Marketing
KUPANJE U KAPUTU
KUPANJE U KAPUTU
SMRT (nastavak)
12.04.2007.g.
Mislimo da dobro živimo. Sve te čudesne tehnologije i pomagala. Svaki dan neko novo tehnološko čudo. Strojevi mogu sve raditi za nas. ŠARENILO I BLJEŠTAVILO LJUDSKIH TVOREVINA JE SKORO ZASLJEPLJUJUĆE. Pa ipak što više igračaka imamo sve nam je dosadnije. Čini se kao da je naše tijelo jedina igračka s kojom još nismo ispitali granice. I igramo se mi. Rušimo te granice. No, što se više igramo sve nam se više čini da to nije pravi život, da je to neka simulacija, imitacija. Pa tražimo još jer mislimo da je preslaba doza koju smo si dopustili. Kad se netko stalno igra i poigrava drugi ga ne uzimaju ozbiljno. Posljedica tih igara bez odgovornosti je da smo sve češće sami, a samci iste potrebe imaju kao i parovi i negdje ih moraju zadovoljiti. Usputne veze i usputni sex su rezultat bijega od odgovornosti, a to prisilno soliranje je samo pokazatelj da više ne sviramo u orkestru života. Svatko svira svoju melodiju, a kakofonija disharmoničnih zvukova samo sprječava da se čuje glas razuma. Iz čistog snobizma opnašamo jedni druge, pa tako vrlo brzo od do jučer sablažnjivog ponašanja stvaramo neke nove sustave u kojima je jedino pravilo: Bez pravila. Staza svijesti se transformira u ekstazu osobnih čula i sve je podređeno čulnim osjetima. Svaku situaciju treba iskoristiti ni jedan slučaj ne treba propustiti, to je trend, a HIV nas već nagriza iznutra da to još i ne znamo i upravo se sprema od našeg dragog, lijepog tijela napraviti jedan oglodani skelet.
Gdje su svijest i savjest kod čovjeka našeg vremena? Zar smo doista toliko otupili da bez ikakvih skrupula srljamo iz zla u gore samo u potrazi za zadovoljstvom? Naravno da medalja ima i drugu stranu, i masovna pojava svih mogućih spolnih sloboda ima i druge uzroke i razloge. O potiskivanjima treba govoriti psihologija i psihijatrija. Spolni čin kao čin pražnjenja trenutno otpušta pritisak u nama i donosi kratkoročno olakšanje i smirenje, ali samo kratkoročno jer uzroci su još u nama i zakrčuju naš duhovni prostor. Dokle god ne zahvatimo u taj naš unutarnji prostor, trebat ćemo sve više i više tog prividnog pražnjenja, pa se često događa da ljudi koji stalno žive pod velikim pritiskom postaju ovisnici o sexu. Ako je ta ovisnost udružena sa drugum vrstama ovisnosti, a najčešće jest, onda nastaje katastrofa. To nije ni bolja ni gora ovisnost od drugih ovisnosti, ali potencijalno ugrožava velik broj ljudi, to jest partnera takve osobe.
Htjela bih podsjetiti da nijedna socijalna grupacija nije pošteđena od ove opasnosti, a isto tako da se svaki oboljeli socijalno srozava bez obzira kojem staležu je pripadao i koliko bogat bio dok je bio zdrav. Da izbjegnemo kugu modernog doba trebamo samo svjetlo u mraku svojih bludnji i trebamo prestati neodgovorno rasipati svoje tjelesne sokove. Ako nastavimo ovako bojim se da ćemo imati novu Sodomu, a sjetimo se, ona (i Gomora) je uništena bez ostatka.
Kad govorim o svjetlu i mraku, o duhovnosti i iskušenjima ne mogu zaobići Sotonu. Već sam ranije u ovoj knjizi objasnila da je inkuba zloduh, a što je zao duh nego Sotona, otac svih iskušenja. Različite duhovne tradicije ga različito nazivaju, ali je njegova bit uvjek ista. Zlo i navođenje na zlo. U pamćenju svijeta postoji izreka:» Tko se zla ne boji, gori je od zla». Kad se čovjek ateist odrekao Boga Bog se nije odrekao čovjeka, jer nije u njegovoj naravi da napusti svoje stvorenje. Kad je bezbožni svijet porekao Boga, porekao je i Sotonu, ali Sotona nije odustao od čovjeka, jer carstvo zla treba svoje podanike da potvrde njegovu moć. Govoriti o grijehu, baš nije popularno. Obezbožen čovjek postaje i obezčovječen, prepuštajući se slabostima i porocima sve više gubi ljudsko lice. Grijeh protiv Boga, sebe, svoga bližnjega i svega stvorenog je rezultirao globalnim zagađenjem svake vrste i na svim razinama. Na materijalnoj razini, planeta se guši u smeću. Na mentalnoj razini smo toliko zagušeni da više ne razlikujemo zlo i dobro, nego ravnodušno puštamo da nas nosi struja ne reagirajući ni na očito zlo, a oko onog zamaskiranog se niti ne trudimo. Na duševnoj razini je najbolji indikator porast shizofrenije (rascjep ličnosti) i kod nas i u svijetu. Ivan Pavao II je rekao da je globalno zagađenje zapravo kriza morala. I AIDS je kriza morala i direktna posljedica sveopćeg zagađenja. Kuda to idemo?
