sedmodnevni spiritualni program

TAKTILNA KOMUNIKACIJA,
TJELESNA INTELIGENCIJA

III DIO (nastavak)

29.04.2007.g.
ZDRAVE VEZE



Određivanje granica: U partnerskom odnosu u kojem nema jasno određenih granica, caruju podrazumijevanja, a partneri se s vremenom počinju gušiti u kuli koju su sami izgradili. Sačuvati osobnost u vezi, znači izgraditi zdravu i dugovječnu vezu.

Jasna pravila igre: Tamo gdje je sve dopušteno, svašta se i događa. Dogovorite se!

Zona dopuštenog i dopustivog: Ovim prostorom upravljaju naši strahovi i inhibicije, pa se često događa da ono što je drugome normalno očekivanje, nama bude potpuno neprihvatljivo.Ovim prostorom se partneri trebaju kretati s puno obzira jedno prema drugome i sa maksimalnim razumijevanjem.

Pitanje osobne slobode: Ovo je pitanje od najveće važnosti za zdrav partnerski odnos.Samo dvoje potpuno slobodnih ljudi može izgraditi zdrav i sadržajan odnos. Ne identificiraj se sa svojim partnerom/vezom/brakom. Ti nisi tvoj partner! Ti nisi tvoj brak/veza. Ti si samo osoba u tom braku/vezi. Ostani osoba, samo tako možeš doista nešto i unijeti u taj odnos.

Nježnost je prvo i zadnje slovo taktilne komunikacije i eliksir vitalnosti svakog odnosa. Dodir nježnosti je i lijek za otvorenu ranu i prevencija za svaki dan, za svaki tren. Nježnost je ljepilo koje partnere drži zajedno.

Dakle, taktilna komunikacija je od presudnog značaja za vraćanje poštovanja i digniteta našem tijelu i za novo buđenje tjelesne inteligencije.

Jedanput izgubljena ili nepromišljenim načinom života proigrana taktilnost i osjetilna percepcija se mogu obnoviti i ponovo naučiti. U problematičnim partnerskim odnosima oba partnera trebaju proći kroz metodu Sedam koraka i prakticirati je sve dok se odnos ne popravi.Uvjek se mogu primijeniti i vježbe iz trećeg dijela knjige. Kad na novi način doživimo vlastito tijelo znat ćemo pružiti užitak i drugom biću i to na najfiniji i najsenzibilnij način koji postoji. U svim drugim međuljudskim odnosima će se također popraviti kvaliteta interakcije, jer ćemo biti samilosniji, s više razumijevanja i dobrohotnosti ćemo pristupati drugim ljudima, bolje ćemo ih slušati i čuti.Bit ćemo jednostavno pažljiviji. Osobni dobici od ove metode mogu stati u samo jednu rečenicu: Postat ćemo bolji, zdraviji, zadovoljniji i sretniji ljudi.

Imajmo na umu da samo sretni ljudi mogu usrećiti i nekoga drugoga.

Kraj

KUPANJE U KAPUTU

26..04.2007.g.

SMRT (nastavak)





Medicina stalno radi nove studije i analize i podasatire ih javnosti, ali obični ljudi i dalje šute o tome. Kao da je jedan ogroman dio čovječanstva zapao u nekakav kolektivni stupor i kao da se to njih ne tiče. Njihova svijest je toliko sužena da uopće ne shvaćaju da je to općeljudski problem. Njihova neosjetljivost je tolika da su oboljelog, ako ga otkriju u svojoj sredini spremni maltene kamenovati, i simbolički i doslovno. Ukočeni, samodopadno uvjereni u svoju ispravnost, pljuju na slabiće koji su već označeni, a HIV se ceri i njima iza prvog ćoška. To se događa samo određenim grupacijama, to se njima ne može dogoditi. Taj pogrešni stereotip koji je lansiran u javnost je samo omgućio još brže širenje AIDS-a.

Riječ sterilan znači apsolutno čist. Na um mi pada Kristova rečenica: «Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen». Ali ta riječ isto tako sugerira povratak moralnoj i duhovnoj čistoći, u mislima djelovanju i ponašanju, ako kanimo zaustaviti ovaj smrtonosni pohod. Znam da zagovornici svih mogućih sloboda, prvenstveno pod sterilnim misle, na siguran sex i uvjek ga povezuju s kondomom. O sterilnosti i sigurnosti kondoma mogli bi pitati nebrojene roditelje neplanirano rođene djece. O zdravstvenim posljedicama učestale upotrebe kondoma studije još nisu napravljene ili ako i jesu, rezultati nisu dostupni javnosti. Naravno de je kondom nužan ako se u seksualne igre upušta zaražena osoba, ali što će se desiti kad strasti počnu vitlati njegovim čulima, a nema kondom pri ruci. Mislite da će svoju žudnju odgoditi, jer je trenutak rizičan. Neće! Ne može! Rizična ponašanja modernog čovjeka i proizlaze iz njegove nemogućnosti da odgodi svoju žudnju. Sve odmah i sada, i što više toga. O tome stalno priča asocijativni okvir odabranih riječi vezanih i proizašlih iz akronima AIDS. Takvo ponašanje nas neminovno vodi na obale rijeke Stiks, u smrt.

Kondom je samo sredstvo za suzbijanje već postojećeg stanja, no nadati se da će on zaustaviti AIDS je bezumno, jer nije sam spolni čin uzrok AIDS-a, nego naše manipuliranje sobom i drugima kroz taj čin. Ironično je to što je čovjek postao spolno nezajažljiv zbog užitka, naravno i zbog pohlepe, i zbog sebičnosti, ali prvenstveno zbog užitka. A sada zbog opasnosti od zaraze treba mu kondom ako hoće ušutkati tu neprekidnu žudnju u sebi, a mora, to je postala vrsta prisile ili ovisnosti.

Koža je svojom površinom najveći čovjekov osjetilni organ. Neću se baviti biologijom i erogenim zonama, ali kondom je mehanička prepreka u toj erotskoj komunikaciji dvaju tijela, jer koža kožu kroz taj gumeni zid ne osjeća svim senzorima koji su tamo smješteni upravo radi užitka, pa je taj užitak bitno smanjen i praćen seksualnom frustracijom koju u početku ne zamjećujemo, ali s vremenom to donosi ili impotenciju ili bilo koju spolnu disfunkciju druge vrste.

Sex sa kondomom je kao kupanje u kaputu, mokar je samo kaput, a kupač od takvog kupanja i nema baš neke koristi, osim i dalje uspaljene mašte i gladi za još.

Dakle, ako kondom ne propušta spermije (sprječavanje začeća), ne propušta viruse (sprječavanje zaraze), ne propušta ni užitak jer sprječava miješanje tjelesnih fluida, koje je u pamćenju našeg tijela temelj tog užitka. Spriječiti ono što čini spolni odnos čarobnim i vrijednim truda, znači oduzeti mu njegov pravi smisao.

Na um mi pada priča o jabuci i crvu. Hebricidi, fungicidi, insekticidi, i GMO u službi hiper-proizvodnje i hiper-potrošnje na naše stolove donose naoko idealne namirnice, bez crva i ostalih nametnika. Sve živo ćemo poubijati i potamaniti za svoj vlastiti užitak, ali oprez priča o jabuci i crvu kaže da ono što nije dobro za crva nije ni za čovjeka. Ako ubijamo crva, tog malog čovjekovog dvorskog kušača, tko će nam dojaviti da nam je na stolu otrov koji će nas ubiti. No, mi ne damo crvima ono što pripada nama, ta njima tu jabuku ne možemo naplatiti. Novac! Instrument manipulacije i moći! Sutra će nam prodavači kondoma prodavati sex bez partnera, jer će to biti jedini siguran sex; prikopčati se na neki stroj za užitke što dalje od živih partnera, jer će čovjek čovjeku postati opasan i na udaljenosti od tri metra, ako nastavi smjerom kojim je krenuo. «Bliskih kontakata opasne vrste ćemo se samo sjećati prepričavajući katastrofične priče iz HIV prošlosti. I tako ćemo zatvoriti pakleni krug. Zbog trke za užitkom, postat ćemo svojevrsni invalidi; ili tupi ili nesposobni za tu vrstu gimnastike (na to smo sveli spolni čin) ili onemogućeni zbog opće opasnosti.

Ali ne trebamo se brinuti, cijele industrije se brinu za raspirivanje čula. Proizvode se stalno novi i novi stimulansi. Industrija zabave je nevino započela striptizom no prerasla je u planetarno raširenu porno industriju i ovo je razotkrivanje, ne tijela nego velike prevare našeg vremena. Naravno da se tim slijedom dogodio paradoks, prenadraženi čovjek, praznog srca, je otupio, u normalnim situacijama uopće više ne funkcionira pa mu treba sve više i više stimulacije. Ako želi biti seksualni stroj koji se u svakom trenutku može staviti u pogon, njemu treba stalno podmazivanje mašte. Za to se brinu šefovi porno industrije i zabave smišljajući svaki dan sve izazovnije izume i obilno naplaćujući ljudsku slabost i žudnju. I kondom je samo jedan od njihovih proizvoda. Novčani iznosi koji se vrte u tom sektoru dosežu vrtoglave visine. Tko kaže da samo prostitucija živi od tjelesnih užitaka. I nikome se ne čini da je to ponašanje postalo suludo. Ne, konzumerska civilizacija stupidno proguta sve što joj se podmetne.

