Ire's corner office

nedjelja, 29.10.2006.

Prapovijest hrvatskog SF-a

Gnjaveći se s redizajnom stranica Društva za znanstvenu fantastiku SFera, čiji sam član, dopalo me i copy-paste-anje starih tekstova, te sam između ostalog ponovo pročitala zabavnu pripovijest o prapočecima ovog društva, koju je napisao the hrvatski SF fan - Krsto A. Mažuranić.

Zabavna, ali i pomalo uznemirujuća pripovijest. Naime, čitajući ta sjećanja, nisam mogla ne osjetiti zavist prema utemeljiteljima SFere i začetnicima organiziranog fandoma na ovim prostorima uopće. Osjetila sam zavist unatoč svim problemima s kojima su se susretali, nedostatku svega onog što danas uzimamo zdravo za gotovo, a zbog entuzijazma kojeg su ulagali u svoja druženja i svoje projekte. Uhvatila me neka nostalgija za nikad proživljenim vremenima. Danas, kada nam je sve dostupno praktički jednim klikom miša, kada su knjige potrošna roba izjednačena s deterdžentom, kada se konvencije svode na prepucavanja, a tjedno sastančenje na razglabanje o površnim i nezanimljivim temama nevezanim veliku većinu puta za SF, uvelike se razlikuje od tih prapovijesnih vremena kada je svega nedostajalo osim entuzijazma, kada su se knjige tretirale kao blago, konvencijama se pristupalo sa smješkom, a družilo se iz potrebe. Možda previše idealiziram ta stara vremena, ali živeći u ovim novim vremenima, kada nam je sve na dohvat ruke, a opet nam je sve tako teško, jednostavno osjećam zavist.

Pozivam vas da uhvatite malo vremena (teksta ima dosta) i pročitate iz prve ruke kako je bilo u to mračno, komunističko doba prepuno volje, inicijative i entuzijazma ...

• CroZBiFaniStorija: Uvod


• Baka prva: Početak


• Baka druga: Kako vojna rezerva zbližava esefičare


• Baka treća: Kako je SFera dobila ime


• Baka četvrta: Kako se Isaac Asimov zamalo udao za Grafički zavod Hrvatske

Kvadrati slobode

U svojoj skoro-dvadeset-i-osmoj godini, ja još uvijek živim s roditeljima. Da živim u vrlom nam SAD-u, zbog toga bih vrlo vjerojatno bila predmetom sprdnje i poruge. Čak nemam ni svoj podrum, u koji bih se povukla, već sobu dijelim sa sestrom. Tako je to u našoj domovini - samostalan se život jedva isplati, pa čemu razmišljati o tome?

Ali ja svejedno razmišljam. Još od svoje četrnaeste godine znam točno kako bi izgledao moj i samo moj stan (uvijek se zamišljam u stanu jer sam u stanu odrasla i kuće me ne privlače). Kao prvo, ne očekujte od mene minimalistički crap. Žensko sam i hrčak u podznaku. Skupljam čak i spajalice, da ne spominjem prašinu. Kao drugo, uopće mi nije važno sudaraju li mi se u dnevnom boravku dvije ili osam kultura. Glavno da je drveno, masivno i oku ugodno.

Dnevna bi mi soba definitivno bila ispunjena policama za knjige ...



Nažalost, u Zagrebu nije moguća spavaća soba s pogledom na more, ali bi mi krevet morao imati baldahin ...



Radni bi mi kutak izgledao otprilike ovako (skupa s neredom i knjigama po podu) ...



A blagavaona ovako ...



Od "tričarija" definitivno bih htjela u neki ćošak smjestiti ...



Kao što rekoh: bez smisla, reda, ukusa, ali bi barem bilo moje ...

srijeda, 25.10.2006.

