sedmodnevni spiritualni program

15.08.2007.g.
Dragi moji, danas je kršćanski blagdan Velika Gospa (Marijino uznesenje na nebo). Iako je tek 1950 g. crkva ustoličila Mariju, Veliku Majku na takav način, činjenica je da je ona u kršćanstvu bila prva neudata majka (Djevica s djetetom), sv. Josip joj je bio samo zaručnik i kasnije hranitelj, pa ipak je crkva neudate majke s djecom ili razvedene žene 2000 g. kojekakvim mjerama prokazivala i držala na margini milosti i prihvaćanja.Donji post neobično koincidira s današnjim danom.

Bumerice predlažu:

TRUDNOĆOM PROTIV BULIMIJE I ANOREKSIJE


Slika je posuđena sa:http://browse.deviantart.com

A dobro je i za demografiju!

Ovaj prilog je nastao tragom jednog komentara na pretprošli post i napravila ga je sama komentatorica:

"Ako netko pati od bulimije ili anoreksije, a žensko je, predložite mu trudnoću kao terapiju (naravno, ovo se ne odnosi na djevojčicenego samo na biološki zrele žene). Ja sam to imala u familiji i dobro je ispalo. S trudnoćom se pročisti krv i sve promijeni u organizmu, a nova mama više nema ni vremena ni motivacije da se bavi time je li dovoljno mršava!" | Tara

Bumerice predlažu novi oblik društvenog organiziranja koji bi na mjesto osnovne građevne opeke društva postavio majku i dijete a ukinule bi stari, preživjeli oblik u kojem muškarac posjeduje ženu i djecu.

„Ti si luda! Ja neću prati ničiju posranu guzicu!“ – bijesnila je mlada rođakinja kad sam joj savjetovala da rodi dijete i prekine zloćudni začarani krug bulimije. Ideju o trudnoći kao zdravstvenoj terapiji našla sam u američkoj literaturi o komplementarnoj medicini. Autor, M..D. Louis, citira istraživanja među urođeničkim plemenima zapadne Amerike gdje se trudnoćom „liječilo“ različite vrste zdravstvenih poremećaja. Između ostalog i gastrointestinalni problemi! Plemenski vrač bi mladoj ženi savjetovao da zatrudni i rodi dijete jer će ono „odagnati zle duhove“ koji su je opsjeli. Kad sam vidjela rođakinjinu reakciju, povukla sam se i zašutjela. U sljedeće dvije godina rođakinja se ipak udala i rodila prvo dijete. A bulimija nestala!

Kako sam nešto i naučila iz ove situacije, vrlo sam oprezna u razgovoru s bulimičnim ili anoreksičnim osobama. Ideju o trudnoći kao lijeku dočekuju na nož i to uglavnom iz kulturoloških razloga. „S kim? Nemam dečka.“ „Moji bi me ubili da rodim vanbračno.“ „To bi značilo kraj karijere i bijedu.“ „Ne pada mi napamet da budem samohrana majka.“ – samo su neki od razloga koje su navele.

Ovo me navelo na razmišljanje o potrebi društvene kampanje u korist trudnoće kao lijeka protiv poremećaja u prehrani. Iz navedenih odgovora prosijavaju duboko usađeni patrijarhalni stavovi i strah od neimaštine i društvene osude u kojoj žive „prijestupnice“. A to zasigurno ne bi bilo tako da su majka i dijete osnovna gradivna opeka društva a ne dosadašnji model u kojem muškarac posjeduje ženu i djecu. Ovaj zadnji, uostalom, više ionako ne drži vodu. Nasilje u obitelji, očevi koji ne plaćaju alimentaciju, visoki postotak razvoda, sve više samohranih majki (tek tu i tamo poneki samohrani otac)…

Nije li vrijeme da se u ovo predizborno doba nešto učini na promicanju vrijednost davanja novog života, a ne samo na tzv. „obiteljskim“ vrijednostima? Da bi pomogle svojim kćerima i unukama koje se suočavaju na pragu života s vrlo teškim dilemama koje ih onda odvode na stramputice, bumerice bi mogle pokrenuti raspravu o potrebi reorganizacije društva u kojem živimo.

Što bi trebala kampanja sadržavati?
Prvo skidanje stigme s izvanbračnih trudnoća a onda niz mjera za podršku mladim majkama. A tu se treba uključiti država želi li više autohtonih stanovnika na svom području! Konkretno, trebalo bi zaviriti u neke vrlo arhaične modele uspješno organiziranih društva: nasljeđivanje po materinoj lozi, mladoženja seli u mladenkinu obitelj a ne obrnuto, nema li muža tada je ujak muški model prema kojem muško dijete odrasta, zadružni model u kojem živi više mladih majki koje rotiraju dnevne dužnosti itd.

Tara