Naravno da se svi ti bizarni noviteti prvo podvale subkulturnoj sceni. Subkultura je svojevrsna platforma , lansirna rampa za sve što u svijet treba ući na mala vrata. Samo u našem vremenu je bilo moguće da glazbena grupa s bizarnim imenom «Sex machine» postane popularna, a istoimena pjesma dominira top listama. No to govori o nama, našim prioritetima i našem vremenu. U cijeloj toj podvali misao vodilja je: Svoga tijela gospodar. Nismo ni primijetili kad, u kojem trenutku smo od subjekta postali objekt kojim se obilno i sustavno manipulira. Vrhunci koje čovjek koji krene u eksperimentiranje sa svojom spolnošću, u prvi mah dosegne, ga zatrave, dajući mu nekakav čudesan osjećaj moći. I o svojim iskustvima priča kao o nečem čudesnom, što nije ni sanjao da postoji. Njegova superiornost raste i rađa novu vrstu samopouzdanja i on se bahato počinje rzmetati idući sve dalje i dalje, dopuštajući si sve više sloboda koje rastu s brojem njegovih osvajanja. Slabašnom glasu savjesti ne dopušta da mu bude sudac koji bi ga zaustavio. No jednog dana zaključi da je to utrkivanje sa samim sobom zamorno i besmisleno, poželi se smiriti s jednom osobom i brzo shvati da ni jedan takav odnos nije u stanju duže održati. Krenu i fiziološke i psihološke smetnje.I ako je imao sreće pa nije «zakačio» neku boleštinu, impotencija mu svakako zakuca na vrata.

Jeste li znali da je među muškarcima koji su izvršili suicid, zabrinjavajuće veliki broj onih koji su to napravili zbog impotencije? Nikakvo čudo, jer je ta famozna potencija osobna karta modernog muškarca. I nemojte misliti da je to samo muški problem. I žene su uhvaćene u mrežu senzacionalnih uzbuđenja, a kako su one po definiciji emotivniji dio poulacije i čuvarice ognjišta (kolektivno pamćenje) posljedice za njihov psihomentalni sustav su puno katastrofičnije, a broj samoubojstava to samo posljedično potvrđuje. Ne sudim nikome i nikoga. Ovo je ilustracija postojećeg stanja, a ta slika priča da danas nema pravila. Jedino pravilo je da nema pravila. Svatko radi ono što hoće, ne pitajući se kako će se to što radi odraziti ni na njega ni na njegovu okolinu. Često u svom radu kažem da čovjek doista može raditi što hoće, ali mora biti spreman prihvatiti sve što njegovo ponašanje privuče u njegov život. Naime seksualne slobode su izgradile široku aveniju HIV-u. Obmana da će kondom biti zaštita od elementarne katastrofe zvane AIDS je opasna, jer zaobilazi uzrok, zapravo šalje pogrešnu poruku: Samo vi i dalje činite sve što želite, tu je svemoćni kondom u svakom trenutku. Ako vam slučajno ne ide, ne uklapate se u sveopći trend, potražite psihološku pomoć, jer s vama sigurno nešto nije u redu kad ne možete ono što svi drugi mogu. Kako li smo samo uspjeli ispreturati ljestvicu vrijednosti i nekada najnepoželjnije (da ne kažem zabranjene) vrste ponašanja staviti na prvo mjesto?

Siguran sex bez emocionalnog angažmana i moralne odgovornosti je tlapnja na koju se nasukao moderni čovjek.Čovječanstvo se raslojilo na dio beskrupuloznih i besprizornih koji mogu i smiju sve i dio onih anemičnih koji statično gledaju kuda svijet ide u globalu .Prije ili kasnije ovi prvi posegnu za ovima drugima pa tako HIV bez putovnice prelazi sve moguće granice, spolne, socijalne, državne i sve druge koje postoje. Bit čovjeka, kao razumnog bića je na najtežem testu, testu samouništenja. Zanimljivo je da je ono što je čovjeku dato kao instrument kreacije i prokreacije, njegovi spolni organi, postalo i nstrumentom samouništenja, a osnovne supstancije života, sperma i vaginalni fluid su postali samo prijevozno sredstvo tom podmuklici HIV-u. Možda nas je stvarno previše, možda je zemlja doista prenapučena, a pojava AIDSA je samo u službi prirodne ravnoteže i samoregulacije? Možemo razmišljati i u tom, a i u svakom drugom zamislivom smjeru, ali među S-ovima imamo još tri odabrane riječi; smijeh, sreću i spiritualnost.

nastavlja se...

24.04.2007.g.

ČETVORKE I ČETVEROSTRUKOST


4. sefirot: Hesed (Milost)- Sve četvorke odražavaju prirodu Heseda na različitim razinama očitovanja.

Po Kabali su 4 razine kozmičkog postojanja, 4 svijeta, 4 vida manifestacije Božanskog utjecaja i 4 elementa (Izraženo u formuli tetragramatona)

Hesed (Milost). Hesed nastaje iz Binaha kao rezultat sjedinjenja muškog i ženskog principa, arhetipske majke i oca. Kada se trokutu ili plohi koju predstavlja Binah doda četvrta točka nastaje tijelo. Apstraktni simboli kao što su točka, linija i ploha, sada postaju nešto materijalno i određeno u prostoru.

Hesed se nalazi na Stupu kozmičke sile, a kao rezultat najsavršenijeg sjedinjavanja božanskih roditelja, on očituje kvalitete kao što su sveopća ljubav i milosrđe.

On je otac dobročinitelj i zaštitnik, također i kralj koji vlada zemljom ostvarujući napredak, obilje i blagostanje. S utjecajem ove sfere povezuje se: razvoj, napredak, ekspanzija, izgradnja, kozmička ljubav (prema svemu stvorenom), dobročinstvo, duhovno i materijalno bogatstvo itd.

Planet Jupiter povezan je s Hesedom.

Sjetimo se: broj 4 je broj elemenata, simbol križa, čvrstih i opipljivih stvari, ali i simbol sveobuhvatnosti. U životu pojedinca označava materijalni uspjeh i osigurava zaštitu i potporu za taj uspjeh. Tetrada ili Broj Četiri sudjeluje u karakteru Dijade čiji je ona kvadrat (pa je ultra-parna, ultra-djeljiva). U teoriji figurativnih brojeva leži u bazi trokutastog svetog Tetrakisa. Osnova je četverokuta, simbola Zemlje, stabilnosti. Četiri godišnja doba, četiri jahača Apokalipse, četiri strane svijeta, četiri tipa karaktera (sangvinik, kolerik, melankolik, flegmatik), i četiri osnovna elementa (voda, vatra, zemlja, zrak).


ČETVORKA PEHARA

Umor, zasićenost i zapreke u ljubavi, ali i u drugim sferama života. Subjektivnost sprječava prave, objektivne uvide.Nejasni ciljevi.

Obrnuto, promjenjivost u željama i odlukama, možda i novo poznanstvo.

Četvorke – stabilnost i sigurnost kroz vlastito djelovanje, samo je 4 pehara karta nezadovoljstva.

22.04.2007.g.

TAKTILNA KOMUNIKACIJA,
TJELESNA INTELIGENCIJA
III DIO (nastavak)

PROBLEMATIČNE VEZE



Ovisnost nas stavlja u jedan ropski odnos u kojem odustajemo od sebe i osobne afirmacije.

Pasivnost u partnerski odnos unosi dosadu i bljutavost. Ne reagiramo na loše stvari u vezi zbog straha da ne izgubimo partnera, pa odnos postaje još gori, dok se na kraju ne uruši sam u sebe.

Simbioza funkcionira na podrazumijevanju: Ja trpim tebe, ti trpi mene, ja ću za tebe učiniti ovo, ti za mene ono i to naoko izgleda kao skladan odnos, ali tu nema ljubavi.

Nasilje, nasilnik i žrtva; najkompleksniji odnos. Odnos u kojem netko uvjek pristaje biti žrtva, jer zapravo drugi ljudi nam rade ono što im dopustimo.U ovakvom odnosu treba raditi i s nasilnikom i sa žrtvom ili iz tog odnosa treba izaći.

Trgovački odnosi trgovina osjećajima bi trebala biti nedopustiva.Uvjek možete dobiti «rog za svijeću», ako trgujete. Ili «mačka u vreći».Osjećaji mogu preživjeti samo u zoni davanja i primanja, čim ih se uvede u područje trgovanja oni umiru, jer je u trgovini, iako je ona stvar dogovora, uvjek netko zakinut.

Opsesivne veze doista i izgledaju kao opsjednuća u kojima nam je oduzeta volja i moć djelovanja.

Manipulacija stvara jedan ucjenjivački odnos u kojem su kontrola i nadzor bitni instrumenti.

Kalkulacija...., što ću dobiti, a što izgubiti ako reagiram, pa tako nikad ne reagiram onako kako osjećam, nego onako kako mislim da će mi najviše koristiti. Glumatanje, igranje uloga.

Laž je patološko stanje.Lažemo kad ne vjerujemo u vlastite vrijednosti, bojimo se biti ono što jesmo. Kroz laž transponiramo svoj izmišljeni ja, jer nam se naš pravi ja ne sviđa.Laž je konflikt sa sobom.

Prevare....,varamo iz istog razloga zbog kojega i lažemo. Prevarom kompenziramo neke vrijednosti kojih zapravo nemamo.

Na tjelesnoj razini svi problematični odnosi stvaraju funkcionalne smetnje koje malo-po malo narastaju u velike, često nepremostive prepreke između dvoje ljudi. Ako se ne uklone odnos propada i takvi ljudi se prije ili kasnije rastaju, ponekad i u dubokoj starosti jer stanje postane neizdrživo.


