Marketing
KUPANJE U KAPUTU
KUPANJE U KAPUTU
19.04.2007.g.
SMRT (nastavak)
Biti stabilan je isto što i biti solidan, ali to znači držati se nekih prirodnih načela i ne dati se pokolebati primamljivostima lažnog i prolaznog sjaja.
Zbog opće stagnacije morala sve više ljudi sa trkališta života (stadion) završava u stacionaru koji je čekaonica smrti. Standard, stil života, želja za eksperimentiranjem, oponašanjem, pomama (stampedo) koja sve to potpiruje i prati, želja da se bude zvijezda (glavni) barem nakratko, želja da se dodvorimo, imperativ da startamo i otisnemo se iz jednostavnosti i običnosti(banalnosti) u neke imaginarne uspjehe i visine, po svaku cijenu, vode nas ravno na stratište. Hiv je udario na samu srž tijela, napao je stanicu, koja je osnovna biološka jedinica života. Neuk uči od učenoga, siromah od bogataša (kopiraju ih, jer ih, žele dostići, biti kao oni), pa se zato virus tako brzo i nekontrolirano širi među svim socijalnim slojevima
Nažalost, većina prosječnih pripadnika ljudske rase su povodljivi imitatori. Trebamo se svi prisjetiti svoje jedinstvenosti i poštovati je i kod sebe i kod drugih, manje ćemo povređivati jedni druge. Ako se kanimo obraniti od HIV-a, moramo ponovo preispitati svoju strategiju obrane. Starac je u svim kulturama simbol mudrosti i iskustva. Samo u našoj kulturi su starci smetnja koju sklanjamo u staračke domove. Istina, bajke i mitovi spominju neka takva zastranjivanja i u ranijim vremenima,ali uglavnom kao opomenu. Češća je figura usamljenog mudraca ili vijeća staraca, no, naše vrijeme kao da se odriče povjesnog pamćenja, mi priznajemo samo čar i važnost novoga. Samo novome vjerujemo, zato smišljamo stalno nove strategije za svaki problem koji se pojavi, a da nismo ni iskušali ono što je već poznato i provjereno. Zaronimo u tradiciju, u starinu i davninu, u kolektivno pamćenje svoje vrste, da nađemo put na stazu ispravnosti.
AIDS je kolektivna prijetnja, no usprkos straha od obolijevanja, moderni čovjek trči za svojim orgastičnim čulima. Samo da još jedanput osjeti trnce vrhunskog uzbuđenja, pa neće se valjda ništa dogoditi? Ne baš njemu. Dio populacije koji ne živi na takav način usprkos poraznih statistika nijemo, poput statue ili statista promatra taj razuzdani ples čula ne dižući uopće svoj glas. Kao da se boje da će ako progovore ugroziti svoj status i kao da nisu svjesni da je jedini status koji imaju status potencijalne buduće žrtve, jer on ili ona možda još mogu garantirat za svoje ponašanje, ali ne mogu znati šta radi njihov partner i što će donijeti u njihov međusobni odnos, čak ni u najidealnijim vezama.
Evo kako to izgleda u praksi:
Marija je vjerna supruga, ali njezin suprug ima nešto liberalnija shvaćanja i sa strane si priušti seksualni izlet kad god je to moguće. Šta je u tome loše? Pa, to svi rade. Marija osjeća da nešto nije u redu, strpljivo liječi učestale vaginalne infekcije, odlazi redovno i psihijatru jer joj se u dušu uselila neobjašnjiva tuga koja se polako pretvara u pravu depresiju, ali nikako ne razumije što joj se događa.
