sedmodnevni spiritualni program

07.04.2007., subota

SRETAN USKRS!

SVIMA KOJI SLAVE SRETAN USKRS!

Dragi moji, u nedostatku vremena, posudila sam sa interneta nekoliko zanimljivih odlomaka o Uskrsu. Na sve vaše poruke i komentare ću odgovoriti u ponedjeljak, do tada me treba moja velika obitelj. Lijepo se provedite u ove svečarske dane. Vaša irida

Uskrs je najveći blagdan kršćanstva, to je dan uskrsnuća Isusa Krista. Uskrs je pomičan blagdan zasnivan na lunarnom kalendaru sličnom ali ne identičnom hebrejskom kalendaru - u zapadnom kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnom kršćanstvu između 4. travnja i 8. svibnja.

Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz praslavenskog u kojem je glagol *krLsnëti značio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji hrvatski glagol.

Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama. Hebrejska riječ pasah značila je prolaz (prolaz Židova kroz pustinju nakon 40 godina) preuzeta je u grč. ¬ĂÇ±.

Naziv Vazam osim Uskrsa obuhvaća cijelo sveto trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs, ali često se sinegdohizira samo na nedjelju - Uskrs. Neki (Petar Skok) povezuju ga s riječju uzeti (stsl. vJzęti < uz + imati), odnosno razdobolje suprotno Mesopustu kad se opet počinje uzimati meso. Drugi ga pak povezuju tako da su Ćiril i Metod slavenizirali grčku riječ Pasha (p > v, ozvučivanje s > z) te je tako dobivena riječ Vazam. (wikipedija)
USKRS Prije USKRSA

Germanski nazivi - engl. Easter i njem. Ostern vuku etimologiju od imena saksonske božice Eostre koja je bila slavljena za vrijeme proljetnog ekvinocija. (izvor: wikipedija)

Crkva je prihvatila i "pokrstila" praktički sve poganske blagdane, jer je narod tako htio. Čemu sad bitka koju su davno izgubili? Religija, za uskrs se isto tako slavi stara poganska (keltska?) svetkovina

U staroj Indiji legenda kaže da su nebo i zemlja nastali iz zlatnog jajeta koje je sjalo kao sunce i rascijepilo se na dvoje.

Perzijanci su početak svijeta što ga zlo još nije dodirnulo, zamišljali kao ogromno svjetlosno jaje.

Egipćani govore da je prvi bog izišao iz jajeta. Slično tome, postoji učestalo vjerovanje da je bog sunca izišao iz jajeta kao "dijete osmostrukosti". Unutrašnji je sarkofag u kojem počiva mumija, ovalnoga jajolikog oblika.

Grčki prikaz stvaranja svijeta govori o velikoj božici i prvoj majci Nikti koja polaže srebrno jaje. Iz njega izlazi bog sa zlatnim krilima: izlazi prvorođenac Eros, bog ljubavi. On je sve skriveno iz srebrnog jajeta iznio na svjetlo.

Finci u mitu o postanku govore o zlatnom jaju koje se konačno iz ljuske razdvojilo na nebo i zemlju, a žumance nastavlja sjati kao sunce.

Simboli su Uskrsa uskršnji zec i jaje. Jaje je oduvijek bilo simbol početka, mogućnost da se stvori nešto novo.

Jaje je oduvijek imalo značenja početka u mitologiji starih naroda.

Konstantin je pomjerio kalendar tako da se poklapa sa paganskim danom slavljenja Sunca. Do dana današnjeg, većina onih koji redovno odlaze u crkvu pohađaju službu nedeljom ujutro nemajući pojma da se tu nalaze zbog toga što je nedjelja bila dan kada su pogani odavali poštu Suncu – Sunčev dan.

Tijekom ovog miješanja religija, Konstantin je održao čuveno ekumensko okupljanje poznato kao Nikejski sabor na kome se raspravljalo i o božanskom statusu Isusa. Sve do tog trenutka u povijesti, Isusa su njegovi sljedbenici smatrali smrtnim prorokom... velikim i moćnim čovjekom, ali ipak samo čovjekom. Smrtnikom. Njegov božanski status bio je rezultat preglasavanja i zvaničnim prihvaćanjem Isusa kao Božjeg sina, njegovi sljedbenici su se iskupiti jedino preko uspostavljenog svetog posrednika Rimske katoličke crkve koja je bukvalno ukrala od Isusa njegovu ljudsku poruku, ogrnuvši je neprobojnim plaštom božanstva i upotrijebivši je u cilju proširenja vlastite moći.