Slijede: Zdrave veze

KUPANJE U KAPUTU

19.04.2007.g.

SMRT (nastavak)




Biti stabilan je isto što i biti solidan, ali to znači držati se nekih prirodnih načela i ne dati se pokolebati primamljivostima lažnog i prolaznog sjaja.

Zbog opće stagnacije morala sve više ljudi sa trkališta života (stadion) završava u stacionaru koji je čekaonica smrti. Standard, stil života, želja za eksperimentiranjem, oponašanjem, pomama (stampedo) koja sve to potpiruje i prati, želja da se bude zvijezda (glavni) barem nakratko, želja da se dodvorimo, imperativ da startamo i otisnemo se iz jednostavnosti i običnosti(banalnosti) u neke imaginarne uspjehe i visine, po svaku cijenu, vode nas ravno na stratište. Hiv je udario na samu srž tijela, napao je stanicu, koja je osnovna biološka jedinica života. Neuk uči od učenoga, siromah od bogataša (kopiraju ih, jer ih, žele dostići, biti kao oni), pa se zato virus tako brzo i nekontrolirano širi među svim socijalnim slojevima

Nažalost, većina prosječnih pripadnika ljudske rase su povodljivi imitatori. Trebamo se svi prisjetiti svoje jedinstvenosti i poštovati je i kod sebe i kod drugih, manje ćemo povređivati jedni druge. Ako se kanimo obraniti od HIV-a, moramo ponovo preispitati svoju strategiju obrane. Starac je u svim kulturama simbol mudrosti i iskustva. Samo u našoj kulturi su starci smetnja koju sklanjamo u staračke domove. Istina, bajke i mitovi spominju neka takva zastranjivanja i u ranijim vremenima,ali uglavnom kao opomenu. Češća je figura usamljenog mudraca ili vijeća staraca, no, naše vrijeme kao da se odriče povjesnog pamćenja, mi priznajemo samo čar i važnost novoga. Samo novome vjerujemo, zato smišljamo stalno nove strategije za svaki problem koji se pojavi, a da nismo ni iskušali ono što je već poznato i provjereno. Zaronimo u tradiciju, u starinu i davninu, u kolektivno pamćenje svoje vrste, da nađemo put na stazu ispravnosti.

AIDS je kolektivna prijetnja, no usprkos straha od obolijevanja, moderni čovjek trči za svojim orgastičnim čulima. Samo da još jedanput osjeti trnce vrhunskog uzbuđenja, pa neće se valjda ništa dogoditi? Ne baš njemu. Dio populacije koji ne živi na takav način usprkos poraznih statistika nijemo, poput statue ili statista promatra taj razuzdani ples čula ne dižući uopće svoj glas. Kao da se boje da će ako progovore ugroziti svoj status i kao da nisu svjesni da je jedini status koji imaju status potencijalne buduće žrtve, jer on ili ona možda još mogu garantirat za svoje ponašanje, ali ne mogu znati šta radi njihov partner i što će donijeti u njihov međusobni odnos, čak ni u najidealnijim vezama.

Evo kako to izgleda u praksi:

Marija je vjerna supruga, ali njezin suprug ima nešto liberalnija shvaćanja i sa strane si priušti seksualni izlet kad god je to moguće. Šta je u tome loše? Pa, to svi rade. Marija osjeća da nešto nije u redu, strpljivo liječi učestale vaginalne infekcije, odlazi redovno i psihijatru jer joj se u dušu uselila neobjašnjiva tuga koja se polako pretvara u pravu depresiju, ali nikako ne razumije što joj se događa.

Saša je direktor, dakle uspješan poslovni čovjek. Akademski obrazovan pomno pazi na svoj ugled koji je izbrusio u jednu savršenu sliku. Oženjen je i ima čak četvoro djece. Supruga također ima akademsko obrazovanje, ali ju je raznim psihološkim pritiscima natjerao da napusti posao. Ta, on dovoljno zarađuje, a netko treba i tu djecu odgajati. Istina je da je on svoju suprugu stavio u izolaciju, u kućni pritvor. U kući je taj vrli uspješnik sasvim druga osoba. Stalno je frustriran i često tuče ženu. Ona ga stalno opravdava i ni mrtva ne bi priznala da su modrice na njenom licu i ostalim dijelovima tijela išta drugo do rezultat njezine nespretnosti. O čemu se radi? Saša je pritajeni homoseksualac. Mrzi ženu i kažnjava je zbog svoje unutarnje krivnje. Brak je paravan njegovom ugledu i ne pada mu na pamet da pristane na razvod, a nasiljem ženi utjeruje strah da se ne bi drznula i pomisliti na rastavu. Od svog dugogodišnjeg ljubavnika je napravio kućnog prijatelja. Ivor (ljubavnik) ima punu slobodu i naravno i druge partnere. No njegova (prijateljska) riječ i njegove ideje upravljaju Klarinim (Sašina supruga) životom. On ima ideje o poslovanju, odgoju djece (iako svoje djece nema), a kad mu se Klara prijateljski povjeri da joj je neizdrživo, on postaje bračni savjetnik (iako nikad nije bio u braku). Postaje tješitelj koji poznaje ljudsku dušu. Ta Saša nije loš, samo je pod velikim pritiskom, a obitelj treba svakako pokušati sačuvati na okupu. Nitko nije idealan. I Klara popušta «prijateljskom» nagovaranju, trpi i dalje, sretna što je netko tako blizak razumije. No tu nije kraj. Saša mora podržavati svoj uspjeh, pa redovito «servisira» svoju tajnicu koju vodi i na sva poslovna putovanja. Nije komplicirano. Njezin muž ionako samo desetog u mjesecu pita jesi li donijela plaću. On ima svoj život. A tu su i svi poslovni ručkovi i večere garnirane ljepoticama. Muškost se treba stalno potvrđivati.

Martin i Mirjana su u braku. Materijalno su sređeni, čak misle da imaju dobar brak. O djeci još ni ne razmišljaju. Žele malo proživjeti. Utvaraju si da su moderni, slobodnih nazora. Trenutno im je najveća i najegzotičnija zabava druženje s parovima istih sklonosti i razmjena partnera.

Valerija i Dalibor su par u dogovoreno labavoj vezi. Oboje žele istraživati i doživjeti sve što je moguće. U dugim razgovorima razmjenjuju detaljno ispričana svoja iskustva s drugim usputnim partnerima. To ih tako stimulira. Oni su seksualni turisti.

Ivo je oženjeni otac dvoje djece, vrlo rigidnih stavova prema seksualnosti i njenim devijacijama. Ismijava homoseksualce kad god ima publiku, ali potajno , redovito i sam ima takve odnose, naravno sa nekim usput pokupljenim na gej-sceni i uvjek nekim drugim, da se ni slučajno ne bi saznalo.

Marina nema dečka. U vezi je s oženjenim muškarcem kojega nikad nema kad je njoj teško, pa povremeno pokupi bilo koga, samo da se utješi.

Tanja je sretno udata, ali njezin šef je ne pušta na miru, a slovi kao veliki ženskaroš, pa nije odoljela da ne provjeri u čemu je tajna njegove privlačnosti.

Nema baš previše smisla ovo nizanje primjera jer ih je bezbroj. Bez svijeta prostitucije, pedofilije, spolnog nasilja i ostalih devijacija te događanja u rubnim skupinama slika spolnog ponašanja takozvanog običnog čovjeka je postala bitno drugačija u odnosu na nekakve norme koje poznajemo i još uvjek veličamo. Kako se tih normi sve manji broj ljudi pridržava, taj promiskuitet, taj seksualni turizam postaje prava pravcata multiseksualnost. I nitko se ne buni.

(nastavit će se)

17.04.2007.g.

TROJKA ŠTAPOVA

Karta poslovnih udruživanja, uspjeha nakon upornih i dosljednih napora.Poduzetnost, pregovori, trgovina (sve njezine ruke su zaposlene, koncentracija i poduzetnost obećavaju plodove).

Obrnuto, čekati povoljniji trenutak za djelovanje (ipak je ona na vodi, a voda iznad glave ne bi bila dobra).


Mislim da bi svim ili barem većini Hrvata dobro došla ova karta...

15.04.2007.g.

TAKTILNA KOMUNIKACIJA,
TJELESNA INTELIGENCIJA
III DIO (nastavak)

ZABLUDE NAŠE KULKTURE

Romantična ljubav. Plave maglice, raspjevane ptice i zvijezde u glavi. Nepodnošljiva čežnja za drugim bićem. Potreba da se bude stalno zajedno, da se zagospodari drugim bićem, da ga se posjeduje. To su ideali romantične ljubavi. Zavedeni tom zabludom mnogi su nesretni u svojim vezama, jer misle da početna čarolija mora trajati zauvjek. Tomu su krive filmske sapunice koje danomice serviraju takvu sliku o ljubavi koja više izgleda kao bolest nego neka zdrava potreba i zdrav odnos. Romantika se stvara, a ne nalazi, kako nas literatura i film nastoje (pogrešno) uvjeriti. Romantična ljubav je probuđena tjelesnost.

Fatalna ljubav. Eksplozija strasti. Traje kao i sve druge elementarne katastrofe i erupcije u prirodi, ograničeno. Obično je to oluja koja nas pohara i na kraju nas dovede u ovisnički odnos koji se na kraju izokreće u svoju suprotnost.

Magična (čarobna) ljubav. Zarobljenost u nekom izmišljenom idealu. Zbog tog idealiziranja ljudi često ostanu sami, jer život provode « u očekivanju Godotta».

