati kako bi se mogao pratiti njihov učinak a i oni čine manji postotak ukupno zaposlenih u policiji.

Prometna policija
Što bi građani htjeli od prometa? Pa, htjeli bi što brže doći od točke A do točke B s time da ne oštete niti auto niti sebe (niti druge). Stoga za praćenje učinka prometne policije predlažem slijedeću formulu



Sad ću i objasniti formulu

Drugi član u uglatoj zagradi uspoređuje prosječnu brzinu na području ovlasti policijske postaje s onom na teritoriju cijele države.
Treći član govori o prosječnoj šteti nastaloj na području ovlasti policijske postaje po prijeđenome kilometru u odnosu na državni prosjek. Pod štetu se ubraja materijalna i nematerijalna šteta. U nematerijalnu štetu spada potpuni fizički i psihički oporavak osobe te neizravna šteta (izostanak s posla, smanjena kvaliteta života,...). Nažalost i tragični slučajevi, koliko god to nekima zvuči bešćutno i neprocjenjivo, bi su u ovom slučaju preračunali u štetu. U pravnom sustavu SAD-u se to već uzima zdravo za gotovo.
Primijetite i članove alfa i beta ispred drugog i trećeg člana. Oni su tu ako možda poželimo veće težište u ocjeni učinka pridati šteti u odnosu na brzinu. Ako ne onda ih uzimamo da su jednaki jedan i možemo ih samo zaboraviti.

Prvi član mjeri ukupni prijeđeni put na području. Čemu on služi. Pa ipak osim kvalitete, koji su definirani s druga dva člana, i kvantitet se treba uključiti u učinak prometne policije. Tako bi se mogao mjeriti učinka, a kako sad iz izmjerenog učinka motivirati bolje odrađivanje posla.
Pa ja bi predložio slijedeći model. Izmjereni učinak se pomnoži s prosječnom predviđenom cijenom po prijeđenom kilometru, to je faktor ispred uglate zagrade te je to iznos koji se da na raspolaganje načelniku policijske postaje. On bi imao potpunu autonomiju kako raspodijeliti taj novac. To znači da je moguće da načelnik sav dobiveni novac isplati sebi za plaću. E, da se destimulira takvo ponašanje svake 4 godine bi se 5% načelnika s najlošijim učinkom otpustilo i automatski bi se dalo novim ljudima da uđu u sustav.
Osim prometnih policija odrađuje i kriminalističke poslove. Predlažem slijedeću formulu za ocjenu učinka



Što želimo od kriminalističke policije? Kako ja to razumijem samo jednu stvar-što manje štete uzrokovane kriminalom. Pod štetu se ubraja materijalna, nematerijalna i neizravna (slično kao i kod prometne policije). Tako da je i formula mjerenja učinka slična. Uspoređuje se prosječna šteta po stanovniku na području nadležnosti policijske postaje s državnim prosjekom. Nagrađivanje tog izmjerenog učinka bi se izvršilo jednako kao i u slučaju prometnih poslova-načelnik bi dobio iznos s kojim bi autonomno raspolagao.













Kako sustav generira netransparentnost

Danas sam pogledao zanimljive TEDove filmove i uvidio da u njima liječnici govori o mnogim uvjerenjima (nešto šta nema potvrdu u činjenicama) koja nalazim i u svojoj profesiji. Čini mi se da su ta uvjerenja vidljiva u većini profesija tako da ne treba naredni tekst shvatiti kao kritiku zdravstva nego kao kritiku kako ljudi izrađuju sustave. Uostalom, prvo mi politika u Hrvata pada na pamet pri pomisli netransparentnosti.
Zamislio sam da je najbolje da pogledate film jer su kao i svaki TEDov film vrijedni uloženog vremena a onda ću citirati pojedine rečenice iz filmova i dati svoje mišljenje o njima
Prvi film

2:42 What do you think about betting average for…? Zašto se ne bi uvela statistika koja će i pacijentima a još više liječnicima dati do znanja s kakvih uspjehom oni rade svoj posao. U svom prijašnjem postu sam već obrazložio zašto mislim da je potrebno objektivno vrednovati čovjekov rad.

