Što bi trebao biti cilj države (udruženja građana)? Pa, trebao bi biti mogućnost da svaki njen član ostvari svoj maksimum, tj. da radi onaj posao koji može najbolje raditi. E, ali kako pomoći građaninu da dokuči koji posao može najbolje raditi? Tako da se objektivno ocjeni njegov uspjeh. Ajde recimo da smo uspjeh svakog pojedinca objektivno ocijenili u određenom trenutku. I što sad? Kako pomoći tom pojedincu da bude još bolji, da izvuče svoj maksimum? Pa jedan od najboljih motivatora je novac. Pa ajmo mu onda sukladno njegovom učinku dati mjesečnu naknadu.
Sad se ja pitam ako je meni ovaj slijed misli logičan zašto on nije logičan Hrvatskoj kao državi? Da li je moj slijed misli kriv ili ga je nemoguće provesti u djelo? Budući da mislim da moj slijed misli nije krivi idem pogledati da li je ovo drugo, da li ga je nemoguće provesti u djelo. Na primjeru učitelja ću ilustrirati kako bi to izgledalo. Primjer učitelja je odabran kao prvi jer je matematički lako kvantificirati njihov uspjeh. U slijedećim postovima ću obraditi kako bi to izgledali za druge profesije i vidjeti ćemo da je kompliciranije.
Cilj učitelja je naučiti svoje učenike. Znači bolji je onaj učitelj koji bolje/više nauči svoje učenike. A koliko je svaki učenik naučio se može odrediti državnim ispitom. Znači svake godine bi se rangirali učenici po svom znanju. Ako od ranga učenika u ovoj godini oduzmemo rang tog istog učenika u prijašnjoj godini dobijemo godišnju promjenu njegova ranga Delta x_i. Valja primijetiti da ona može biti pozitivna i negativna. Osnovica plaće učitelja p_u bi bila linearno uvećana/umanjena za napredak/nazadak prosjeka ranga svih njegovi N učenika, ili matematički napisano:

Ajmo na 3 primjera učitelja različitih uspjeha izračunom pokazati kako bi uspjeh učenika utjecao na plaću učitelja. Prvi učitelj je podučavao tri učenika s godišnjom promjenom ranga 3%, 0%, -3%. Tri učenika drugog učitelja su imali promjenu ranga od 3%, -3%, 3%, a tri učenika trećeg učitelja su imala promjenu ranga 3%, -3%, -3%.


Ono što je implicitno sadržano u ovoj formuli je da ukupna suma plaća za sve učitelje ostaje nepromijenjena, tj. onoliko koliko se pojedinim učiteljima povisi drugima će se sniziti plaća. A ako država odluči nagraditi sve svoje profesore to će jednostavno moći povećanjem osnovice plaće p_u.

Ali valjalo bi i ravnatelje škola motivirati da pruže što bolje uvijete svojim učiteljima. Kako ih preko plaće motivirati da to naprave? Pa ako je ravnatelj osigurao učitelju bolje uvijete on će bolje naučiti učenike, a to će se odraziti na rangu učenika. Stoga plaća ravnatelja treba isto biti stimulirana rangom učenika na jednak način kao i za učitelje, samo s osnovicom plaće za ravnatelje p_r.




Taj sustav je win-win-win i za ravnatelje i za učenike i za učitelje. Jer motivira i ravnatelje i učitelje da što bolje nauče učenike a učenici su na dobitku jer imaju mogućnost bolje naučiti.
Netko bi mogao reći da su jedini na gubitku u takvom sustavu loši ravnatelji i učitelji. Ali ne bih se složio s time. Naime, upravo su oni na najvećem dobitku. Jer im sustav objektivno kaže da u ovoj profesiji oni nisu ostvarili svoj maksimum i da bi što prije trebali promijeniti profesiju i naći onu u kojoj su bolji. Sjetite se na početku posta da smo upravo to napisali da je cilj države omogućiti svakom građaninu da radi onaj posao u kojem je najbolji. Ja vjerujem da svaki čovjek ima specifičan talent koji mu omogućava da bude najbolji na svijetu i da treba što prije pronaći u čemu je najbolji. A država zbog svoje dobrobiti treba pojedincu omogućiti objektivne podatke koji će mu pomoći da to on što prije pronađe.