Platonska ljubav. Isključivanje tjelesnosti, može uključivati i strah od tjelesnosti. To je tzv. nekonzumirana ljubav.

Ljubav! Ljubav, sa velikim slovom LJ je esencija života. Ona je kao kruh koji nas održava na životu. I nakon najfinijih slastica, kad nadođe nova glad prvo posežemo za kruhom. Jedemo ga svaki dan i nikad nam ne dosadi. Svaka druga hrana nam se smuči ako je jedemo dan za danom, ali ne i kruh. Prava ljubav je kruh našeg života. U njoj tijelo i duša zajedno sviraju veličanstvenu simfoniju života.

Slijede: Problematične veze

Dragi moji! Svima hvala na komentarima, čestitkama i podršci. Uskoro ću se koliko-toliko normalnije uključiti u bloganje, a svima dugujem bar jedan brzi obilazak….uskoro! vaša Irida

KUPANJE U KAPUTU

SMRT (nastavak)

12.04.2007.g.




Mislimo da dobro živimo. Sve te čudesne tehnologije i pomagala. Svaki dan neko novo tehnološko čudo. Strojevi mogu sve raditi za nas. ŠARENILO I BLJEŠTAVILO LJUDSKIH TVOREVINA JE SKORO ZASLJEPLJUJUĆE. Pa ipak što više igračaka imamo sve nam je dosadnije. Čini se kao da je naše tijelo jedina igračka s kojom još nismo ispitali granice. I igramo se mi. Rušimo te granice. No, što se više igramo sve nam se više čini da to nije pravi život, da je to neka simulacija, imitacija. Pa tražimo još jer mislimo da je preslaba doza koju smo si dopustili. Kad se netko stalno igra i poigrava drugi ga ne uzimaju ozbiljno. Posljedica tih igara bez odgovornosti je da smo sve češće sami, a samci iste potrebe imaju kao i parovi i negdje ih moraju zadovoljiti. Usputne veze i usputni sex su rezultat bijega od odgovornosti, a to prisilno soliranje je samo pokazatelj da više ne sviramo u orkestru života. Svatko svira svoju melodiju, a kakofonija disharmoničnih zvukova samo sprječava da se čuje glas razuma. Iz čistog snobizma opnašamo jedni druge, pa tako vrlo brzo od do jučer sablažnjivog ponašanja stvaramo neke nove sustave u kojima je jedino pravilo: Bez pravila. Staza svijesti se transformira u ekstazu osobnih čula i sve je podređeno čulnim osjetima. Svaku situaciju treba iskoristiti ni jedan slučaj ne treba propustiti, to je trend, a HIV nas već nagriza iznutra da to još i ne znamo i upravo se sprema od našeg dragog, lijepog tijela napraviti jedan oglodani skelet.

Gdje su svijest i savjest kod čovjeka našeg vremena? Zar smo doista toliko otupili da bez ikakvih skrupula srljamo iz zla u gore samo u potrazi za zadovoljstvom? Naravno da medalja ima i drugu stranu, i masovna pojava svih mogućih spolnih sloboda ima i druge uzroke i razloge. O potiskivanjima treba govoriti psihologija i psihijatrija. Spolni čin kao čin pražnjenja trenutno otpušta pritisak u nama i donosi kratkoročno olakšanje i smirenje, ali samo kratkoročno jer uzroci su još u nama i zakrčuju naš duhovni prostor. Dokle god ne zahvatimo u taj naš unutarnji prostor, trebat ćemo sve više i više tog prividnog pražnjenja, pa se često događa da ljudi koji stalno žive pod velikim pritiskom postaju ovisnici o sexu. Ako je ta ovisnost udružena sa drugum vrstama ovisnosti, a najčešće jest, onda nastaje katastrofa. To nije ni bolja ni gora ovisnost od drugih ovisnosti, ali potencijalno ugrožava velik broj ljudi, to jest partnera takve osobe.

Htjela bih podsjetiti da nijedna socijalna grupacija nije pošteđena od ove opasnosti, a isto tako da se svaki oboljeli socijalno srozava bez obzira kojem staležu je pripadao i koliko bogat bio dok je bio zdrav. Da izbjegnemo kugu modernog doba trebamo samo svjetlo u mraku svojih bludnji i trebamo prestati neodgovorno rasipati svoje tjelesne sokove. Ako nastavimo ovako bojim se da ćemo imati novu Sodomu, a sjetimo se, ona (i Gomora) je uništena bez ostatka.

Kad govorim o svjetlu i mraku, o duhovnosti i iskušenjima ne mogu zaobići Sotonu. Već sam ranije u ovoj knjizi objasnila da je inkuba zloduh, a što je zao duh nego Sotona, otac svih iskušenja. Različite duhovne tradicije ga različito nazivaju, ali je njegova bit uvjek ista. Zlo i navođenje na zlo. U pamćenju svijeta postoji izreka:» Tko se zla ne boji, gori je od zla». Kad se čovjek ateist odrekao Boga Bog se nije odrekao čovjeka, jer nije u njegovoj naravi da napusti svoje stvorenje. Kad je bezbožni svijet porekao Boga, porekao je i Sotonu, ali Sotona nije odustao od čovjeka, jer carstvo zla treba svoje podanike da potvrde njegovu moć. Govoriti o grijehu, baš nije popularno. Obezbožen čovjek postaje i obezčovječen, prepuštajući se slabostima i porocima sve više gubi ljudsko lice. Grijeh protiv Boga, sebe, svoga bližnjega i svega stvorenog je rezultirao globalnim zagađenjem svake vrste i na svim razinama. Na materijalnoj razini, planeta se guši u smeću. Na mentalnoj razini smo toliko zagušeni da više ne razlikujemo zlo i dobro, nego ravnodušno puštamo da nas nosi struja ne reagirajući ni na očito zlo, a oko onog zamaskiranog se niti ne trudimo. Na duševnoj razini je najbolji indikator porast shizofrenije (rascjep ličnosti) i kod nas i u svijetu. Ivan Pavao II je rekao da je globalno zagađenje zapravo kriza morala. I AIDS je kriza morala i direktna posljedica sveopćeg zagađenja. Kuda to idemo?

Vrlo providnim sofizmima svakodnevno zavaravamo sami sebe. Sentimentalno štitimo i opravdavamo svoje slabosti. Opravdavamo svoju trku za senzacionalnim doživljajima, senzualnost i zavodljivost smatramo najpoželjnijim kvalitetama. Čak, kroz medije svakodnevno dobijamo upute kako te sposobnosti pojačati, poboljšati. Živjelo to veličanstveno, zavodljivo tijelo. Onaj tko se u njemu dobro ne osjeća, tko taj čarobni instrument ne zna i ne može koristiti već će prije ili kasnije završiti kod psihijatra s pitanjem: « Šta sa mnom nije u redu?» Pa će tako polovica čovječanstva biti duševno bolesna, a druga, «sposobna» zatrovane krvi će posrtati ka svome kraju. A ta kolektivna sepsa je nastala iz instrumentaliziranja vlastitog tijela. Uz pogrdne komentare vezane za intimnost neke osobe: »Tko to troši? Potroši i idi dalje.» često se čuje i bizarno pitanje « Tko to servisira». Vrlo smo servilni prema svim znakovima raskalašenosti oko nas. Umjesto da damo osudu takvog ponašanja, mi se bojimo da nas ne osude kao primitivce i neznalice.

Naša planeta je sferoidna i svojim oblikom i ljepotom sugerira savršenstvo, ali čovjek, to nadmoćno biće mijenja svijet i sebe, misleći da svojim intervencijama može promijeniti vječiti tok svijesti i povjesti. Taj tijek vječnog kretanja budisti zovu samsara. Zakon uzroka i posljedica je u temeljima budističke filozofije. Po tom zakonu uzrok prethodi svakoj posljedici i određuje je, no moderni čovjek kao da je prestao razmišljati o posljedicama, a ni u traženju uzroka nije baš ažuran. U zapadnoj tradiciji postoji izreka: « Možeš čovječe kako hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš». Kad ne znamo sami stati s nezdravim ponašanjem, posljedice nas zaustave. Naše misli, namjere i djela kruže oko nas k'o naše osobne sablasti. Kakvo bi pitanje sfinga postavila modernom čovjeku? Kakvo bi proročanstvo izgovorila Sibila danas? Bi li samo bacila kletvu na ukletu rasu? Da se Krist prošeta među nama, i da ga prepoznamo, opet bi ga razapeli.

Sifon, sfinkter i sifilis pričaju priču o otpadu, gnoju i smradu. Važno da je Viagra najtraženiji proizvod na kugli zemaljskoj. Pošto su stid i sram protjerani iz ljudskog ponašanja ni sigma i stigma više ništa ne znače. Zacrveniti se od stida, danas znači imati psihičku nelagodu koju treba liječiti. Treba istrenirati sebe da budeš siguran u sebe u svakoj mogućoj situaciji, ma kako ona neugodna bila. Ako ništa nije sramotno, ne može biti ni stigmatično. Nijedan signal upozorenja izgleda nije u zoni naše čujnosti. Kao da neka veća sila od čovjeka poništava sve njegove snage za borbu.