3:07 We send, each one with the admiration be perfect, never ever make a mistake. To je jedno od najčešćih i naj ograničavajućih uvjerenja. Mi trebamo biti ono što jesmo jer samo tako ćemo ostvariti svoj puni potencijal a ne gubiti vrijeme na glumljenje nečega za što neko misli da je savršeno. Drugo uvjerenje je o ne rađenju grešaka. Ljudi koji griješe su i napravili nešto u životu. Oni koji ne griješe cijeli život samo pokušavaju izbjeći grešku a to je moguće samo ako ništa ne radiš.

4:00 I do well I graduate with honors. Ako on koji je diplomirao s počastima radi greške zašto se mi pravimo da oni koji su bili gori studenti od njega ne rade greške?

4:07 I came out of medical school with a impresion if I memorize…. as close to possible it imunise me against mistake. Evo još jednog uvjerenja. Pozadina tog uvjerenja je da će znanost dati odgovor na sva pitanja. Znanost još uvijek nije u stanju dati odgovor niti na mnogo jednostavnija pitanja od ona vezana za nešto živo (Kroz par mjeseci bih trebao zgotoviti i svoj doktorat pa ću onda i o tome pisati). Znanost još uvijek proučava samo neživu tvar a i kada se dotakne žive promatra ju zakonima koji vrijede za neživu tvar.

6:12 The second mistake I have made was worse. In sending her home I disrigarded the little voice deep down inside…. To je usko povezano s prijašnjim komentarom. Znanost može dati odgovor samo na vrlo mali broj pitanja a društveno je neprihvatljivo donositi odluke temeljene na neznanosti. Zbog toga se ljudi trude ne oslanjati na svoju intuiciju što je kontraproduktivno. Do velikog broja znanstvenih otkrića je došlo upravo zato što su ljudi slijedili svoju intuiciju.

9:42 The unhealthy shame I talking about… is the one that says not what you did was bad but you are bad. Takav stav je posljedica maske koju trebaš nositi kad si u sustavu i kad se trebaš pretvarati da se greške ne događaju a oni koji naprave grešku su zločesti ljudi, jer sustav nikako ne može pogriješiti.

10:37 If only I redouble my efforts to be perfect and never make another mistake again…
Opet uvjerenje da znanost zna odgovor na svako pitanje i da ljudi trebaju biti savršeni. Osim ta dva opet se pokralo i treće uvjerenje da se ne smije griješiti

15:13 And What I have learned errors are absolutely ubiquitous, 1 of 10 medication are wrong…
Eto na kraju je prihvatio uvjerenja koja prije nije prihvaćao. Greške su neminovne i nikada i nikako ih se ne može izbjeći, što ne znači da se njihov broj ne može umanjiti.

Drugi TEDov film se može shvatiti kao direktni nastavak prethodnog jer govori o tome kako možemo poboljšati postojeći sustav.

4:05 What I saw behind an every excuse is a deep fear. Treba se boriti da odluke ne donosim zbog straha. Naravno da za to trebamo biti hrabri.
Dr. Leana opisuje da je uočila tri grupe odgovora na pitanje kakve bi liječnike željeli pacijenti. Prvi su željeli kompetentne liječnike, drugi su željeli liječnike koje odluke donose na temelju činjenica/znanosti a ne na temelju tko ih sponzorira. A to je u biti isto kao i prva grupa jer to su osobine kompetentnih liječnika. A treća grupa ljudi su želji znati skalu moralnih vrijednosti (svjetonazor) liječnika. Kada bi znanost znala odgovor na sva pitanja onda pretpostavljam da ovu treću skupinu odgovora ne bi dobivala, ali trenutno su ta pitanja potpuno legitimna.

8:18 We believe that transparency can be cure for fear. Dok god nema transparentnosti ljudi osjećaju da se nešto skriva a na tomu se ne mogu graditi dobri odnosi. Zato je za bolje odnose nužna transparentnost.