Grickalice 4

• I na Dvanula.com-u stanuje Ire, a moje YouTube-video-blog postove možete pratiti i putem RSS-a. Do sada su objavljene pjesme: "Bohemian Rhapsody" koju izvodi 25 najiritantnijih glasova u industriji glazbe; "My Way" kojeg pjeva pingvin (glas Robina Williamsa) na španjolskom; "What was going through my head as you were attempting to pleasure me"; "The Question Song" Biffa iz Povratka u budućnost.


• Vrlo lijepa priča "Noć" Darka Macana na Blogoreji.


• U četvrtak, 26. listopada, u 19 sati, u Hrvatskom društvu pisaca održat će se književna večer pod nazivom Vampirologija i demonologija u knjigama Borisa Perića. Uz autora sudjeluju kritičar Tomislav Pletenac i voditelj tribine Branko Maleš.


• U petak, 27. listopada, u 19:30, u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu održat će se predstavljanje 18. broja časopisa Libra libera s tematom VAMPIRIZAM U SEKSU, DRUŠTVU, MEDIJIMA, KOMUNIKACIJI I METAFIZICI te zbirke "Vampirske priče", objavljene povodom ovogodišnjeg Festivala fantastične književnosti. Uz Katarinu Peović Vuković, urednicu Libre libere i Davora Šišovića, urednika Vampirskih priča, na predstavljanju će sudjelovati i autori vampirskih priča Bojan Sudarević, Mihaela Pavlović, David Kelečić i Dalibor Jurišić. Voditelj i osoba koja vas svesrdno poziva na ovaj književnovampirski bal je Roman Simić Bodrožić.

ponedjeljak, 23.10.2006.

Pollitika - kakve ja veze imam s tim?

Politika je nešto što na ovom našem skučenom geografsko-socijalno-kulturološkom prostoru teško možemo izbjeći. Možemo je voljeti, ne voljeti, ali uvijek ćemo o njoj imati mišljenje, kojeg ćemo u svakom trenutku biti spremni, urođenom nam balkanskom gorljivošću, izraziti ili opisati. Osim toga, oni koji su prepametni da se bave politikom, kažnjeni su time što na vlasti završe oni koji su gluplji od njih - kaže nam Platon. Ako se ne baviš politikom, ako te se ona ne tiče, budi siguran da će se politika pozabaviti tobom - na način na koji ti sigurno neće odgovarati ...

Često se ljudi osvrću na probleme koji nas okružuju, pa se defetistički pitaju: "Možemo li uopće išta promijeniti?" Ne znam. Jesmo li probali? Jesmo li glasali na prošlim izborima ili smo ostali kod kuće? Jesmo li se informirali o strankama i izbornim programima ili smo glasali za ove ili protiv onih, već prema inerciji? Jesmo li napravili išta osim gunđali sebi u bradu kako nam nije dobro ni s jednima ni s drugima ni s trećima? Pa, što se uopće može učiniti?



Pollitika.com je prvi tematski grupni blog u Hrvatskoj koji se bavi - pogodili ste! - politikom. Ali ne na pasivan, demagoški način, već vrlo konkretno i proaktivno. Misija Pollitika.com-a je da dozvoli svakome izreći svoje mišljenje, da svatko može izložiti svoju ideju, da svatko može upozoriti na nepravdu, kriminal ili besmisleni potez vlasti i/ili političara, neovisno o razini na kojoj se propust dogodio. No, može li Pollitika.com imati ikakvog uspjeha? To ovisi samo o nama.

Koliko ćemo još dugo sjediti po strani?

nedjelja, 22.10.2006.

S knjigom u jesen

Da postoji nekakav "tradicionalni sajam knjiga S knjigom u jesen" u Zagrebu, možete znati jedino ako:

a/ radite na njemu
b/ pročitali ste na mom blogu ili na info stranicama Net.hr-a
c/ čuli ste na Radio Ciboni
d/ slučajno ste naišli na njega i pitali one pod a/

Ovaj mali i očito nevažan sajam knjiga bio je nedostojan ikakve medijske pažnje i kao takav prepušten sudbini u kojoj mu se ne piše dobro. Šteta.