AIDS samo na simboličan, ali na vrlo stvaran način pokazuje da smo zastranili. Biti solidan je skoro smiješno. Danas to stvarno znači biti različit, i to vrlo različit od većine. Kako doći do razrješenja (solucije-solvencije) kad brojka zaraženih svakodnevno raste i po nekim procjenama je već dosegla oko 40-tak milijuna ljudi. Mislimo da će medicina pronaći cjepivo, pa nećemo morati mijenjati ništa. Kratka, ali stravična povjest AIDS-a je pokazala da je virus HIV-a vrlo podmukao, domišljat i brz. Mutirat će prije nego što se snađemo. Sopor je duboki san, zapravo je to drastičan poremećaj svijesti to jest njeno odsustvo, što znači smrt. Ljudska svijest kao da je doživjela kolektivnu paralizu. Kriv je virus, njegov soj (vrsta, sorta), protiv njega treba smisliti oružje, ali kod sebe i u sebi ne treba ništa mijenjati. I dalje se možemo ponašati kako želimo, spanđati se (splesti) s kim hoćemo, spariti se kad hoćemo i kako hoćemo, glavno da je doživljaj uzbudljiv i spektakularan,za pamćenje i hvalisanje. Spekuliramo sa sobom kao da se to nas uopće ne tiče. Nismo ni svjesni da spekuliramo sa smrću. Pa tako sperma koja bi trebala biti rasadnik života postaje sijač smrti.

U mračnoj spilji neznanja i nepoznavanja veze između uzroka i posljedica, spirala smrti se proteže oko cijelog planeta.

(nastavit će se)

Dragi moji, eto mene. Vrijeme mi je postalno relativnije nego i samo A. Einsteinu. Neću se ispričavati, samo ću vam reći da uz sve ostale obveze imam i pripreme za sinovo vjenčanje. Sad idem protrčati kroz vaše blogove, a dužna sam i neke odgovore. Budite mi dobro, sretno i što više na zraku, jer je vrijeme prekrasno. Vaša Irida

10.04.2007.g.

Dragi moji, danas je godina dana postojanja mog bloga. Nisam mislila da ću ga tako dugo pisati. Počelo je kao izlet u virtualu, no tu sam upoznala mnoge drage ljude i pisanje se nastavilo. Zbog preuzetih obveza više nisam tako redovita, ali pišem i dalje. Hvala svima koji su u ovih godinu dana svraćali na moj blog, davali mi podršku, tješili me kad je moja mama umrla i hvala svima koji doista moje postove čitaju i ostavljaju vrlo konstruktivne komentare.

TROJKA MAČEVA


Raskid partnerstva, razvod braka, operacije. Karta snažnih, nekontroliranih emocija. Stanje boli, patnje i očaja.

Obrnuto, nemoć, tuga. Praznina, moguća skora smrt člana obitelji.

MAČEVI su i inače akcija i problemi, brige i zdravstveni problemi, a trojka mačeva je čak i vizualno vrlo slikovita i označava nevolje sa svih strana..

SVIMA KOJI SLAVE SRETAN USKRS!



Dragi moji, u nedostatku vremena, posudila sam sa interneta nekoliko zanimljivih odlomaka o Uskrsu. Na sve vaše poruke i komentare ću odgovoriti u ponedjeljak, do tada me treba moja velika obitelj. Lijepo se provedite u ove svečarske dane. Vaša irida




Uskrs je najveći blagdan kršćanstva, to je dan uskrsnuća Isusa Krista. Uskrs je pomičan blagdan zasnivan na lunarnom kalendaru sličnom ali ne identičnom hebrejskom kalendaru - u zapadnom kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnom kršćanstvu između 4. travnja i 8. svibnja.

Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz praslavenskog u kojem je glagol *krLsnëti značio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji hrvatski glagol.

Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama. Hebrejska riječ pasah značila je prolaz (prolaz Židova kroz pustinju nakon 40 godina) preuzeta je u grč.  ¬ĂDZ.

Naziv Vazam osim Uskrsa obuhvaća cijelo sveto trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs, ali često se sinegdohizira samo na nedjelju - Uskrs. Neki (Petar Skok) povezuju ga s riječju uzeti (stsl. vJzęti < uz + imati), odnosno razdobolje suprotno Mesopustu kad se opet počinje uzimati meso. Drugi ga pak povezuju tako da su Ćiril i Metod slavenizirali grčku riječ Pasha (p > v, ozvučivanje s > z) te je tako dobivena riječ Vazam. (wikipedija)
USKRS Prije USKRSA

Germanski nazivi - engl. Easter i njem. Ostern vuku etimologiju od imena saksonske božice Eostre koja je bila slavljena za vrijeme proljetnog ekvinocija. (izvor: wikipedija)


Crkva je prihvatila i "pokrstila" praktički sve poganske blagdane, jer je narod tako htio. Čemu sad bitka koju su davno izgubili? Religija, za uskrs se isto tako slavi stara poganska (keltska?) svetkovina


U staroj Indiji legenda kaže da su nebo i zemlja nastali iz zlatnog jajeta koje je sjalo kao sunce i rascijepilo se na dvoje.



Perzijanci su početak svijeta što ga zlo još nije dodirnulo, zamišljali kao ogromno svjetlosno jaje.



Egipćani govore da je prvi bog izišao iz jajeta. Slično tome, postoji učestalo vjerovanje da je bog sunca izišao iz jajeta kao "dijete osmostrukosti". Unutrašnji je sarkofag u kojem počiva mumija, ovalnoga jajolikog oblika.



Grčki prikaz stvaranja svijeta govori o velikoj božici i prvoj majci Nikti koja polaže srebrno jaje. Iz njega izlazi bog sa zlatnim krilima: izlazi prvorođenac Eros, bog ljubavi. On je sve skriveno iz srebrnog jajeta iznio na svjetlo.



Finci u mitu o postanku govore o zlatnom jaju koje se konačno iz ljuske razdvojilo na nebo i zemlju, a žumance nastavlja sjati kao sunce.



Simboli su Uskrsa uskršnji zec i jaje. Jaje je oduvijek bilo simbol početka, mogućnost da se stvori nešto novo.



Jaje je oduvijek imalo značenja početka u mitologiji starih naroda.





Konstantin je pomjerio kalendar tako da se poklapa sa paganskim danom slavljenja Sunca. Do dana današnjeg, većina onih koji redovno odlaze u crkvu pohađaju službu nedeljom ujutro nemajući pojma da se tu nalaze zbog toga što je nedjelja bila dan kada su pogani odavali poštu Suncu – Sunčev dan.




Tijekom ovog miješanja religija, Konstantin je održao čuveno ekumensko okupljanje poznato kao Nikejski sabor na kome se raspravljalo i o božanskom statusu Isusa. Sve do tog trenutka u povijesti, Isusa su njegovi sljedbenici smatrali smrtnim prorokom... velikim i moćnim čovjekom, ali ipak samo čovjekom. Smrtnikom. Njegov božanski status bio je rezultat preglasavanja i zvaničnim prihvaćanjem Isusa kao Božjeg sina, njegovi sljedbenici su se iskupiti jedino preko uspostavljenog svetog posrednika Rimske katoličke crkve koja je bukvalno ukrala od Isusa njegovu ljudsku poruku, ogrnuvši je neprobojnim plaštom božanstva i upotrijebivši je u cilju proširenja vlastite moći.




Budući da je Konstantin podigao Isusa na viši stupanj gotovo četiri stoljeća nakon njegove smrti, već je postojalo na tisuće dokumenata koji su bilježili Isusa kao smrtnog čovjeka. Konstantin je znao da će mu biti potreban hrabar potez kojim bi prekrojio povijest. U tu svrhu je naručio i financirao pisanje nove Biblije, iz koje su izostavljena sva ona evanđelja koja su govorila o Kristovim ljudskim odlikama, a ubačena ona koja su ga činila božanstvom. Ranija evanđelja su zabranjena, sakupljena i spaljena. Svako ko bi se opredjelio za njih bio je proglašen za heretika. Latinska riječ haereticus značila je '' izbor ''. Crkva je drugima time ukinula pravo izbora, a oni koji su '' izabrali '' originalnu povjest Krista bili su prvi heretici...



Kršćanstvo je preuzelo poganske elemente zato što se nova vjera morala temeljiti na nečemu što je narodu bilo poznato i lakše shvatljivo, međutim kako se ipak stvarala nova vjera i tradicija, stari rituali morali su se prilagoditi potrebama novonastale organizacije crkve. oni koji nisu htjeli mijenjati način života/vjere, prije su završavali tragično, danas su samo žrtve ismijavamnja i pogrešnog neargumentiranog optuživanja.




Ljudi nisu masovno i s oduševljenjem odbacivali stara vjerovanja koliko god im to tupili redovnici koji su ih pokrštavali. Stoga je crkva jednostavno kristijanizirala stare običaje prikazujući ih kao svoje (Uskrs, Svi sveti...) pa čak i pojedine likove (primjer iz naših krajeva je Sv. Juraj koji je kao svetac zauzeo mjesto Zelenog Jurja).




Nekršćanski elementi (što nemožeš pokoriti i uništiti prisvoji pod svoje...):



U kršćanskom svijetu Uskrs se slavi kao dan Isusova uskrsnuća. Milijuni će kao simbol Uskrsa bezrezervno prihvatiti zeca koji ostavlja jaja u gnijezdu, a pritom se neće zapitati što uopće zec i jaja imaju zajedničko s Isusom?