14:30 We're in this together. Ova poruka govori jednu važnu stvar. Da se trebamo sami pobrinuti za svoje zdravlje a ne od liječnika tražiti čarobni štapić. Kao što sam već mnogo puta rekao još uvijek znanost nije odgovorila na sva pitanja i zato niti liječnik ne zna odgovore na sva pitanja i liječnika trebamo promatrati samo kao pomoć koju imamo na putu do ozdravljenja.

14:58 Being totally transparent is scary, you fell … vulnerable. Kad si totalno iskren i otvoren onda si ranjiv i zato treba puno hrabrosti za izabrat takav put. Ali na kraju takav put se višestruko isplati.

Bilo bi iluzorno očekivati da će ovaj tekst promijeniti sustav, tako da to nije niti poanta ovog teksta. Poanta je ukazati da ljudi puno odluka temeljen na uvjerenjima. Ako smo dovoljno hrabri da sami sebi priznamo da smo napravili pogreške onda možda krenemo istraživati zbog kojih uvjerenja smo ih napravili. E to je teško. Ali nakon toga slijedi još teži dio. A to je izmijeniti svoje navike da više ne živimo po tim uvjerenjima.
U otkrivanju uvjerenja nam mogu pomoći prijatelji. Ali samo oni prijatelji koji su iskreni prema nama. Naravno da je preduvjet za to da i mi budemo iskreni prema njima. I to je poanta ovog teksta budite iskreni a to će vam pomoći da se okružite s iskrenima. Zato moji prijatelji molim vas budite iskreni prema meni, bezuvjetno iskreni.

Broj piksela vs. brzina okidanja fotoaparata

03.02.2015.

U prošlom postu sam najavio seriju postova koji će se baviti objektivnim ocjenjivanjem radnog uspjeha pojedinca. Međutim kao što se može vidjeti (što ne znači da je itko vidio) formule nisu dobro prikazane. Što je čudno jer tokom pisanja posta i kod njegova "Pogledavanja" su bile dobre, ali nakon objave više nisu. Da li itko zna kome treba prijaviti takve stvari, jer email na adresu urednik@blog.hr ne prolazi?
Da zaključim, dok ne riješim problem s prikazivanjem formula odgoditi ću seriju postova o ocjenjivanju. No vratimo se sada na današnju temu.

Predlažem da uložite desetak minuta i pogledate sliljedeći video.

Ako baš nemate desetak minuta onda pogledajte ovu skraćenu verziju.

Fascinantne su mogućnosti koje ova tehnika pruža. Iznijeti ću par primjera koji mi odmah padaju na pamet:

1) Pitanje da li je za fokusiranje oka na različito udaljene predmete zaslužna promjena debljine leće ili promjena debljine cijele očne jabučice (ili koliko doprinosi prvo a koliko drugo). To pitanje je važno zbog liječenja nesavršenosti vida.

2) Prikazano je da tehnika može vizualizirati promjenu temperature uslijed protjecanja krvi kroz žile. Kroz kancerogena tkiva protječe više krvi nego kroz ne oboljena. Možda je tehnika dovoljno osjetljiva da to detektira. Ili bolje je postaviti pitanje za koja kancerogena tkiva je tehnika dovoljno osjetljiva. Pretpostavljam da će to biti ona blizu površine kože. Meni kao laiku prvo pada na pamet rak dojke. Vjerojatno će u doglednoj budućnosti postojati aplikacija pomoću koje sa snimke napravljene pomoću pametnog telefona će biti moguće dijagnosticirati kancerogeno tkivo. Takva dijagnostika je sigurno mnogo jeftinija nego mamografija/ultrazvuk, a vjerojatno i mnogo ugodnija (da li su te pretrage toliko neugodne da ih zbog toga žene ne rade redovito?).