Budući da je Konstantin podigao Isusa na viši stupanj gotovo četiri stoljeća nakon njegove smrti, već je postojalo na tisuće dokumenata koji su bilježili Isusa kao smrtnog čovjeka. Konstantin je znao da će mu biti potreban hrabar potez kojim bi prekrojio povijest. U tu svrhu je naručio i financirao pisanje nove Biblije, iz koje su izostavljena sva ona evanđelja koja su govorila o Kristovim ljudskim odlikama, a ubačena ona koja su ga činila božanstvom. Ranija evanđelja su zabranjena, sakupljena i spaljena. Svako ko bi se opredjelio za njih bio je proglašen za heretika. Latinska riječ haereticus značila je '' izbor ''. Crkva je drugima time ukinula pravo izbora, a oni koji su '' izabrali '' originalnu povjest Krista bili su prvi heretici...

Kršćanstvo je preuzelo poganske elemente zato što se nova vjera morala temeljiti na nečemu što je narodu bilo poznato i lakše shvatljivo, međutim kako se ipak stvarala nova vjera i tradicija, stari rituali morali su se prilagoditi potrebama novonastale organizacije crkve. oni koji nisu htjeli mijenjati način života/vjere, prije su završavali tragično, danas su samo žrtve ismijavamnja i pogrešnog neargumentiranog optuživanja.

Ljudi nisu masovno i s oduševljenjem odbacivali stara vjerovanja koliko god im to tupili redovnici koji su ih pokrštavali. Stoga je crkva jednostavno kristijanizirala stare običaje prikazujući ih kao svoje (Uskrs, Svi sveti...) pa čak i pojedine likove (primjer iz naših krajeva je Sv. Juraj koji je kao svetac zauzeo mjesto Zelenog Jurja).

Nekršćanski elementi (što nemožeš pokoriti i uništiti prisvoji pod svoje...):

U kršćanskom svijetu Uskrs se slavi kao dan Isusova uskrsnuća. Milijuni će kao simbol Uskrsa bezrezervno prihvatiti zeca koji ostavlja jaja u gnijezdu, a pritom se neće zapitati što uopće zec i jaja imaju zajedničko s Isusom?

Zec, odnosno kunić još je u pretkršćansko doba bio simbol plodnosti, a u anglosaksonskim narodima predstavljao je zemaljsko utjelovljenje božice plodnosti Eastre.Zečevi i kunići bili su tada znani kao životinje koje se najbrže razmnožavaju i bili su simbol novog rađanja života u proljetno doba, kada se slavio poganski praznik dolaska proljeća. Za vrijeme tih proslava, vjerovalo se da zec donosi jaja kao simbol novog proljeća. Slično tome i uskršnja jaja imaju pogansko porijeklo. Upotreba jaja kao simbola seže u daleku prošlost. Jaje je u Mezopotamiji bilo simbolički povezano s božicom plodnosti Astarte.

ljudi su u proljeće međusobno izmjenjivali jaja, opet kao simbol novog života, obilja i rađanja. Bogataši su poklanjali jaja prekrivena zlatnim listićima, dok su obični ljudi bojali jaja travama i lišćem. Još su Egipćani stavljali jaja u grobove svojih pokojnika. Kasnije to čine i stari Grci, a i Hrvati su u pretkršćansko vrijeme u grob pokojnika polagali šareno jaje. Rimska poslovica kaže: "Sav život dolazi iz jajeta". Običaji darivanja jaja bili su rašireni među germanskim i slavenskim narodima. Darovana pisanica na Uskrs, prema narodnom vjerovanju, donosi sreću, a taj običaj počeo se širiti oko 1000. godine. Uskršnje pisanice ili bojama ukrašena jaja izrazit su običaj vezan uz Uskrs. Riječ je o pretkršćanskom običaju, proširenom kod germanskih i slavenskih naroda. Štoviše, tehnika ukrašavanja pisanica kod slavenskih naroda upozorava da taj običaj ima praslavenski korijen. Motivi su različiti, od likova do ornamentike, odnosno do jednobojnog bojenja. Život koji jaja skrivaju u sebi jasno upozorava na proljetno buđenje prirode, a zec s jajima potvrđuje istu poruku. Jaja omogućuju bogat zbroj običaja kao što su:

Poganska božica Aštarta slavila se kao božica jutarnjeg svjetla i proljeća. Jaje je bilo sveti simbol Babilonaca koji su vjerovali u legendu o jajetu koje je palo s neba u rijeku Eufrat. Iz njega se prema mitu izlegla božica Aštarta. Proljetni mjesec travanj idealno se uklopio u miješanje poganskih utjecaja, zato što se Isusovo uskrsnuće dogodilo negdje između ožujka i travnja. Kao i božić, tako i blagdan uskrsa nije ništa drugo nego drevni poganski kult prekriven kršćanskim plaštem.

