sedmodnevni spiritualni program

01.06.2007.g

NAJAVA



OTKRIJTE SVOJ GLAS, OTKRIJTE SEBE

Dozivite sebe i svoj glas na potpuno novi nacin u jednodnevnom seminaru o iscjeljivanju putem glasa. Voditeljica je Anne Marie Kozeluh iz Copenhagena, obrazovana na Kraljevskoj danskoj akademiji za glazbu. Naucite osnove pravilnog drzanja pri pjevanju i pjevusenju kako biste u sebi podigli energije samopouzdanja i iscjeljivanja jer vas glas je mocno sredstvo samopomoci i put ozdravljenja.

Vas glas je vasa radio postaja kojom druge obavjestavate o sebi, svojim mislima i osjecajima. U moderno vrijeme zasicenosti svim mogucim medijima, nas se glas nazalost sve manje cuje a to znaci da gubimo samopouzdanje i osjecaj da smo vrijedni. Stoga su vjezbe glasa vazne i za nas uspjeh u zivotu, nastup u javnosti i sigurnost u ophodjenju s drugima.

Ne propustite ovu zanimljivu radionicu sa strucnjakinjom iz Danske!



Quotes for Balancing MIND and HEART...

A person is a SUCCESS if they get up in the morning, and gets to bed at night
and in between does what he wants to do.
-Bob Dylan


Zagreb-Anne Marie Kozeluh



Oughten House International
PO Box 74, Binghamton NY, 13903
Phone:(607) 724-2438
Email: contact@oughtenhouse.com
Website: www.oughtenhouse.com

Organizator: Hrvatska transpersonalna asocijacija
Voditeljica: Anne Marie Kozeluh, Copenhagen
Mjesto:Zagreb, Jabukovac 15
Vrijeme: Subota, 9. lipnja od 11 do 16 h
Cijena: 33 €
Obavijesti:na 091 567 7147 (Mirjana Gracan) ili e-mail mirjana.gracan@zg.t-com.hr.



DRAGI moji! Svakako posjetite i stranicu www.duska-bobbinlace.com.



Stranicu imate kod mene desno u linkovima. Mene zadivljuje šta se sve može koncem tanušnim kao vlas kose i batićima napraviti. Čipkarica koja paučinom slika snove duše.

KUPANJE U KAPUTU

25.5.2007.g.

dragi moji, opet ću vas sve čitati retrogradno, ali sigurno ću vas sve obići...

SMRT (nastavak)




Kako izgleda duhovni prostor modernog čovjeka?

Pošto ovo nije priča o religijama tiče se svih i vjernika i sljedbenika svih mogućih vjerovanja, kao i deklariranih ateista. Duhovni prostor modernog čovjeka liči na kuću u kojoj godinama nisu oprani prozori, a maglena zavjesa satkana od prašine, kiše i svih prljavština koje su sunce i vjetrovi vremena na nekoć kristalno čista i prozirna stakla nalijepili, izobličuje i zamagljuje sve što se pojavi u tom okviru. Da bi svoj vidokrug izoštrili, moramo oprati prozore i temeljito pospremiti kuću da bi se u njoj opet dobro osjećali. Tako je na površini stvari i svi znamo kako se dobro osjećamo kad stvari dovedemo u red. Svoje tijelo također redovito kupamo, peremo i njegujemo jednostavno zato jer se čisti i njegovani bolje osjećamo, no da bi učinak bio temeljit i potpun moramo se pobrinuti i za duhovnu stranu svog bića. Veliki dio problema modernog čovjeka dolazi otuda što je njegov duhovni prostor zapušten. Zbog toga su njegovi uvidi u sve probleme koji mu se događaju posve iskrivljeni, a nerijetko se dogodi i da su posve nemogući, pa i uzrok svojih patnji, a i njihovo rješenje traži negdje izvan sebe.