Budući da svakodnevno koristim bicikl najveći broj primjena koje su mi pale na pamet su vezane uz bicikl, tj. kako ga efikasnije koristiti

3) Mišići oko koljena su složeni. Možda bi kamera mogla otkriti kako ih koriste najbolji/najefikasniji sportaši

4) Kod bicikl želiš da što manje energije odlazi na deformiranje rame bicikla. Kameru bi mogli iskoristiti za izradu krućih a lakših rama, jer naravno nije problem napraviti tešku i krutu ramu ali treba napraviti što lakšu i što kruću

5) Necentriranost i ne okruglost kotača (tu mislim tokom vožnje na smjerove lijevo/desno te na gore/dolje) sigurno utječe na efikasnost vožnje biciklom. Točnost se može okom detektirati ali ova tehnika sigurno to može bolje od oka. Osim toga važno pitanje je i da li su gubitci nesavršenog kotača zanemarivi naspram deformacije rame ili gubitka lančanog prijenosa. E to ne znam.

Za kraj predlažem da pogledate i slijedeći video.

Pa da i naslov posta počne imati više smisla

Pomoć u ostvarenju svog maksimuma (Plaća kao objektivni pokazatelj učinka), 1. dio

02.02.2015.

Što bi trebao biti cilj države (udruženja građana)? Pa, trebao bi biti mogućnost da svaki njen član ostvari svoj maksimum, tj. da radi onaj posao koji može najbolje raditi. E, ali kako pomoći građaninu da dokuči koji posao može najbolje raditi? Tako da se objektivno ocjeni njegov uspjeh. Ajde recimo da smo uspjeh svakog pojedinca objektivno ocijenili u određenom trenutku. I što sad? Kako pomoći tom pojedincu da bude još bolji, da izvuče svoj maksimum? Pa jedan od najboljih motivatora je novac. Pa ajmo mu onda sukladno njegovom učinku dati mjesečnu naknadu.
Sad se ja pitam ako je meni ovaj slijed misli logičan zašto on nije logičan Hrvatskoj kao državi? Da li je moj slijed misli kriv ili ga je nemoguće provesti u djelo? Budući da mislim da moj slijed misli nije krivi idem pogledati da li je ovo drugo, da li ga je nemoguće provesti u djelo. Na primjeru učitelja ću ilustrirati kako bi to izgledalo. Primjer učitelja je odabran kao prvi jer je matematički lako kvantificirati njihov uspjeh. U slijedećim postovima ću obraditi kako bi to izgledali za druge profesije i vidjeti ćemo da je kompliciranije.
Cilj učitelja je naučiti svoje učenike. Znači bolji je onaj učitelj koji bolje/više nauči svoje učenike. A koliko je svaki učenik naučio se može odrediti državnim ispitom. Znači svake godine bi se rangirali učenici po svom znanju. Ako od ranga učenika u ovoj godini oduzmemo rang tog istog učenika u prijašnjoj godini dobijemo godišnju promjenu njegova ranga Delta x_i. Valja primijetiti da ona može biti pozitivna i negativna. Osnovica plaće učitelja p_u bi bila linearno uvećana/umanjena za napredak/nazadak prosjeka ranga svih njegovi N učenika, ili matematički napisano:



Ajmo na 3 primjera učitelja različitih uspjeha izračunom pokazati kako bi uspjeh učenika utjecao na plaću učitelja. Prvi učitelj je podučavao tri učenika s godišnjom promjenom ranga 3%, 0%, -3%. Tri učenika drugog učitelja su imali promjenu ranga od 3%, -3%, 3%, a tri učenika trećeg učitelja su imala promjenu ranga 3%, -3%, -3%.


Ono što je implicitno sadržano u ovoj formuli je da ukupna suma plaća za sve učitelje ostaje nepromijenjena, tj. onoliko koliko se pojedinim učiteljima povisi drugima će se sniziti plaća. A ako država odluči nagraditi sve svoje profesore to će jednostavno moći povećanjem osnovice plaće p_u.

Ali valjalo bi i ravnatelje škola motivirati da pruže što bolje uvijete svojim učiteljima. Kako ih preko plaće motivirati da to naprave? Pa ako je ravnatelj osigurao učitelju bolje uvijete on će bolje naučiti učenike, a to će se odraziti na rangu učenika. Stoga plaća ravnatelja treba isto biti stimulirana rangom učenika na jednak način kao i za učitelje, samo s osnovicom plaće za ravnatelje p_r.