Zec, odnosno kunić još je u pretkršćansko doba bio simbol plodnosti, a u anglosaksonskim narodima predstavljao je zemaljsko utjelovljenje božice plodnosti Eastre.Zečevi i kunići bili su tada znani kao životinje koje se najbrže razmnožavaju i bili su simbol novog rađanja života u proljetno doba, kada se slavio poganski praznik dolaska proljeća. Za vrijeme tih proslava, vjerovalo se da zec donosi jaja kao simbol novog proljeća. Slično tome i uskršnja jaja imaju pogansko porijeklo. Upotreba jaja kao simbola seže u daleku prošlost. Jaje je u Mezopotamiji bilo simbolički povezano s božicom plodnosti Astarte.



ljudi su u proljeće međusobno izmjenjivali jaja, opet kao simbol novog života, obilja i rađanja. Bogataši su poklanjali jaja prekrivena zlatnim listićima, dok su obični ljudi bojali jaja travama i lišćem. Još su Egipćani stavljali jaja u grobove svojih pokojnika. Kasnije to čine i stari Grci, a i Hrvati su u pretkršćansko vrijeme u grob pokojnika polagali šareno jaje. Rimska poslovica kaže: "Sav život dolazi iz jajeta". Običaji darivanja jaja bili su rašireni među germanskim i slavenskim narodima. Darovana pisanica na Uskrs, prema narodnom vjerovanju, donosi sreću, a taj običaj počeo se širiti oko 1000. godine. Uskršnje pisanice ili bojama ukrašena jaja izrazit su običaj vezan uz Uskrs. Riječ je o pretkršćanskom običaju, proširenom kod germanskih i slavenskih naroda. Štoviše, tehnika ukrašavanja pisanica kod slavenskih naroda upozorava da taj običaj ima praslavenski korijen. Motivi su različiti, od likova do ornamentike, odnosno do jednobojnog bojenja. Život koji jaja skrivaju u sebi jasno upozorava na proljetno buđenje prirode, a zec s jajima potvrđuje istu poruku. Jaja omogućuju bogat zbroj običaja kao što su:



Poganska božica Aštarta slavila se kao božica jutarnjeg svjetla i proljeća. Jaje je bilo sveti simbol Babilonaca koji su vjerovali u legendu o jajetu koje je palo s neba u rijeku Eufrat. Iz njega se prema mitu izlegla božica Aštarta. Proljetni mjesec travanj idealno se uklopio u miješanje poganskih utjecaja, zato što se Isusovo uskrsnuće dogodilo negdje između ožujka i travnja. Kao i božić, tako i blagdan uskrsa nije ništa drugo nego drevni poganski kult prekriven kršćanskim plaštem.



Jaja se pronalaze u pretkršćanskim grobovima. Novi život koji probija tvrdu ljusku moguć je zato jer svako jaje nosi u sebi skriveno sunce, ima žumance u središtu. Tako jaje nije samo simbol početka svijeta već i novi početak stvaranja koji može nastati u svakom čovjeku kroz Kristovo uskrsnuće. Tako je sveti Pavle opisao svoje najdublje iskustvo u poslanici Galaćanima (2,20): "Živim - ali ne više ja, nego Krist živi u meni."



Kad djeca krenu u potragu za uskrsnim jajima u svitanje uskrsne nedjelje, to je ujedno potraga za skrivenim uskrsnim snagama u njihovu životu, u vanjskom činu traženja odjekuje "Traži i naći ćeš, kucaj i otvorit će ti se."



Za malenu djecu mi ukrašavamo jaja, polažemo ih na zelenu livadu i ona iz raznih kutaka zablistaju u duši kad dječje oko padne na živu boju kojom smo oslikali jaje. Ukras se na grčkom kaže žkosmosž, a kozmos ujedno znači i red i svijet. Tako bismo mogli reći da je ukras red u svijetu.



Suprotno kozmosu jest kaos ili nered. U tom činu ukrašavanja jaja mi stvaramo različite krugove, valovite linije, spirale, trokute i drugo te tako jedan pol jajeta povezujemo s drugim i tim linijama ocrtavamo svoj unutrašnji red koji postaje vanjski, vidljiv na ljuski jajeta živih boja. Dakle, ta jaja koja se pronalaze nisu jaja kakva nalazimo u prirodi, već ona koja je dotaknula čovječja ruka. Mi očekujemo novi red, novi kozmos koji nastaje iz starog i u kojem sudjeluje i čovjek kao sustvaratelj. Ne kao uništavatelj već kao onaj koji preobražava, mijenja staro u novo.



U tajni Uskrsa i pouskrsnih doživljaja u slici vidimo kako Novi zavjet nastaje iz Starog zavjeta, a u Otkrivenju je oslikan Novi Jeruzalem, buduća preobražena zemlja koja će jednom mirisati na ljubav, kao što je sad prožeta mudrošću. Mogli bismo reći da je Stari zavjet dijagnoza bolesti, Novi zavjet prinošenje lijeka, a Otkrivenje prikazan put iscjeljenja.



Pisanice



U hrvatskoj je uskrsnoj tradiciji bojanje jaja, takozvanih pisanica (od ie. korijena *pis- = crtati, šarati; pisanice = šarenice). Pisanice su osim simbola života bile i tradicionalan dar, a često su si ih međusobno darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Međimurje), kako ljubavnim, tako religioznim i čestitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.



Pisanice su se prije bojale na prirodne načine, a ta je tradicija i danas živa. Najčešće je bojanje jaja pomoću ljuske crvenog luka, a rjeđe od cikle, korijena broča ili crvenog radiča da bi se dobila crvena boja. Pisanice su znale dobiti i crnu boju bojanjem čađom ili bobicama bazge ili duda, a često je bilo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smeđa boja. Uz crvenu, crnu i smeđu, zelena se boja dobivala od raznog bilja, najčešće od špinata, koprive ili poriluka. Pritom se osim potpunog bojanja moglo jaje prešarati voskom, a tek onda obojiti. Nakon kuhanja i bojanja skida se sloj voska ispod kojeg jaje ostaje prirodne boje. Često se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras.



Pisanica obojana pomoću crvenog luka i voska



Pisanice ukrašene otiscima bilja
Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare.



Oslikane pisanice

Običaji



U sjevernozapadnoj Hrvatskoj često se pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. vatru pripremaju vjernici ispred crkava koji je pale klesanjem dvaju kamenova. Prije se vatra palila i tako da je svećenik potpaljivao tzv. gubu koja raste na drveću i panjevima ili se pak palila trenjem dvaju drveta čime bi nastala sveta ili živa vatra. Nakon paljenja vatre i blagoslova, muškarci su palili svoj komad drveta i nosili blagoslovljenu vatru kućama, a ostatak bi vjernika ušao u crkvu. Tako bi paljenjem svete vatre u domovima bio prisutan i sam Bog.



U nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Veliku subotu (negdje i na Cvjetnicu) cvijećem (često ljubicama) i biljem. Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili se na Veliku subotu odlazi na svečano bdjenje. Na sam Uskrs tradicionalno se blaguje šunka, a domaćice često ispeku kruh te priprave druge slastice. Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje je svećenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kućama na uskrsni objed i slavlje.

Jaja od 120 milijuna dolara

Volite li mekano ili tvrdo kuhana jaja? Kajganu ili na oko? Dva su ruska cara voljela jaja s dijamantima, biserima i optočena zlatom. Tako je nastala najvrednija kolekcija pisanica na svijetu – Fabergé

Renesansno jaje s mrežom zlatnih niti i dragim kamenjem
Aleksandar III. odlučio je umjesto oslikanih jaja svojoj supruzi, carici Mariji Feodorovnoj podariti posebno iznenađenje. Za jaja dotad neviđene raskoši zadužio je kraljevskog zlatara i draguljara - Fabergéa.
Prvo jaje na nalog cara Aleksandra izrađeno je 1885. godine. Tradiciju je nastavio njegov sin i nasljednik Nikola II. koji je svakoga Uskrsa poklanjao jedno jaje svojoj ženi i jedno majci. Uskršnja tradicija darivanja trajala je u carskoj obitelji Romanov trideset godina, do boljševičke revolucije 1917, kada su ta remek-djela postala nepopularna u siromašnom ruskom narodu.

OD KREMLJA DO ENGLESKE KRALJICE
Biseri kao đurđice ukrašene dijamantima, zlatom i pozlaćenom broncom
Oprečna su mišljenja stručnjaka o njihovu broju. Jedni kažu da ih je bilo ukupno 50, od čega su 42 prošla procjenu i poznato je gdje se nalaze.Sigurno je da ih je 10 u moskovskom Kremlju, pet u Muzeju Virginia u SAD-u, britanska kraljevska obitelj posjeduje tri primjerka, a devet ih je donedavno bilo u privatnoj zbirci obitelji Forbes.
Astronomske cijene Fabergeova jaja nisu postigla samo zbog raritetne izvedbe i dragocjenih metala i kamenja, već i zbog mehanizama.Iz 'Jaja narančinog drveta', na primjer, pritiskom sićušne naranče od dragulja iz minijaturnog stabla izlazi slavuj koji pjeva i maše krilima. Izrada nekih od 'iznenađenja' i mehanizama trajala je godinama.

PLATIŠ 250 DOLARA, DOBIJEŠ 9,5 MILIJUNA
Cijena im je s godinama dostigla vrtoglave milijune. Fabergé je za izradu 'Zimskog jajeta', čija je unutrašnjost prekrivena s čak 3.000 dijamanata, dobio plaću u protuvrijednosti današnjih 250 dolara.
Jaje je na aukciji 2002. godine prodano za više od 9,5 milijuna dolara.
Ruski tajkun Viktor Vekselberg na aukciji u Sothebyju otkupio je zbirku od devet carskih jaja.
Koliko ga je to koštalo nije otkriveno, ali prema procijeni stručnjaka, zbirka vrijedi između 100 i 120 milijuna dolara.
Dovoljno je reći da su u Sothebyju cijenu 'Coronation Egga', najpoznatijeg od svih Fabergéovih jaja, izrađenog specijalno za krunidbu cara Nikole II, procijenili na 18 do 24 milijuna dolara.