Saša je direktor, dakle uspješan poslovni čovjek. Akademski obrazovan pomno pazi na svoj ugled koji je izbrusio u jednu savršenu sliku. Oženjen je i ima čak četvoro djece. Supruga također ima akademsko obrazovanje, ali ju je raznim psihološkim pritiscima natjerao da napusti posao. Ta, on dovoljno zarađuje, a netko treba i tu djecu odgajati. Istina je da je on svoju suprugu stavio u izolaciju, u kućni pritvor. U kući je taj vrli uspješnik sasvim druga osoba. Stalno je frustriran i često tuče ženu. Ona ga stalno opravdava i ni mrtva ne bi priznala da su modrice na njenom licu i ostalim dijelovima tijela išta drugo do rezultat njezine nespretnosti. O čemu se radi? Saša je pritajeni homoseksualac. Mrzi ženu i kažnjava je zbog svoje unutarnje krivnje. Brak je paravan njegovom ugledu i ne pada mu na pamet da pristane na razvod, a nasiljem ženi utjeruje strah da se ne bi drznula i pomisliti na rastavu. Od svog dugogodišnjeg ljubavnika je napravio kućnog prijatelja. Ivor (ljubavnik) ima punu slobodu i naravno i druge partnere. No njegova (prijateljska) riječ i njegove ideje upravljaju Klarinim (Sašina supruga) životom. On ima ideje o poslovanju, odgoju djece (iako svoje djece nema), a kad mu se Klara prijateljski povjeri da joj je neizdrživo, on postaje bračni savjetnik (iako nikad nije bio u braku). Postaje tješitelj koji poznaje ljudsku dušu. Ta Saša nije loš, samo je pod velikim pritiskom, a obitelj treba svakako pokušati sačuvati na okupu. Nitko nije idealan. I Klara popušta «prijateljskom» nagovaranju, trpi i dalje, sretna što je netko tako blizak razumije. No tu nije kraj. Saša mora podržavati svoj uspjeh, pa redovito «servisira» svoju tajnicu koju vodi i na sva poslovna putovanja. Nije komplicirano. Njezin muž ionako samo desetog u mjesecu pita jesi li donijela plaću. On ima svoj život. A tu su i svi poslovni ručkovi i večere garnirane ljepoticama. Muškost se treba stalno potvrđivati.
Martin i Mirjana su u braku. Materijalno su sređeni, čak misle da imaju dobar brak. O djeci još ni ne razmišljaju. Žele malo proživjeti. Utvaraju si da su moderni, slobodnih nazora. Trenutno im je najveća i najegzotičnija zabava druženje s parovima istih sklonosti i razmjena partnera.
Valerija i Dalibor su par u dogovoreno labavoj vezi. Oboje žele istraživati i doživjeti sve što je moguće. U dugim razgovorima razmjenjuju detaljno ispričana svoja iskustva s drugim usputnim partnerima. To ih tako stimulira. Oni su seksualni turisti.
Ivo je oženjeni otac dvoje djece, vrlo rigidnih stavova prema seksualnosti i njenim devijacijama. Ismijava homoseksualce kad god ima publiku, ali potajno , redovito i sam ima takve odnose, naravno sa nekim usput pokupljenim na gej-sceni i uvjek nekim drugim, da se ni slučajno ne bi saznalo.
Marina nema dečka. U vezi je s oženjenim muškarcem kojega nikad nema kad je njoj teško, pa povremeno pokupi bilo koga, samo da se utješi.
Tanja je sretno udata, ali njezin šef je ne pušta na miru, a slovi kao veliki ženskaroš, pa nije odoljela da ne provjeri u čemu je tajna njegove privlačnosti.
Nema baš previše smisla ovo nizanje primjera jer ih je bezbroj. Bez svijeta prostitucije, pedofilije, spolnog nasilja i ostalih devijacija te događanja u rubnim skupinama slika spolnog ponašanja takozvanog običnog čovjeka je postala bitno drugačija u odnosu na nekakve norme koje poznajemo i još uvjek veličamo. Kako se tih normi sve manji broj ljudi pridržava, taj promiskuitet, taj seksualni turizam postaje prava pravcata multiseksualnost. I nitko se ne buni.
(nastavit će se)
Post je objavljen 19.04.2007. u 13:12 sati.