Vrlo providnim sofizmima svakodnevno zavaravamo sami sebe. Sentimentalno štitimo i opravdavamo svoje slabosti. Opravdavamo svoju trku za senzacionalnim doživljajima, senzualnost i zavodljivost smatramo najpoželjnijim kvalitetama. Čak, kroz medije svakodnevno dobijamo upute kako te sposobnosti pojačati, poboljšati. Živjelo to veličanstveno, zavodljivo tijelo. Onaj tko se u njemu dobro ne osjeća, tko taj čarobni instrument ne zna i ne može koristiti već će prije ili kasnije završiti kod psihijatra s pitanjem: « Šta sa mnom nije u redu?» Pa će tako polovica čovječanstva biti duševno bolesna, a druga, «sposobna» zatrovane krvi će posrtati ka svome kraju. A ta kolektivna sepsa je nastala iz instrumentaliziranja vlastitog tijela. Uz pogrdne komentare vezane za intimnost neke osobe: »Tko to troši? Potroši i idi dalje.» često se čuje i bizarno pitanje « Tko to servisira». Vrlo smo servilni prema svim znakovima raskalašenosti oko nas. Umjesto da damo osudu takvog ponašanja, mi se bojimo da nas ne osude kao primitivce i neznalice.
Naša planeta je sferoidna i svojim oblikom i ljepotom sugerira savršenstvo, ali čovjek, to nadmoćno biće mijenja svijet i sebe, misleći da svojim intervencijama može promijeniti vječiti tok svijesti i povjesti. Taj tijek vječnog kretanja budisti zovu samsara. Zakon uzroka i posljedica je u temeljima budističke filozofije. Po tom zakonu uzrok prethodi svakoj posljedici i određuje je, no moderni čovjek kao da je prestao razmišljati o posljedicama, a ni u traženju uzroka nije baš ažuran. U zapadnoj tradiciji postoji izreka: « Možeš čovječe kako hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš». Kad ne znamo sami stati s nezdravim ponašanjem, posljedice nas zaustave. Naše misli, namjere i djela kruže oko nas k'o naše osobne sablasti. Kakvo bi pitanje sfinga postavila modernom čovjeku? Kakvo bi proročanstvo izgovorila Sibila danas? Bi li samo bacila kletvu na ukletu rasu? Da se Krist prošeta među nama, i da ga prepoznamo, opet bi ga razapeli.
Sifon, sfinkter i sifilis pričaju priču o otpadu, gnoju i smradu. Važno da je Viagra najtraženiji proizvod na kugli zemaljskoj. Pošto su stid i sram protjerani iz ljudskog ponašanja ni sigma i stigma više ništa ne znače. Zacrveniti se od stida, danas znači imati psihičku nelagodu koju treba liječiti. Treba istrenirati sebe da budeš siguran u sebe u svakoj mogućoj situaciji, ma kako ona neugodna bila. Ako ništa nije sramotno, ne može biti ni stigmatično. Nijedan signal upozorenja izgleda nije u zoni naše čujnosti. Kao da neka veća sila od čovjeka poništava sve njegove snage za borbu.
AIDS samo na simboličan, ali na vrlo stvaran način pokazuje da smo zastranili. Biti solidan je skoro smiješno. Danas to stvarno znači biti različit, i to vrlo različit od većine. Kako doći do razrješenja (solucije-solvencije) kad brojka zaraženih svakodnevno raste i po nekim procjenama je već dosegla oko 40-tak milijuna ljudi. Mislimo da će medicina pronaći cjepivo, pa nećemo morati mijenjati ništa. Kratka, ali stravična povjest AIDS-a je pokazala da je virus HIV-a vrlo podmukao, domišljat i brz. Mutirat će prije nego što se snađemo. Sopor je duboki san, zapravo je to drastičan poremećaj svijesti to jest njeno odsustvo, što znači smrt. Ljudska svijest kao da je doživjela kolektivnu paralizu. Kriv je virus, njegov soj (vrsta, sorta), protiv njega treba smisliti oružje, ali kod sebe i u sebi ne treba ništa mijenjati. I dalje se možemo ponašati kako želimo, spanđati se (splesti) s kim hoćemo, spariti se kad hoćemo i kako hoćemo, glavno da je doživljaj uzbudljiv i spektakularan,za pamćenje i hvalisanje. Spekuliramo sa sobom kao da se to nas uopće ne tiče. Nismo ni svjesni da spekuliramo sa smrću. Pa tako sperma koja bi trebala biti rasadnik života postaje sijač smrti.
U mračnoj spilji neznanja i nepoznavanja veze između uzroka i posljedica, spirala smrti se proteže oko cijelog planeta.
(nastavit će se)
Dragi moji, eto mene. Vrijeme mi je postalno relativnije nego i samo A. Einsteinu. Neću se ispričavati, samo ću vam reći da uz sve ostale obveze imam i pripreme za sinovo vjenčanje. Sad idem protrčati kroz vaše blogove, a dužna sam i neke odgovore. Budite mi dobro, sretno i što više na zraku, jer je vrijeme prekrasno. Vaša Irida
Post je objavljen 12.04.2007. u 20:19 sati.