Da bi izašao iz začaranog kruga poraza i promašaja, bolesti i sve veće apatije i nemoći prema životu i u životu, moderni čovjek mora redovitu duhovnu higijenu ponovo uvesti u svoj život. Hoće li to činiti u okrilju vjerske zajednice kojoj pripada, kroz sustav organizirane psihološke pomoći ili kroz neke nove duhovne tehnike i prakse to će biti izbor svakog pojedinca. Važno je početi čistiti tu duhovnu šikaru koja polako preuzima cijelo čovjekovo biće. Svi duhovni praktičari znaju da kroz duhovnu higijenu izbacujemo iz sebe sve vrste psiho-mentalnog smeća, a i neke opasnije vrste smeća koje smo skupili ili se jednostavno nalijepilo na nas u našim vrludanjima kroz život. Svaka naša misao se materijalizira negdje u univerzumu, a uvjek prethodi svakom našem djelu u zemaljskoj dimenziji. Zato je važno imati čiste misli. No slabi čovjek pomisli nešto loše, prestrašen se povuče tješeći se; pa, nasreću ništa nisam učinio, ali kako sve «hoće da ževi»», tako i odaslana misao, kao nepažnjom puštena ptica iz kaveza, putuje, lepeće univerzumom, vrluda i traži mjesto gdje će zaživjeti. Nerijetko se, ne našavši takvo mjesto, vraća svom tvorcu i onda u njegovom životu nastaje niz neobjašnjivih događaja koji u pravilu izmiču njegovoj kontroli i on na kraju nemoćno uzvikuje: « Ne znam zašto mi se to događa». Ili bespomoćno pita: « Zašto se to baš meni događa?» U slučaju AIDS-a znamo zašto se događa, ali ne odustajemo od načina života koji je doveo do opće epidemije i širi je i dalje.

Ovo nije knjiga o tehnikama duhovne higijene, pa ih neću nabrajati, ali dio kršćanske molitve; » oprosti mi jer sagriješih mišlju, riječju, djelom i propustom,» je temelj svake duhovne higijene. Naravno da svaka duhovna tradicija i svaki kulturni krug imaju svoje instrumente i tehnike, ali kako čovjek modernog doba sve više zapušta vjersku praksu, a psihologe i psihijatre zaobilazi u širokom luku da slučajno ne bi bio označen, on se prije ili kasnije počinje gubiti. Kad ga boli ruka, noga, ili glava odmah ode liječniku, ali kad ga boli duša pomoć potraži obično kad je već prekasno. Psiho mentalni poremećaji su u porastu i kod nas i u svijetu i ja tvrdim da je i to kao i AIDS posljedica zapuštenog duhovnog prostora modernog čovjeka.

Htjela bih naglasiti da ne zagovaram nikakvo novo, veliko, mistično obraćenje. Ne kažem ni da bi se ljudi trebali vratiti u pećine i spilje i početi evoluciju iz početka. Ne dižem ni neku duhovnu revoluciju. Ovo je stara dobra dedukcija izvedena iz analize koja se sama nametnula. Poznajemo uzrok, poznajemo i posljedicu. Bilo bi krajnje neozbiljno i neodgovorno praviti se kao da se to nas ne tiče. Još danas, tko zna kojim putevima i zbog kojih naših potreba ta sablast može doći i na naša vrata i uzdrmati i našu samodopadnost i samdostatnost. Ovo nije problem samo onih koji su već oboljeli, to je problem cijelog čovječanstva.

Stari Rimljanin je rekao: « Sudbina vodi onoga koji želi; onoga koji ne želi, ona vuče». Pa, hoćemo li fatalistički čekati da nas sudbina povuče ili ćemo već danas početi raditi na duhovnom ozdravljenju ljudske rase i to krenuvši od sebe? Druge ne možemo i ne trebamo mijenjati, ali ako svatko poradi na sebi, svijet će doživjeti nevjerojatnu transformaciju. Ja, ne mogu mijenjati svijet, ali mogu sebe. Čim sam riješila svoj problem svijet ima jedan problem manje, jer ja sam svijet, mi smo svijet. Nije svijet nešto izvan nas. Svijet je slika sveukupne ljudske svijesti i svaki pojedinac je odgovoran za tu sliku, a AIDS poručuje da se ta slika pretvorila u grotesku. Pogledajmo u šta bi taj zastrašujući akronim trebali pretvoriti da pobijedimo tu opaku bolest, a tu grotesku opet pretvorimo u krajolik duhovne ljepote:

Afirmacija
Iskonsko
Duhovno
Sreća

Dakle, samo afirmacija iskonskog duhovnog može stvoriti uvjete za sreću.