Jaja se pronalaze u pretkršćanskim grobovima. Novi život koji probija tvrdu ljusku moguć je zato jer svako jaje nosi u sebi skriveno sunce, ima žumance u središtu. Tako jaje nije samo simbol početka svijeta već i novi početak stvaranja koji može nastati u svakom čovjeku kroz Kristovo uskrsnuće. Tako je sveti Pavle opisao svoje najdublje iskustvo u poslanici Galaćanima (2,20): "Živim - ali ne više ja, nego Krist živi u meni."

Kad djeca krenu u potragu za uskrsnim jajima u svitanje uskrsne nedjelje, to je ujedno potraga za skrivenim uskrsnim snagama u njihovu životu, u vanjskom činu traženja odjekuje "Traži i naći ćeš, kucaj i otvorit će ti se."

Za malenu djecu mi ukrašavamo jaja, polažemo ih na zelenu livadu i ona iz raznih kutaka zablistaju u duši kad dječje oko padne na živu boju kojom smo oslikali jaje. Ukras se na grčkom kaže žkosmosž, a kozmos ujedno znači i red i svijet. Tako bismo mogli reći da je ukras red u svijetu.

Suprotno kozmosu jest kaos ili nered. U tom činu ukrašavanja jaja mi stvaramo različite krugove, valovite linije, spirale, trokute i drugo te tako jedan pol jajeta povezujemo s drugim i tim linijama ocrtavamo svoj unutrašnji red koji postaje vanjski, vidljiv na ljuski jajeta živih boja. Dakle, ta jaja koja se pronalaze nisu jaja kakva nalazimo u prirodi, već ona koja je dotaknula čovječja ruka. Mi očekujemo novi red, novi kozmos koji nastaje iz starog i u kojem sudjeluje i čovjek kao sustvaratelj. Ne kao uništavatelj već kao onaj koji preobražava, mijenja staro u novo.

U tajni Uskrsa i pouskrsnih doživljaja u slici vidimo kako Novi zavjet nastaje iz Starog zavjeta, a u Otkrivenju je oslikan Novi Jeruzalem, buduća preobražena zemlja koja će jednom mirisati na ljubav, kao što je sad prožeta mudrošću. Mogli bismo reći da je Stari zavjet dijagnoza bolesti, Novi zavjet prinošenje lijeka, a Otkrivenje prikazan put iscjeljenja.

Pisanice

U hrvatskoj je uskrsnoj tradiciji bojanje jaja, takozvanih pisanica (od ie. korijena *pis- = crtati, šarati; pisanice = šarenice). Pisanice su osim simbola života bile i tradicionalan dar, a često su si ih međusobno darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Međimurje), kako ljubavnim, tako religioznim i čestitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.

Pisanice su se prije bojale na prirodne načine, a ta je tradicija i danas živa. Najčešće je bojanje jaja pomoću ljuske crvenog luka, a rjeđe od cikle, korijena broča ili crvenog radiča da bi se dobila crvena boja. Pisanice su znale dobiti i crnu boju bojanjem čađom ili bobicama bazge ili duda, a često je bilo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smeđa boja. Uz crvenu, crnu i smeđu, zelena se boja dobivala od raznog bilja, najčešće od špinata, koprive ili poriluka. Pritom se osim potpunog bojanja moglo jaje prešarati voskom, a tek onda obojiti. Nakon kuhanja i bojanja skida se sloj voska ispod kojeg jaje ostaje prirodne boje. Često se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras.

Pisanica obojana pomoću crvenog luka i voska

Pisanice ukrašene otiscima bilja
Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare.

Oslikane pisanice

Običaji

U sjevernozapadnoj Hrvatskoj često se pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. vatru pripremaju vjernici ispred crkava koji je pale klesanjem dvaju kamenova. Prije se vatra palila i tako da je svećenik potpaljivao tzv. gubu koja raste na drveću i panjevima ili se pak palila trenjem dvaju drveta čime bi nastala sveta ili živa vatra. Nakon paljenja vatre i blagoslova, muškarci su palili svoj komad drveta i nosili blagoslovljenu vatru kućama, a ostatak bi vjernika ušao u crkvu. Tako bi paljenjem svete vatre u domovima bio prisutan i sam Bog.

U nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Veliku subotu (negdje i na Cvjetnicu) cvijećem (često ljubicama) i biljem. Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili se na Veliku subotu odlazi na svečano bdjenje. Na sam Uskrs tradicionalno se blaguje šunka, a domaćice često ispeku kruh te priprave druge slastice. Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje je svećenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kućama na uskrsni objed i slavlje.