Ako nekog zanima, sajam se odvija na Cvjetnom trgu još tri dana, cijene knjiga su dosta snižene, a prodavači su - unatoč kiši, slaboj prodaji, lošoj lokaciji i katastrofalnoj glazbi iz obližnje birtije - vrlo dobro raspoloženi.

petak, 20.10.2006.

Knjige, knjige, knjige ...

Tradicionalni sajam knjiga S knjigom u jesen održavat će se na Cvjetnom trgu u Zagrebu od 20. do 25. listopada svaki dan od 10 do 20 sati.

Ukoliko ste u prolazu, potražite me na jednom od štandova. Šifra je "SF".

I, naravno, kupite nešto ...

srijeda, 18.10.2006.

Suvremeni španjolski film srijedom u KIC-u

U suradnji s Institutom Cervantes u Zagrebu i Ministarstvom vanjskih poslova Kraljevine Španjolske, KIC od 25. listopada do 29. studenog svake srijede prikazuje ciklus suvremenog španjolskog filma. Bit će prikazano pet filmova koji su nastali između 1984. i 2000. godine.

• srijeda 25. listopada, 19h
  Tasio (1984.) humorna drama
  Režija i scenarij: Montxo Armendáriz
  Direktor fotografije: José Luis Alcaine
  Glavne uloge: Patxi Bisquert, Amaia Lasa, Nacho Martínez, José María Asín, Francisco Sagarzazu
  Tasio potječe iz malog sela u podnožju planina Urbasa. Zbog obiteljskih problema mora početi raditi već s osam godina. S četrnaest je upoznao Paulinu koja će mu postati ženom. Uskoro će se roditi mala Elisa, pa je Tasio prinuđen sve više raditi; proizvoditi drveni ugljen, loviti ribu i ići u krivolov. Njegovi glavni neprijatelji postaju šumari. Upravo kad je ostvario svoj san i ulovio divljeg vepra, sazna da je Paulina teško bolesna. To je za Tasia težak udarac, a suseljani inzistiraju da mora promijeniti način života i naći stalno zaposlenje. On to odbija, kao i preseljenje u veliki grad, godinama kasnije kada mu se udaje kćerka Elisa. Tasio se ne može odreći svog načina života, šume i glavnih neprijatelja - šumara ...


• srijeda 8. studenog, 19h
  Una estación de paso (Prolazna stanica, 1992.) drama
  Režija: Gracia Querejeta
  Scenarij: Elías i Gracia Querejeta
  Direktor fotografije: Antonio Pueche
  Glavne uloge: Omero Antonutti, Santiago Alonso, Bibí Andersen, Joaquim de Almeida, Luis Crespo
  Kao što to čini krajem svakog ljeta, Antonio se popeo na krov svoje kuće kako bi očistio dimnjak. Odatle primijeti kako se renovira susjedna kuća u kojoj je nekada stanovao jedan nacist, a koja je nakon desetljeća napuštenosti i propadanja u susjedstvu postala sinonimom tajanstvenosti. S dolaskom jeseni Antonio će se kroz svoj prozor suočiti s prijevarom, smrću i ljubavlju ...


• srijeda 15. listopad, 19h
  Retrato de mujer con hombre al fondo (Portret žene s muškarcem u pozadini, 1996.) komedija
  Režija: Manane Rodríguez
  Scenarij: Manane Rodríguez, Xavier Bermúdez, Antonio Larreta
  Direktor fotografije: Juan Carlos Gómez
  Glavne uloge: Paulina Gálvez, Bruno Squarzia, Myriam Mčziéres, Pedro Miguel, Martínez, Ginés García Millán
  Kad tridesetipetogodišnjakija Cristina dođe do zaključka kako je ljubav samo stalna patnja, počne stvarati savršenu zaštitu oko sebe: kao odvjetnica radi posao koji voli i u kome je uspješna, stanuje u lijepoj kući u kojoj je apsolutna gospodarica i ima ljubavnika s kojim se zabavlja odlučna napustiti ga kad će joj to najbolje odgovarati. No, neplanirano, jednog se dana zaljubi, i vrlo se skoro počinju pojavljivati prve pukotine u njenom savršenom oklopu ...