Ne, neću upasti u zamku i početi redati religiozne pojmove duhovnosti ni jedne velike svjetske religije jer bih onda morala uzeti sve u obzir. Ovo se tiče cijele ljudske zajednice pa i onog najmanjeg i najzabačenijeg plemena koje civilizacija i organizirane religije nisu možda još ni okrznule. Ponavljam, svaka, pa i najmanja duhovna zajednica, svaki kulturni i politički krug, svaki pojedinac, svi smo pozvani na obnovu zavjeta i moralnih načela za novu afirmaciju starog, davno definiranog, još u osvit čovječanstva, pojma dobra nasuprot zlu. Zemaljska dimenzija funkcionira na odnosu polariteta: Dan-noć, bijelo-crno, dobro-zlo. Ne vjerujem da smo izgubili moć razlikovanja dobra i zla. Samo smo se prepustili struji i inerciji. Prelijeni smo za stalni rad na sebi. Tek kad nas sustignu nevolje i nedaće, kad nas životni porazi počnu gurati od nemila do nedraga, kad se razočaramo u ljude oko sebe, kad više nikakva utjeha od nikud ne dolazi, tek tada počinjemo neku, obično nesuvislu i bez ikakvog reda potragu za smislom. Ako nas tek propast može pokrenuti onda je vrijeme da shvatimo da je AIDS propast najgore vrste.

Slijedi: AFIRMACIJA

20.05.2007.

Dragi moji, evo krećem u obilazak vaših blogova. Dugo me nema i morat ću puno „protrčati“ po blogosferi. Predamnom je pravi virtualni maraton….

ČETVORKA MAČEVA

Karta diplomacije, opreznog pregovaranja, posredništva koje će ublažiti i odgoditi poteškoće, mora se ići korak po korak, možda se izolirati neko vrijeme da se skupi snaga. Sam likovni prikaz je vrlo rječit. Nije vrijeme za ratovanje, oružje treba odložiti. I na slici su mačevi pod nogama „pregovarača“.

Ako je u pitanju bolest slijedi ozdravljenje.

Obrnuto, možda je mudro čekati povoljnije vrijeme ili produžiti liječanje.



VAŽNO!!!


Najavljujem seminar: KARMIČKI (arhetipski) kotač



KARMIČKI (arhetipski) kotač - Temeljno je da se sjetimo u svakom trenutku svog života da smo slobodna bića, jer nam je Stvoritelj dao slobodnu volju, dakle možemo biti sukreatori svoje sudbine. Izbor je naš. Ako smo u jednom trenutku svog života napravili loš izbor, nemojmo očajavati, uvjek možemo napraviti novi izbor. Naša arhetipska šema je glazba po kojoj plešemo čak i kada ne možemo prepoznati melodiju.Pošto arhetipovi izviru iz nesvjesnog, često nam se događa da radimo nešto što ni sami ne razumijemo, jednostavno nas nešto tjera na to.

Zato je rad sa arhetipovima posebna škola misterija, a ARHETIPSKI KOTAČ jedinstvena metoda za neosobnu analizu osobnog života svakog čovjeka koji želi promijeniti svoju sudbinu u sudbinu sretnog čovjeka. Krug je simbol naše duše, a kotač slika našeg života. Arhetipovi su faktori uređivanja našeg psihodinamičkog života, a time i kontrolori i direktori naše sudbine. Kad god ne shvaćamo zašto nam se što događa i zašto ne uspijevamo promijeniti neželjena događanja u našem životu, korisno je napraviti arhetipsku analizu i otkriti iz kojeg arhetipa djelujemo i na koji način zamijeniti pogrešne obrasce djelovanja da bi nam život bio sretniji i uspješniji.

To je prije svega duhovna metoda iako se oslanja na dosadašnja saznanja i dosege psihologije. Pošto živimo u vremenu u kojem sudjelujemo u jednom od najvećih skokova ljudskog duha prema znanju ne samo o vanjskoj prirodi, nego također i prema našoj vlastitoj unutarnjoj misteriji, vrijeme je da dublje zaronimo u nepoznati i nespoznati dio svoje duše, u područje nesvjesnog, u zonu u kojoj gospodare arhetipovi i odatle upravljaju našom sudbinom.

Svi polaznici seminara dobiju certifikat i scripte iz građe u kojoj su educirani. Uz to polaznici dobiju i instrumentarij za rad ( trajna, periva radna podloga oi dva kompleta arhetipova ).

Informacije i predbilježbe na tel. 01/3635-153, mob. 091/7947-904 ili mi se javite na e-mail: irida@online.hr; iridaorama@gmail.com


....a sada idem u obilazak...

KUPANJE U KAPUTU

dragi moji, opet ću vas sve čitati retrogradno, ali sigurno ću vas sve obići...