Taj sustav je win-win-win i za ravnatelje i za učenike i za učitelje. Jer motivira i ravnatelje i učitelje da što bolje nauče učenike a učenici su na dobitku jer imaju mogućnost bolje naučiti.
Netko bi mogao reći da su jedini na gubitku u takvom sustavu loši ravnatelji i učitelji. Ali ne bih se složio s time. Naime, upravo su oni na najvećem dobitku. Jer im sustav objektivno kaže da u ovoj profesiji oni nisu ostvarili svoj maksimum i da bi što prije trebali promijeniti profesiju i naći onu u kojoj su bolji. Sjetite se na početku posta da smo upravo to napisali da je cilj države omogućiti svakom građaninu da radi onaj posao u kojem je najbolji. Ja vjerujem da svaki čovjek ima specifičan talent koji mu omogućava da bude najbolji na svijetu i da treba što prije pronaći u čemu je najbolji. A država zbog svoje dobrobiti treba pojedincu omogućiti objektivne podatke koji će mu pomoći da to on što prije pronađe.

Iskreni, spontani, iskonski, otvorni, različiti, neustrašivi, činjenični blog

01.02.2015.

Dragi čitatelju, a nadam se i usmjeravatelju pa onda i suradnikom u nastanku ovog bloga srdačno te pozdravljam. U ovom otvorenju bloga planiram objasniti naslov.

Iskrenost je osobina koju najviše cijenim, kako prema sebi tako i prema drugima. Tek na temelju iskrenosti čovjek može sebe razumjeti te na temelju toga najefikasnije napredovati.

Osobina koju kod ljudi prvo zamijetim a samim time i jako cijenim je spontanost. Cijenim ju zato što takvi ljudi ne skrivaju kakvi su te samim time svima štede vrijeme potrebno za upoznavanje. S druge strane samim time što su spontani pokazuju da prihvaćaju sebe takvim kakvima jesu, a to znači da se poštuju a obično imaju i pokriće za to u svojim osobinama/alatima kojima raspolažu.

Smatram da je najbolje za čovjeka živjeti što „iskonskije“. Naime, evolucija je proces koji pod vanjskim pritiskom mijenja čovjeka ali ne na vremenskoj skali od 100 ili 1000 godina nego na mnogo duljim vremenskim skalama. Stoga promjene koje su se u zadnjih 100 godina, kako u pogledu prehrane, stanovanja, transporta, rada a i svim drugim pogledima dogodile, a koje su čovjeka udaljile od iskonskog ne smatram najboljima za čovjeka.

Ljudi su zatvoreni zato što se boje propitkivati svoje odluke jer bi onda možda mogli zaključiti da nešto nisu napravili dobro a kako nemaju snage mijenjati se lakše im je da ne znaju da nisu dobro uradili. S druge strane ljudi koji su otvoreni i sami propitkuju svoje odluke te dopuštaju i drugim da propitkuju njihove odluke jer oni to smatraju kao pomoć da u budućnosti budu još bolji, jer oni imaju snage da se mijenjaju ako znaju da nešto mogu bolje uraditi.

Ja smatram da je različitost bogatstvo koje nam omogućava da otkrivamo istinu o životu. Naime, svaki čovjek posjeduje specifične osobine i uslijed tih osobina specifično gleda na život. To znači da više specifičnih ljudi ima i više specifičnih osobina te više različitih pogleda na život a to omogućava da otkrivamo više novih istina.

Čovjek radi pogreške kada je strahu ili pod nekim pritiskom. Stoga da ne bi radio te pogreške treba sve napraviti da u budućnosti što manje odluka donosi u strahu. Najbolje bi bilo da niti jednu odluku ne donosi pod pritiskom, ali da to bude u stanju čovjek se treba jako potruditi.

Odluke je najbolje temeljiti samo na činjenicama, stoga će svrha ovog bloga biti propitkivanje ovih mojih teza od strane mene a nadam se i od tvoje strane moji dragi čitaoće. Najbolje bi bilo i tome ću težiti da propitkivanje bude temeljeno na znanstvenom dokazivim činjenicama.

Eto sad sam objasnio, ili se bar nadam da jesam, naslov ovog bloga te mu sada želim sreću na njegovo životnom putu.

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.