• srijeda 22. studenog, 19h
  Sé quién eres (Znam tko si, 2000.) politički triler
  Režija: Patricia Ferreira
  Scenarij: Inés Paris, Daniela Fejerman, Patricia Ferreira, Enrique Jimenéz, Manuel Gutiérrez Aragon
  Direktor fotografije: José Luis Alcaine
  Glavne uloge: Miguel Ángel Solá, Ana Fernández, Roberto Enríquez, Ingrid Rubio, Manuel Manquiňa
  Kad se Paloma, mlada psihijatrica koja voli svoj posao, zaposli u bolnici u Galiciji, upozna izuzetnog pacijenta. To je poremećeni i zavodljiv Mario, koji pati od čudne bolesti – Korsakovljevog sindroma, koja postane predmetom strastvenog proučavanja mlade doktorice.
  Pacijentovo izgubljeno pamćenje krije očito zaboravljenu prošlost koja prijeti razotkrivanjem nekih opasnih činjenica izbrisanih iz sadašnje španjolske povijesti. Zajedno s Mariom, Paloma je uvučena u pustolovinu koja ih oboje vodi u tamnu stranu realnosti.


• srijeda 29. studenog, 19h
  En construcción (U nastajanju, 2000.) dokumentarno-igrani.
  Režija i scenarij: José Luis Guerín
  Direktor fotografie: Alex Gaultier
  Glavne uloge: Juana Rodríguez, Iván Guzmán, Juan López, Juan Manuel López, Pedro Robles
  Radnja filma odvija se u tipičnoj radničkoj četvrti Barcelone ugroženoj planom reforme – novi blokovi kuća su u nastajanju. Dok gradnja napreduje, prikazuje se i svakodnevica u susjedstvu; odnosi između radnika i susjeda, anegdote s gradilišta. Poput jeke svijeta, razotkriva se činjenica da mutacija prema urbanom krajoliku također znači i mutaciju među ljudima.

utorak, 17.10.2006.

Grickalice 3

• Svakodnevni zločini nova je kritika Darka Macana u kojoj se manje osvrće na samu knjigu (Dannie M. Martin i Peter Y. Sussman: "Počinio sam novinarstvo"), a više na Profilovo izdanje te knjige i počinjene prevoditeljske zločine.


• Izložba posvećena opusu španjolskog slikara Diega Velázqueza - jednog od najznačajnijih slikara 17. stoljeća - oborila je ovih dana rekorde buduće posjećenosti. Naime, izložba još uvijek nije otvorena, ali je unaprijed prodano više ulaznica nego za ijednu drugu izložbu koju je pripremila Nacionalna galerija u Londonu. Oni koji neće imati prilike otići na Velázqueza u London, mogu pričekati 28. veljače 2007., kada će u izdanju Jutarnjeg lista izaći Taschenova monografija o tom velikom umjetniku. A kad smo već kod Taschenovih monografija - sutra izlazi ona posvećena Pablu Picassu.


• U Meksiku su arheolozi pronašli najveći ikad otkriveni idol Azteka. Smatraju kako bi to mogla biti vrata u sakrivenu prostoriju srušenog grada ispod Ciudad de Méxica. Kamena ploča teška 12,4 tona djelomično je otkopana ovog mjeseca u glavnom hramu Templo Mayor na rubu središnjeg trga Zocalo u Ciudad de Méxicu. Azteci su koristili taj hram za prinošenje ljudskih žrtava. Arheolozi su bili zapanjeni veličinom ovog monolita i pažljivo ugraviranog boga Tlaltecuhtlija.