14.5.2007.g.

SMRT (nastavak)



Pretjerivanje je civilizaciji donijelo tzv. bolesti preobilja; kolesterol, masnoće u krvi, dijabetes i mnoge druge. Dijabetes je postao planetarni problem, no mi smo dosjetljiva rasa. Smislili smo sladila bez šećera, kavu bez kofeina, gomilu namirnica bez kolesterola, pivo bez alkohola i gomilu drugih nadomjestaka i surogata i naravno sex bez ljubavi. Dok smo se hranili zdravo i uravnoteženo, poštivajući vremenske, klimatske i biološke cikluse, nije bilo tih bolesti i poremećaja. Neumjerenost i pohlepa su promijenili ravnotežu našeg tjelesnog sustava, pa se bolesti i poremećaju javljaju u sve većem broju i na njihovu sanaciju trošimo sve više novca. Sve i svašta smo spremni učiniti samo ne promijeniti navike. Visoki tlak i kava ne idu zajedno, ali tu je kava bez kofeina i nema odricanja. Gomila takozvanih light proizvoda šalje poruku; trošite što više, to je lagano, ne može vam naškoditi, a i najbizarnije reklamne poruke imaju erotsko obojenje i sugeriraju ili da ćete konzumirajući to biti poželjniji ili si lakše pribaviti nekoga isto tako poželjnog. Trošite što više, sve je light, sve je free od štetnih sastojaka. To je ista poruka kao i propagiranje kondoma, jer podržava pogrešne predodžbe o uzrocima loših stvari i pojava, a ne rješava ih. Važno je ne odricati se ničega, priuštiti si svega što više, a bog novca i trgovine trlja ruke i broji škude zarađene na ljudskoj lakoumnosti i nezajažljivosti. Pa i ta multiseksualnost u našem vremenu, koju još nazivamo svakakvim drugim imenima je samo izraz i posljedica čovjakovog pohlepnog srca.

Zadnjih par stotina godina našeg vremena upiremo oči u znanost, no ona nije uspjela naći odgovor na temeljno ljudsko pitanje, nije uspjela dešifrirati «tajni uzrok cjelokupne ljudske patnje». Ona ne zna ni zašto čovjeku treba sve više i više dobara i zašto je jednako nesretan i ako ih ima i ako ih nema. Znanost se time i ne bavi. Ona samo poboljšava tehničke i tehnološke uvjete i mogućnosti naših života. No, što je više strojeva i igračaka oko njega, čovjek je sve usamljeniji, prazniji i nesretniji. Eto, tehnologija nas neće spasiti. Naša računala, naši alati, naši strojevi nisu dovoljni, Moramo se osloniti na našu intuiciju, na naše istinsko (duhovno) biće i na kolektivno pamćenje naše vrste. Mnogi velikani: Abraham, Mojsije, Isus, Buda, Muhamed, Aristotel, Platon i mnogi drugi su osvijetlili put rasi. Kako smo se uspjeli izgubiti? Oni su divovi koji su očuvali i unaprijedili rasu i ostavili jasne upute. Krist je rekao: «Tko ima uši neka čuje, tko ima oči neka vidi». No čini se da je naše vrijeme duhovno slijepo i gluho. Ali idemo dalje u analizi.

Ostaje nam iz ovog asocijativnog kruga još spiritualnost, kao prva i posljednja, kao razlog i poticaj da se napiše ova knjiga. Duhovnost kao esencijalni dio čovjekovog bića. Do industrijske revolucije i pojave mehaničkog pogleda na život i svijet, dakle do pojave materijalističke filozofije, čovjek je bio cjelovito biće, spoj duha i tijela i sve probleme koji su se u njegovom životu pojavljivali rješavao je istovremeno na oba plana, duhovnom i materijalnom. S pojavom materijalizma čovjek postaje živi stroj sastavljen od dijelova (srce, mozak, pluća, ruke, noge itd.) koje je moguće odvojeno proučavati, analizirati i (naopako) svaki taj dio posebno i liječiti. Odvajanje tjelesnog i duhovnog se tako uselilo i u područje liječenja što je bilo nedopustivo, ali jaz je sve dublji i dublji, jer se u medicini i znanosti i dalje potenciraju i razvijaju sve uže i uže specijalnosti, a vrli specijalisti plutaju na otkinutim otočićima svojih uskih specijalnosti i nikako da dovedu čovjekov mozak i srce (dušu) ponovo u vezu i tako doista i omoguće cjelovito i učinkovito liječenje i konačno iscjeljenje.