PRESLIKA RUSKE POVIJESTI
Za kočiju od zlata, platine, kristala i dijamanata trebalo je 15 mjeseci
Jaja će, ako sve bude teklo prema planu, biti izložena u u Ekaterinburgu gdje su ubijeni car Nikola II. i njegova obitelj, ovog Uskrsa, gotovo 75 godina nakon što su napustila Rusiju.
Kolekcija Fabergé vjeran je prikaz povijesti Rusije jer je svako jaje posvećeno važnom događaju.
Postoje tako jaja izrađena povodom otvorenja Transsibirske željeznice, ona koja prikazuju važne povijesne građevine ili ona posvećena carskoj vojsci te Crvenom križu, nastala za vrijeme rata.
Što reći? Dijamanti, zlato, platina...
Ukoliko u svojoj košarici žarko želite vlastito Fabergé jaje, to i nije tako nedostižno. Theo Fabergé, jedan od potomaka carskog draguljara, osamdesetih godina prošlog stoljeća napravio je seriju drvenih jaja čija se cijena kreće oko 200 dolara.
Ako vam je i to previše čokoladne pisanice umotane u sjajni staniol raznolikih boja mogu biti dovoljno dobra zamjena. Šarena su, kićasta i svjetlucava! Što više treba?
Preuzeto s T-Portala

A svratite i na: http://daisycreations.blog.hr/ da vidite njezine vlastite kolekcije pisanica….vrlo su maštovite…

05.04.2007.g.

KUPANJE U KAPUTU



Baš se poklopilo da poglavlje o smrti ide uoči Velikog Petka, spomendana Kristove muke, raspeća i smrti. Povjesničari se spore oko toga je li to bio petak ili srijeda, ali u kršćanstvu Sveto Trodnevlje kao priprema za najveći kršćanski blagdan ipak počinje na Veliki Petak.

SMRT

Sva živa bića su smrtna bića, pa tako i čovjek iako stalno sanja o besmrtnosti i smišlja načine da je ostvari ili da neizbježnu smrt barem odgodi kolikogod je to moguće. U spoznajnom okviru vlastite smrtnosti AIDS je samo prečica do tajanstvene druge obale, most preko rijeke Stiks. Da smo duhovno razvijeniji uopće se ne bi bojali smrti. Da ne čeznemo za besmrtnošću, a i ta čežnja je rođena iz straha od smrti, bilo bi nam svejedno kad ćemo umrijeti. Bili bi u svakom trenutku spremni za tu Crnu Damu. Ali mi se bojimo. I AIDS nas prije svega užasava zato što drastično skraćuje životni vijek. Oboljelima od AIDS-a je smrt izvjesnija i bliža nego većini drugih bolesnika. Uz to kvaliteta preostalog života strmoglavo pada, pa je konstantna akutna patnja jedini pratilac oboljelom i takva osoba nerijetko diže ruku na sebe, da prekine taj užas i sam patnički život.

.......Iako je u materijalnom smislu smrt kraj, u duhovnom je ona početak pa svoje S-ove započinjem s njom. Dakle; smrt, S:O:S (također akronim kao i HIV i AIDS), satir, san, sanacija, sanatorij, sabotaža, sankcija, scenarij, segment, sakaćenje, sekret, sex, spolnost, sekunda, sekundaran, selekcija, self, samoća, simetrija, simulacija, soliranje, snobizam, sustav, staza, situacija, slučaj, skelet, skrupula, savjest, svijest, smirenje, socijala, svjetlo, sok, sodoma, sotona, sofizam, simptom, sentiment, senzacija, senzualnost, sepsa, servisirati, servilan, sfera, samsara, sfinga, Sibila, sifon, sifilis,sfinkter, sigma, stigma, stid, sram signal, sila, snaga, simbol, solidan, solucija-solvencija (razrješenje), sopor (dubok san, poremećaj svijesti, smrt), sorta, spanđati, splesti, spariti, spektakl, spekulacija, sperma, spilja, spirala, stabilan, stacionar, stadion, stagnacija, stil, stampedo, stanica, standard, star (zvijezda), starleta, start, stratište, starac (mudrac-tradicija), strategija, strah, srh-srsi (trnci uzbuđenja), statist, statistika, statua, status, studija (analiza), stupor (neosjetljivost, ukočenost, suženje svijesti)stereotip, sterilan, Stiks, stimulans, striptiz, stimulacija, suludost, stupidnost, subkultura, subjekt, superiornost, sudac, suicid, stop, supstancija (bit), sloboda, smijeh, sreća, spiritualnost.

Svi znaju da akronim SOS znači poziv u pomoć. To nije običan poziv u pomoć, to je očajnički vapaj. No kako ja radim atipičnu analizu, složit ću nekoliko asocijacija koje mi padaju na pamet čim ugledam ova tri slova i sve će se odnositi na osnovnu temu, AIDS: Stalna opasnost smrti! Spas od smrti! Stalno obrazovati sve! Seksualnoj ovisnosti, stop! Sebe opametiti, sebe! Sebe osvijestiti, sebe! Sebe ozdraviti, sebe (a ne bolest)! Sada ostavi slabosti! Svuda opsjena sreće. Stalno opadanje sreće. Sada ostvari sreću! Zbog obrazovanja i informiranja je nastala i ova knjiga. Promjena u nama će jedino donijeti spas. Savjest, odgovornost, sreća! Savjesnost u mislima i naumima, odgovornost u nastupu i djelovanju. Ne mogu dovoljno naglasiti da sve kreće od nas i nama se vraća.

Akronim HIV u analizi se raslojava na: Hedonizam, iživljavanje, virus. U trendu općeg uživanja: Harlekin izvodi varku! Harlekin je naravno virus. Virusi su vjerojatno najsavršeniji oblik života na zemlji, preživljavaju i u nemogućim uvjetima u kojima ni jedan drugi živi organizam ne bi preživio, a HIV je posebno lukav jer do svojih žrtava stiže stazama užitka. Satirski ples raspomamljenih nagona ubija svaki oprez i HIV-u je osiguran priliv stalno novih žrtava. I tako čovjek koji je sebično podredio sebi i svom užitku sve oko sebe postaje gozba nečemu što nije čak ni biće. Ironija je tim veća što HIV jede svoje žrtve bez ostatka. Vampirski isisava život iz njih dok osoba ne prestane disati, a kako je pohlepan sve se to događa nezaustavljivo i brzo.A civilizacija kao da je u snu iz kojeg se nikako ne može probuditi. Poduzimamo vatrogasne mjere (kao i uvjek u krizama), saniramo već oboljele, izdajemo nove propise, bolnice su pune, mrtvačnice još punije, ali u ponašanju i dalje sabotiramo sami sebe. Pravih sankcija nema, osim ako kao sankciju ne shvatimo samu bolest kao slijed bezumnog ponašanja.

Scenarij je uvjek isti ili sličan.
HIV se prenosi prije svega spolnim putem (tako je počelo), a čovjek je svoje spolne potrebe, želje i sklonosti doveo do apsurda. Spolni akt je postao svrha samom sebi, samo instrument zabave, užitka i pokoravanja drugog bića i svakako instrument moći. Pa tako tko ima više partnera, valjda i više vrijedi. Seksualna revolucija je izrodila seksualne slobode koje su postale jedan zaseban i nedodirljiv segment iščupan iz cjeline njegovog bića. Nažalost s tim slobodama nije rasla i seksualna inteligencija. Tamo gdje je sve dopušteno, svašta možemo i očekivati. Pri tome uopće ne shvaćamo da u tim svojim lutanjima od partnera do partnera sakatimo i pozleđujemo vlastitu osobu, a i sve druge osobe u tom lancu lutanja, čak i ako nekim sretnim slučajem ne obolimo. Sex za jednu noć, je svakodnevna sintagma koja ilustrira preovladavajuće ponašanje. Zašto nam je potreban? Zato jer kontroliramo sve i svakoga, ali ne sebe i svoje porive.

Zaboravili smo da je spolni čin, čin davanja i primanja, jer mislili mi o tome ili ne mislili, naše tjelesne tekućine se miješaju u tom činu. Dajemo nešto jedan drugome. Čak i ako ne razmjenjujemo ljubav razmjenjujemo svoje tjelesne sekrete, a lukavi HIV se vozi upravo tom rijekom tjelesnih sekreta. Mislimo kako je sekunda mala vremenska jedinica, ali kad pričamo o AIDS-u; i jedan tren ugode nas može koštati cijelog života. Naime upravo su iz sekunde izvedene sve sekundarne posljedice takve zaraze. ALI mi nerazumno, bez selekcije i ikakvih moralnih ograda krećemo u osvajanje svijeta. S više pažnje biramo auto, haljinu ili kaput, nego partnera. Isto tako lakše mijenjamo partnere nego stvari koje posjedujemo. I kroz svoje takvo ponašanje kao potvrđujemo sebe i svoje vrijednosti. Istina je da ne znamo biti sami, da se bojimo biti sami, da nam drugi trebaju da potvrde naše vrijednosti. Svako spolno sjedinjenje treba pomoći da se ublaži užas usamljenosti. Što više seksualnih odnosa , manje samoće. Ali mi smo u velikoj zabludi.