• Na jučerašnji dan, 16. listopada 1854. godine, rodio se jedan od najznačajnijih svjetskih pisaca - Oscar Wilde (ovdje možete pročitati njegovu biografiju). Ovaj pjesnik, dramatičar, romanopisac, esejist i kritičar, ostavio je iza sebe mnoštvo nezaboravnih misli ...
  
  "A man can't be too careful in the choice of his enemies."
  "A thing is not necessarily true because a man dies for it."
  "A true friend stabs you in the front."
  "An idea that is not dangerous is unworthy of being called an idea at all."
  "I can resist everything but temptation."
  "The difference between literature and journalism is that journalism is unreadable and literature is not read."

ponedjeljak, 16.10.2006.

Književni petak o Garcíji Lorci gotovo debakl

U petak 13. listopada bila sam na književnoj večeri u Gradskoj knjižnici, posvećenoj velikom španjolskom pjesniku Federicu Garcíji Lorci, a organiziranoj u povodu 70. obljetnice njegove smrti. Večer je obećavala ... Sva su mjesta u publici bila popunjena, a uvaženi su gosti bili cijenjena imena u svojim područjima rada i interesa: dr.sc. Karlo Budor, redovni profesor na odsjeku romanistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, potpredsjednik Hrvatsko-hispanskog društva i autor brojnih knjiga o španjolskoj, latinskoameričkoj i predhispanskoj književnosti dr.sc. Jordan Jelić, znanstvena suradnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku dr.sc. Simona Delić i mr.sc. Enes Quien, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i likovni kritičar. I da nije bilo profesora Budora i, posebice, profesora Quiena, večer bi se s pravom mogla nazvati debaklom.

Podbacili su Jordan Jelić i Simona Delić, koji su na ovom malom skupu, gdje su se okupili ljubitelji poezije i štovatelji lika i djela Federica Garcíje Lorce, svoja izlaganja - čitali! Svi koji su ikada bili primorani slušati kako netko čita svoje izlaganje - i to izlaganje puno beskrajno dugih rečenica, s beskrajno mnogo umetnutih rečenica, puno poetskog izražavanja, uvijanja, meandriranja, ili, pak, znanstvenog diskursa - zna o čemu pričam. Ma koliko god ti ljudi lijepo čitali, takvo je izlaganje gotovo nemoguće pratiti i od njega slušatelju na kraju ne ostane ništa. Da ne spominjem kako su cijenjena imena - kako sam ih gore nazvala - Jelić i Delić, stručnjaci u svom polju rada i poznavatelji tematike tog književnog petka, stoga su vjerojatno trebali znati reći pokoju riječ o poeziji Federica Garcíje Lorce tj. etnografiji u njegovom književnom stvaralaštvu i bez gledanja u papir. Ne samo da su zagnjavili publiku, već su je i razočarali.

Ali zbog njihovog razočaravajućeg nastupa, tim su više zasjali profesori Budor i Quien. Svaki sa svojom pričom - Budor o kulturno-političkom okruženju u kojem je García Lorca stvarao, a Quien o njegovom likovnom izričaju - približili su nam tog velikog pjesnika više i bolje od bilo kakvog pisanog ili čitanog teksta. Na kraju je same večeri, Enes Quien oduševio publiku simultanim recitiranjem (napamet!) na španjolskom i hrvatskom jeziku pjesme Antonija Machada napisane povodom tragične smrti Federica Garcíje Lorce "La crimen fue en Granada". Svaka čast, gospodo Budor i Quien! Sram vas bilo, Jordane Jeliću i Simono Delić!

nedjelja, 15.10.2006.

Komedija na latino način

Jutros sam surfala YouTube-om u potrazi za nečim sasvim desetim, da bih provela više od dva sata gledajući stand up nastupe latino komičara i/ili komičara koji se sprdaju s latinosima. Pa evo par preporuka ...