Uz to ta specijalistička cjepidlačenja su dovela do toga da se liječe samo bolesti, a čovjek se potpuno izgubio u šumi dijagnoza, što je čisti paradoks ako znamo da nema neizlječivih bolesti, ali neizlječivih ljudi je sve više.

Kod AIDSA se mogu pojaviti: Upala sluznice i herpes, tuberkuloza, Rak imunološkog sustava (NHL), maligne lezije (KS- Kaposi sarcom), upala pluća, upala mozga, infekcija crijeva ili utrobe, opasnost od sljepoće itd. Za sve ove pojave imamo posebne specijaliste. Koliki tim stručnjaka mora raditi samo na jednom oboljelom? Koliko to košta? Kakav je konačni rezultat? Previše ljudi (stručnjaka) i previše košta s obzirom da je konačni ishod ipak neminovna smrt i to vrlo bolna smrt. Uklanjanje simptoma, a time se medicina bavi, je skupo, parcijalno i u konačnom cilju neučinkovito.

Moramo početi liječiti dušu civilizacije da bi učinkovito iscijelili čovjeka. S tm prevelikim davanjem važnosti tijelu naša vrsta je zastranila. A zašto se to zastranjenje dogodilo ljudskoj vrsti? Zato što je materijalizam zanemario i skoro potpuno potisnuo duhovni plan. U ekstremnim fazama se išlo skoro do poricanja božanskog nad čovjekom i u čovjeku, a kult tijela je jačao sve više i više i još uvjek agresivno nadvladava, potiskuje i prigušuje čovjekove duhovne potrebe. U jednom trenutku nadahnuća, američka spisateljica Erica Jong je napisala: » Mi nismo ljudska bića koja prolaze kroz spiritualna iskustva; mi smo spiritualna bića koja prolaze kroz ljudska iskustva, da bi odrasli.»

Dakle, pošto je svaki čovjek primarno spiritualno biće koje se spustilo u materijalni svijet da ostvari svoju sudbinu, korjeni svih njegovih patnji nisu u bolesnim organima nego u zanemarenom duhovnom prostoru.

(Nastavlja se)

ŠKOLA TAROTA

10.05.2007.g.

Dragi moji hvala vam na komentarima, opet ću imati posla sa zaostacima kod vas, ali trenutno mi je takav raspored. Obići ću ja sve vas koje volim.


ČETVORKA NOVČIĆA (diskova)

Pravedna raspodjela, uspjeh prema zalaganju, poduzetnost i novi planovi, ali opasnost od gomilanja.

Obrnuto, novčana stiska iz koje je moguća izaći vlastitim trudom.

No kako sreća nije u novcu, iako se bez njega ne može, pročitajte ovu dirljivu priču, mene je ganula do suza. Poslao mi ju je moj brat.

Samo par minuta...


Jednog dana jedna učiteljica zamoli svoje učenike da napišu imena svih drugih učenika iz razreda na jedan list papira, a pored imena da ostave malo praznog prostora. Tada reče učenicima, neka razmisle, što im je najdraže, što mogu reći o svojim kolegama iz razreda i to neka napišu pored imena u onaj prazan prostor. To je potrajalo cijeli sat dok su svi bili gotovi i prije nego napustiše učionicu učenici predadoše svoje bilješke učiteljici.

Preko vikenda napiše učiteljica ime svakog učenika na jedan list papira, a pored imena prepiše one drage bilješke, koje su drugi učenici napisali o tom učeniku. U ponedjeljak podijeli učiteljica svakom učeniku njegov list s dragim bilješkama njegovih kolega. Već nakon kratkog vremena svi učenici se počeše smijuljiti. „Stvarno?“, čuli su šaputanje ... „Nisam upće znao da nekome nešto značim!“ i „Nisam znao da me imaju tako rad’, bili su komentari učenika. Nakon toga nitko nije više spominjao tu listu. Učiteljica nije znala jesu li učenici međusobno ili sa svojim roditeljima diskutirali, ali to joj nije smetalo. Vježba je ostvarila njenu namjeru. Učenici su bili sretni sa sobom i s drugima.

Nekoliko godina kasnije je poginuo jedan učenik u Vijetnamu i učiteljica ode na njegov pogreb. Crkva je bila prepuna pokojnikovih prijatelja. Jedan za drugim, svi koji su voljeli mladića ili su ga poznavali, prođoše pored lijesa i odadoše mu posljednju počast.