Život ima neku svoju simetriju koju smo mi već odavno narušili, pa priroda sada dovodi stvari u ravnotežu. Kad god se u živom svijetu neka vrsta previše namnoži, na scenu stupa druga vrsta koja s ulogom čistača i regulatora stvari dovodi u red. Prehrambeni lanac svih vrsta je prirodni samoregulator. Svojom isprepletenošću i međusobnim suodnosima održava svijet da se ne raspadne. Čovjek se previše osilio, uzeo si je prava i moći koje mu ne pripadaju, postao je prijetnja i sebi i ostatku živog svijeta, pa se pojavio jedan čistač, HIV. Nemojmo se zavaravati. Sićušan je , ali vrlo ubojit. Do sada je ubio 28 milijuna ljudi. Ne znamo pravi podatak koliko populacije je još zaposjeo, a treba imati na umu da se lukavac i dalje širi zahvaljujući našoj iščašenosti iz svetosti života.

Ovo poglavlje je malo duže pa sam ga morala razlomiti na nekoliko manjih dijelova, dakle;nastavit će se

03.04.2007.

Dragi moji hvala svima na komentarrima, nastojat ću danas svima odgovoriti i sve vas obići.

TROJKA NOVČIĆA (diskova)

Unosno poslovno partnerstvo,posao s nekretninama, ali i previsoki ciljevi možda.

Obrnuto, nesnalaženje u nekoj situaciji.



Pošto je naše mljekarstvo završilo u rukama Francuza, a današnja karta jest karta transakcija i profita pročitajte mail koji sam dobila.

SVIMA ONIMA KOJI OVO JOŠ NEZNAJU!!!!!!!!

Dakle, kolegica prevoditeljica bila u Bruxellesu s predstavnicima Vindije,
Sirele i Lure. Isli su tamo kako bi vidjeli na koji se način moraju u
proizvodnji mliječnih proizvoda prilagoditi standardima EU-a.

Uglavnom, ona je slusala kako se rade ti sirevi i mlijeka i meso kod nas
(sve je legalno, na zalost) - muka joj je bila par dana....

Idemo po redu:

S i r e v i nemaju grama mlijeka u sebi, potpuno su umjetna tvorevina. Kad
bi bili prava, onda bi koštalo deset puta skuplje, a mlijeko, da je mlijeko,
bi kostalo 20 kn.

Naime, mlijeka krave skoro da vidjel e nisu. S tim da ih pumpaju steroidima i
antibioticima, izbjeljivačima, umjetnim vitaminima,...

Za djecu su ti proizvodi VRLO opasni. Isto i voćni jogurti koji imaju toliko
šećera da djeci definitivno povećavaju agresivnost. Drugim riječima,
marketinški trikovi s mlijekom i kalcijem (ima puno boljih izvora kalcija od
mlijeka - to je čisti mljekarski lobi) su nas naveli na to bespotrebno i
ŠTETNO ispijanje mlijeka. Ono odrasloj osobi UOPĆE ne treba, pogotovo
ženama.

Sve važi i za kisele mliječne proizvode, posebno LGG koji su zaista
bakterije koje se dobivaju uzgojem kulture bakterija od mrtvaca - kako
ljudi, tako i krava (dobro ste pročitali, m r t v a c a).

Mlijeko koje se koristi za proizvodnju tih stvari se uvozi, nije naše.

S o j i n o mlijeko kao zamjena je bolje, ali budući da se ne može (ili
može, ali teško) provjeriti jel ta soja GMO ili nije, bolje i to
izbjegavati.

Glede s a l a m a , p a š t e t a - NEMAJU mesa u sebi. Zato i jest ČAJNA
kobasa, recimo. Da bi bila mesna, mora imati barem 20% mesa, a i to je
rijetkost.
Sve se opet napucava steroidima.

Krave koje se uzgajaju za telad koja će se klati daju bolje mlijeko, al ne
prodaje se nama to mlijeko, nego ono lošije (dakle, telići dobivaju bolje).
Dok, recimo, za Japan se uzgajaju krave na poseban način: posebni travnjaci,
sve organski uzgojeno, krave imaju masažere, idu na pašu, prije klanja ih se
uspava jer inače, ako se životinja zakolje, ona je u stresu, i taj adrenalin
se prenosi na meso koje ljudi jedu...

M e g g l e bi trebalo izbjegavati jer dolazi iz Poljske, pa nije sigurno
jel ozračeno ili nije.

i tako dalje, i tako dalje..

Jasminka Franc
Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi
Odjel za informiranje i EU odnose
tel. 00385 1 600 27 43

e-mail: jasminka.franc@mps.hr
www.mps.hr
Directorate for Market and Structural Support in Agriculture
Department for information and EU relations

01.04.2007.g.

Dragi moji, nemam nikakvu prvotravanjsku provalu, pa ostavljam poglavlje koje sam već najavila.Dan za varanje, dan kad je ono legalno, budite danas najvaralice, da sutra možete biti istinoljupci!

TAKTILNA KOMUNIKACIJA, TJELESNA INTELIGENCIJA

MITOVI NAŠE KULTURE

Sex određuje vrijednost pojedinca. Zašto? Jer je sex usprkos seksualne revolucije 60-tih, još uvjek tabu, moguće mu je pridavati tako apsurdne konotacije i atribute.

Zamislite svađu između lava i orla koja se izrodila samo zato jer obojica tvrde da su na ljubavnom polju bolji od onog drugog.

Ljudi to stalno među sobom rade, koji put otvoreno i izazivački, a koji put na vrlo suptilne načine. Mi imamo čak i nacionalne podjele na latinske ljubavnike, francusku školu ljubljenja i crnce kao oličenje fizčke opremljenosti, spremnosti i kapaciteta. Što je seksa više na kioscima, u medijima i filmovima, to je više uspoređivanja i podbacivanja u vlastitoj postelji. Sve spolne frustracije, devijacije, i podbacivanja su nametnuti (reklamom, lažnom slobodom bez odgovornosti, te potrošačkom groznicom svake vrste). Umjesto staromodnog pitanja; imaš li koga ?- danas se pita; trošiš li što? Dakle, sex je postao potrošačka kategorija. Konzumerizam je utemeljen na izmišljenim potrebama i od njih živi, njima se hrani i ima sve odlike prisilnih radnji, a to je u psihološkoj klasifikaciji poremećaj. Vrijeme je da progledamo i odupremo se tom nametanju.

Seksualni čin je duboko osobni čin, neponovljiv i jedinstven svaki put iznova.Tako bi trebalo biti. Uspoređivati se s drugima, znači odreći se svoje jedinstvenosti. On ne doprinosi u kvantitativnom smislu ništa na ljestvici vrijednosti nekog pojedinca, ali kvalitativno tog pojedinca čini sretnijim, zdravijim i zadovoljnijim članom ljudske zajednice. Ako budete vježbali Sedam koraka i osoba i tijelo vašeg partnera će vam postati najvažniji na svijetu i neće vam padati na pamet da jurcate od jednog partnera do drugog da bi sebi podigli cijenu. Ti današnji promiskuiteti doista pomalo nalikuju na mahnito kupovanje svega i svačega.Trebalo nam ili ne trebalo (možda zatreba) samo zato jer raskošna ponuda mami, jer imaju svi oko nas, jer dostupnost otupljuje kriterije, jer gomilanjem šaljemo poruku o nekim svojim izmišljenim sposobnostima i moćima itd.

Mit o hiperseksualnosti:
Ona je odlika uspješnih: Ovaj mit je stvorio mnogo nesretnih ljudi, a o bolestima da i ne pričam. Jedanput zauvjek ga treba srušiti. Naša spolnost je uz psihološko i duševno zdravlje prilično determinirana našim tjelesnim ustrojem i uspoređivati se s bilo kim je u najmanju ruku suludo, a još k toime brojati partnere (stalne, usputne, duže veze, kraće veze, jednokratni srazovi) koji su se prošetali kroz vaš život to postaje vrlo simptomatično.Statistika i ljubav nemaju ništa zajedničko. Osvojiti i zadržati jednu osobu za cijeli život je veliko umjeće. Umjesto da pravite recke (po broju partnera) i brojite kopulacije, radije brojite zagrljaje. Zagrljaj je izraz poštovanja tijelu, a skoro uvjek razbuđuje čežnju i nježnost i dovodi vas tamo kud ste htjeli stići

Čovjek je promiskuitetno biće: To jednostavno nije istina. Čovjek je postao promiskuitetno biće, to da. On je zaveden i naveden na to. Ah to kompulzivno (još jedan psihološki poremećaj) trošenje....!?

Užitak je svrha sam sebi: Njegovo veličanstvo, užitak je ustoličeno i sada je sve dopušteno što nas može dovesti k njemu. Da, tjelesni kontakt je sveden na goli užitak, što senzacionalniji to bolji. Ovo je vrijeme forsiranja užitka. Cijela porno industrija se upregla da to forsiranje uspije. Kemija i farmacija također. No ljudsko tijelo nije opremljeno za taj sumanuti ples čula. Kod svake prisile dolazi do zamora, zasićenja tuposti i bolesti ili barem disfunkcije. To je visoka cijena za isforsirane užitke. Spolni čin treba biti spontani čin. Kroz vježbanje taktilne komunikacije ćete naučiti da su kojiput vrednije neke usputne geste, spontani zagrljaji, čak samo stisak ruke ili letimični poljubac koji vam tek ovlaš dodirne usne od nekih dugo i pomno pripremanih erotskih igara, a nježnosti i pažnje su zlatni ključevi koji otključavaju naše tijelo i bez VIAGRE i bez bilo kakvih drugih poticaja (pornografija, kemikalije, alkohol, droge i sl.).

Slijedi poglavlje: ZABLUDE NAŠE KULKTURE