Jaja od 120 milijuna dolara

Volite li mekano ili tvrdo kuhana jaja? Kajganu ili na oko? Dva su ruska cara voljela jaja s dijamantima, biserima i optočena zlatom. Tako je nastala najvrednija kolekcija pisanica na svijetu – Fabergé

Renesansno jaje s mrežom zlatnih niti i dragim kamenjem
Aleksandar III. odlučio je umjesto oslikanih jaja svojoj supruzi, carici Mariji Feodorovnoj podariti posebno iznenađenje. Za jaja dotad neviđene raskoši zadužio je kraljevskog zlatara i draguljara - Fabergéa.
Prvo jaje na nalog cara Aleksandra izrađeno je 1885. godine. Tradiciju je nastavio njegov sin i nasljednik Nikola II. koji je svakoga Uskrsa poklanjao jedno jaje svojoj ženi i jedno majci. Uskršnja tradicija darivanja trajala je u carskoj obitelji Romanov trideset godina, do boljševičke revolucije 1917, kada su ta remek-djela postala nepopularna u siromašnom ruskom narodu.

OD KREMLJA DO ENGLESKE KRALJICE
Biseri kao đurđice ukrašene dijamantima, zlatom i pozlaćenom broncom
Oprečna su mišljenja stručnjaka o njihovu broju. Jedni kažu da ih je bilo ukupno 50, od čega su 42 prošla procjenu i poznato je gdje se nalaze.Sigurno je da ih je 10 u moskovskom Kremlju, pet u Muzeju Virginia u SAD-u, britanska kraljevska obitelj posjeduje tri primjerka, a devet ih je donedavno bilo u privatnoj zbirci obitelji Forbes.
Astronomske cijene Fabergeova jaja nisu postigla samo zbog raritetne izvedbe i dragocjenih metala i kamenja, već i zbog mehanizama.Iz 'Jaja narančinog drveta', na primjer, pritiskom sićušne naranče od dragulja iz minijaturnog stabla izlazi slavuj koji pjeva i maše krilima. Izrada nekih od 'iznenađenja' i mehanizama trajala je godinama.

PLATIŠ 250 DOLARA, DOBIJEŠ 9,5 MILIJUNA
Cijena im je s godinama dostigla vrtoglave milijune. Fabergé je za izradu 'Zimskog jajeta', čija je unutrašnjost prekrivena s čak 3.000 dijamanata, dobio plaću u protuvrijednosti današnjih 250 dolara.
Jaje je na aukciji 2002. godine prodano za više od 9,5 milijuna dolara.
Ruski tajkun Viktor Vekselberg na aukciji u Sothebyju otkupio je zbirku od devet carskih jaja.
Koliko ga je to koštalo nije otkriveno, ali prema procijeni stručnjaka, zbirka vrijedi između 100 i 120 milijuna dolara.
Dovoljno je reći da su u Sothebyju cijenu 'Coronation Egga', najpoznatijeg od svih Fabergéovih jaja, izrađenog specijalno za krunidbu cara Nikole II, procijenili na 18 do 24 milijuna dolara.

PRESLIKA RUSKE POVIJESTI
Za kočiju od zlata, platine, kristala i dijamanata trebalo je 15 mjeseci
Jaja će, ako sve bude teklo prema planu, biti izložena u u Ekaterinburgu gdje su ubijeni car Nikola II. i njegova obitelj, ovog Uskrsa, gotovo 75 godina nakon što su napustila Rusiju.
Kolekcija Fabergé vjeran je prikaz povijesti Rusije jer je svako jaje posvećeno važnom događaju.
Postoje tako jaja izrađena povodom otvorenja Transsibirske željeznice, ona koja prikazuju važne povijesne građevine ili ona posvećena carskoj vojsci te Crvenom križu, nastala za vrijeme rata.
Što reći? Dijamanti, zlato, platina...
Ukoliko u svojoj košarici žarko želite vlastito Fabergé jaje, to i nije tako nedostižno. Theo Fabergé, jedan od potomaka carskog draguljara, osamdesetih godina prošlog stoljeća napravio je seriju drvenih jaja čija se cijena kreće oko 200 dolara.
Ako vam je i to previše čokoladne pisanice umotane u sjajni staniol raznolikih boja mogu biti dovoljno dobra zamjena. Šarena su, kićasta i svjetlucava! Što više treba?
Preuzeto s T-Portala

A svratite i na: http://daisycreations.blog.hr/ da vidite njezine vlastite kolekcije pisanica….vrlo su maštovite…