Učiteljica prođe kao posljednja ali se zadrža pred lijesom. Dok je tamo stajala reče joj jedan od vojnika koji su nosili lijes: “Jeste li Vi bili Markova učiteljica matematike?”. Ona kimnu glavom: “Da”. Onda on reče: Mark je često o Vama govorio.”

Nakon pogreba okupio se najveći broj Markovih ranijih školskih kolega. Markovi roditeli su bili također tu i očigledno su s čežnjom čekali da s učiteljicom razgovaraju. “Mi Vam želimo nešto pokazati”, reče otac i izvuče jedan novčanik iz svojeg džepa. “To je pronađeno kada je Mark pao. Missili smo, Vi ćete to prepoznati.” Iz novčanika izvuče jedan jako otrcani list papira, koji je očito polijepljen bio puno puta smotan i razmotan. Učiteljica je znala i bez gledanja u papir da je to bio jedan od onih listava, na kojima su one drage bilješke stajale, koje su napisale njegove školske kolege o Marku.

“Želimo Vam tako rado zahvaliti što ste to napravili”, reče Markova majka.“Kao što možete vidjeti, Mark je to jako cijenio.” Svi raniji učenici se okupiše oko učiteljice. Charlie se smijuljila malo pa reče: “I ja imam moju listu još uvjek.Ona je u gornjoj ladici u mojem pisćem stolu.” Chuckova supruga reče: “Chuck me zamolio da tu listu zalijepim u naš vjenčani album.” “Ja imam također moju”, reče Marilyn. „Ona je u mojem dnevniku.“ Tada dohvati Vicki, jedna druga učenica, u džepni kalendar i pokaza svoju izlizanu i otrcanu listu drugima. „Uvjek je nosim sa sobom“ reče Vicki i pri tom glasno pomisli: „Ja vjerujem da smo svi sačuvali svoje liste.” Učiteljica je bila tako dirnuta da je morala sjesti i plakati. Plakala je za Markom i za svim njegovim prijateljima koji ga nikada više neće vidjeti.

U zajedničkom životu s našim sugrađanima često zaboravljamo da svaki život jednoga dana završi i da ne znamo kada će taj dan biti. S toga treba reći ljudima koje volimo i o kojima se posebno brinemo da su oni posebni i važni. Treba im reći prije nego bude prekasno. Ti to možeš na razne načine napraviti: ovaj tekst dalje proslijediti, možda kopirati i nekome poslati, telefonom ili osobno nekome priopćiti.

Misli na to, Ti ubireš plodove sjemenja koje si zasijao. Što čovjek unese u tuđi život to dobije u svom vlastitom natrag. Neka ti ovaj dan bude blagoslovljen i tako poseban kao što si Ti.

05.05.2007.g.

Dragi moji, najavila sam da ću neko vrijeme biti neredovita jer imam drugih preokupacija. Ovo je prilika za one koji samo lunjaju virtualom da zaista i pročitaju neke postove (arhiva), a meni je prilika da vidim tko dolazi iz znatiželje, tko se potpisuje samo kurtoazije radi, a kome je doista stalo.Hvala svima koji su ostavili trag, nadam se da ću vas danas i sutra uspjeti obići (falite mi), veselilo bi me da anonimci i padobranci barem imaju svoj blog i da tuđe blogove ne koriste kao kante za smeće, dušebrižnicima preporučujem da propovjedaju u „svojoj crkvi“, a mojim iskrenim virtualnim prijateljima zahvaljujem na strpljenju, odanosti i kao uvjek konstruktivnim komentarima.

KUPANJE U KAPUTU

SMRT (nastavak)




Jesu li čovjekov prostodušni smijeh i jednostavna sreća nakon što si je dopustio sve što je poželio i sve što mu je dostupno, još uopće moguć?
U pjesmi našeg pjesnika Ante Stamaća «Leptirov povratak» je savršena slika današnjeg čovjeka:

LEPTIROV POVRATAK



ISKUŠAO JE LEPRŠAVU SLOBODU
SAD DOLAZI DA UMRE
VEĆ NIČEMU DALEK
NIČEMU SKLON

Činiti sve što poželiš,bez moralnih načela kao prirodnog duhovnog korektiva, tako shvaćena sloboda krije u sebi ogroman rizik po svako razumno biće koje si takve slobode dopusti. Prepustiti se samo materijalnom i tjelesnom, zanemariti dušu koja nas nosi ovim svijetom znači zatvoriti se milosti, zatvoriti vrata čudesnom i lijepom koje se ne može mjeriti s nijednim tjelesnim iskustvom, ali nam pomaže da se nosimo s teretima fizičkog svijeta. Tijelo je materijalni oblik podložan neumoljivim fizičkim zakonima, trošenju i propadanju. Sve bolesti ubrzavaju procese razgradnje, a neke kao Rak, AIDS i još neke druge su upravo razorne. Međutim, zaboravili smo nešto što znaju i najneukiji vračevi najprimitivnijih plemena, koji nikad nisu čuli za riječ obrazovanje u onom smislu u kojem je razvijeni svijet shvaća i rabi, da svaka bolest dolazi iz ranjene duše. Čini se da je duša modernog čovjeka sva u ranama. Bolesti caruju, medicinska zajednica stalno smišlja nove načine kako isfinancirati sva ta bolesna stanja i od silnih bolesti više se i ne stiže baviti zdravljem. No čovjek je i dalje sve nezadovoljniji i bolesniji.

Smijeh još samo čujemo nasnimljen i nakazno nakalemljen na kvazi-humorističnim tv-emisijiama. Stalno smo u brigama. Neobjašnjiva tuga jede našu unutarnju snagu i s vremenom prerasta u pravu kliničku depresiju. Kako i ne bi. S frustracijom se budimo i liježemo. Akutni stres pojačava tjeskobu do neizdrživosti. Nezadovoljstvo prerasta u besmisao,besmisao u nesreću, nesreća u beznađe, beznađe u krajnji očaj koji mnogi okončavaju suicidom. Čini se da smo u nekakvoj zamci. Osim lijekovima pokušavamo se tog paklenskog tereta življenja riješiti i bezrezervnom prepuštanju raznim užicima među kojima prvo mjesto zauzima užitak u seksualnim slobodama. Ta lepršava sloboda u prvi mah donosi olakšanje, brzo stvara naviku, ali i zasićenje i konačno otuđenje od svoje duhovne prirode. Stamaćev leptir dolazi da umre; « .....,već ničemu dalek», dakle iskušao je sve. Sve je poznato i dosadno, ali taj klonuli leptir je postao i, «....., već ničemu sklon». Ništa ga više ne zanima, ne privlači, potpuno je otupio, više ga ništa ne može dotaknuti ni pokrenuti, zapao je u potpunu duševnu paralizu. Ne zaboravimo, iskušavši lepršavu slobodu leptir je; «.....,došao da umre» jer se više nema što učiniti, svuda isti besmisao. Možda je zato u svijetu porast naoko besmislenih i neobjašnjivih samoubojstava.

Nabrojat ću samo neke posljedice tako nakazno shvaćene slobode, jer to nije istinska sloboda. Sloboda bez odgovornosti je anarhija. Umrli su čast i poštenje kao moralni potpornji svakog zdravog društva. Nestao je zazor i stid jer je sve dopušteno. Egoizam i egocentričnosti svake vrste podgrizaju temelje društvenih sustava, jer svaka pojedinačna sebičnost ugrožva cjelinu. Ekološke katastrofe su tragične posljedice takvog svjetonazora globalno, a sustavna izrabljivanja cijelih naroda od bahatih, umišljenih i sebičnih pojedinaca na lokalnim razinama umnožavaju socijalno-egzistencijalni opstanak mnoštva ljudi. U osnovnoj jedinici društva, obitelji zbog takvog shvaćanja slobode zadnjih stotinjak godina vlada potpuni nered. Nevjera bilo kojeg od bračnih partnera unosi razdor u obitelj, ona je uvjek prije svega emocionalna izdaja koja donosi duševne povrede, unizuje dostojanstvo varane osobe, a na tjelesnoj razini donosi gomilu infekcija među kojima često i HIV, pa tako promiskuitetni partner direktno ugrožava život osobe s kojom treba dijeliti dobro i zlo. Obitelj se često zbog toga raspada, djeca odrastaju u psihosocijalnoj nestabilnosti u emocionalno vrlo nesigurna bića koja dalje kroz život još više posrću od svojih roditelja. Postaju još promiskuitetniji jer se boje emocionalnog vezivanja i odgovornosti i odricanja koja uz takvo vezivanje idu, a često postaju i pravi emocionalni invalidi nesposobni da uopće ostvare barem i kratkotrajnu emocionalnu bliskost. Često ti mladi ljudi imaju problem identiteta i integriteta. Nasilje često prati takvu emocionalnu neprilagođenost, a ovisnici se uvjek regrutiraju iz redova emocionalno nestabilnih osoba. Često iskušaju sve što im je dostupno i onda odluče prekinuti to besmisleno klaćenje koje ih i dalje ostavlja praznima dižući ruku na sebe, ako ih prije toga nije dokrajčila neka ovisnost ili AIDS. O takvoj slobodi pjeva Stamać.

Eto, pjesnici i mistici poznaju bit stvari i života. Oni su i jedini vjerni toj biti, zato i mogu tako upečatljivo svjedočiti o njoj. Oni ne podilaza svijetu i njegovim obmanama, zato nas i mogu dotaknuti i zadiviti njihova djela kad si to dopustimo. Oni govore umjesto nas, za nas i nama. Na nama je samo da otvorimo srce i čujemo ih. I poslušamo, ako želimo vratiti smijeh, sreću i smisao u naše živote.

No da se ne bi stekao pogrešan dojam da je čovjekovo spolno ponašanje jedini i temeljni problem u ovoj sumornoj priči o AIDS-u, moram upozoriti da bi to bilo opasno pojednostavljivanje. To je samo jedna strana medalje. Drama modernog svijeta je započela s pretjerivanjem. Pretjerivanje rađa gomilanje i ovisnosti raznih vrsta. Pretjerivanje ili neumjerenost u jelu, stvara pretilost (gomilanje masnih stanica u tijelu) i cijeli niz bolesti i poremećaja vezanih za debljinu. Neumjerenost rađa grabežljivost, krađu, otimačinu, pljačku, korupciju i sve druge kriminalno-socijalne poremećaje u modernom društvu. Neumjerenost u piću i drugim opijatima stvara teške ovisnosti koje uz zdravstvene probleme svoje žrtve guraju na samo psiho-socijalno dno svijeta. Neumjerenost u gomilanju dobara je stvorilo hiperproizvodnju, koja dalje potiče hiperpotrošnju, a rezultat te čudovišne sprege su brda smeća oko nas i tvore globalno zagađenje pod kojim stenje planeta. I spolno ponašanje čovjeka našeg vremena je samo oblik neumjerenosti i pretjerivanja, i samo naoko kobnije od ostalih neumjerenosti jer nas brže i bolnije približava umiranju. Dakle spolna nezajažljivost i nediscipliniranost se zove multiseksualnost. O tome treba govoriti ako mislimo zaustaviti širenje zaraze.

Evo kako otprilike izgleda multiseksualnost u stvarnom životu:

Siniša je spavao sa Anom, Ana s Markom, Marko s Igorom i Vesnom, Vesna s Damirom, Damir s Vedranom, Vedrana s Tomislavom, Tomislav s Ivanom, a Ivan sada spava s TOBOM! S koliko ćeš ih još ti spavati? Koliko će još usputnih i privremeno stalnih partnera ući u njihove živote? Gdje je tome kraj?

Može li mala, tanušna gumica spasiti čovjeka od posljedica njegovog neodgovornog ponašanja? Nemojmo se zavaravati, svi navedeni su imali još i druge partnere i još će ih imati jer je to opći trend i nisu uvjek imali kondom i opet će naići trenutak kad ga neće imati. Nije stvar u kondomu, nego u čovjeku. Naravno da ljudi koji se multiseksualno ponašaju, moraju koristiti kondom, ako ne žele mijenjati ponašanje, jer direktno pokreću lančanu reakciju i širenje HIV-a. Proizvođači kondoma trljaju ruke jer to postaje najtraženiji proizvod. Prodaja mu je osigurana iako je samo privremena i nesigurna zaštita, sve dok ga virus ne nadmudri, zaobiđe ili sam u nekom trenutku ne zakaže, jer nećete vjerovati, ali; «ljudi ginu i u pancirkama». Ali ja bih ipak ponovila, da je sex sa kondomom kao kupanje u kaputu, pa tko voli nek izvoli.

Sekundarne posljedice po svojoj težini mogu biti nepredvidive i bez AIDS-a, a on s kondomom nikako nije isključen, samo je malo smanjena i odgođena opasnost.

Nastavit će se…