• George Lopez o Meksikancima i njihovim međusobnim interakcijama (08:03 min)


• George Lopez o meksičkim majkama i odgoju na meksički način (02:59 min)


• Rasheed Thurmond o latinosima u Brooklynu (06:18 min)


• Pablo Francisco - The Voice-Over Dude (04:29 min)


• Carlos Mencia - kralj latino komedije o svim rasama (28:30 min)

srijeda, 11.10.2006.

Što više reći?

utorak, 10.10.2006.

Abeceda Čilea A-B

Ovo je skica za nastavnu jedinicu o Čileu, na kojoj radim, stoga su abeceda i početni pojmovi na španjolskom.

A

Alfajor - tradicionalni čileanski desert, a jede se i u Argentini, Peruu i Urugvaju. Alfajores su okrugli kolačići punjeni marmeladom od voća ili čokoladom. Taj desert potječe, naravno, iz Španjolske, točnije iz Andaluzije, gdje se puni medom, lješnjacima ili bademom, a obično se radi za Božić.
Almagro, Diego de - Španjolci su pod vodstvom Diega de Almagra (1479.-1538.) došli u Čile u potrazi za zlatom. Kad su shvatili da u novoj zemlji nema zlata, razočarano su se vratili u Peru, odakle je ekspedicija krenula.
Allende, Isabel - Isabel Allende (1942.) je rođakinja pokojnog čileanskog predsjednika Salvadora Allendea i jedna od najpopularnijih južnoameričkih spisateljica. Mnogi njezini romani prevedeni su i u Hrvatskoj: "Kći sreće", "Grad zvijeri", "Kuća duhova", "Afrodita", "Zorro" i td.
Allende, Salvador - Salvador Allende Gossens (1908.-1973.) bio je čileanski predsjednik koji je došao na vlast 1970. godine. On je bio prvi marksist izabran za predsjednika na slobodnim izborima u Latinskoj Americi. Nastojao je Čile pretvoriti u socijalističku državu, međutim doveo ga je u velike financijske probleme. Nakon trogodišnje vladavine, Allende je svrgnut i ubijen.
Atacama - najsuša pustinja na svijetu. Nalazi se na sjeveru Čilea, uz sam Pacifički ocean, na visokoj nadmorskoj visini. U nekim dijelovima pustinje stoljećima nije bilo padalina, zahvaljujući Andama koje priječe prodor vlažnog zraka koji dolazi s Atlantika ili s područja Amazonske prašume. Atacama je hladna, kamena pustinja s temperaturama između 0 i 30 stupnjeva i gotovo bez života.



Auquénidos - životinje iz porodice deva, rasprostranjene u južnoameričkim Andama, koje se dijele na ljame, alpake, vikunje i guanake.
Aymara - jezik koji govore potomci pretkolumbovskog naroda Colla, koji danas žive na zapadu Bolivije, jugu Perua, sjeveru Čilea i sjeveroistoku Argentine. Imigranti taj jezik također pričaju u Brazilu, SAD-u i Japanu. Uz španjolski, aymara je službeni jezik u Peruu i Boliviji, te ima oko 2,2 milijuna govornika.

B

Bachelet, Michelle - Michelle Bachelet (1951.) je trenutna predsjednica Čilea i prva žena na toj dužnosti u Čileu. Članica je Socijalističke partije, između 2000. i 2002. obavljala je dužnost ministrice zdravstva, a kasnije je postala ministrica obrane - prva žena na tom položaju u Latinskoj Americi.

četvrtak, 05.10.2006.

NOSF magazin za znastvenu fantastiku broj 23

Izašao je novi broj NOSF magazina za znastvenu fantastiku, koji uz priče, ilustracije, eseje, intervju te vijesti i najave, donosi i specijal o seriji Stargate SG-1. Evo što sve možete čitati:

Priče:

• D. Stanić: ANOMALIJA RAZMIŠLJATI


• Ed Barol: VEČERNJA ZVONA


• Danijel Gorupec: DRAGOCIJENO UHO


• Danijel Bogdanović: SAVRŠENI ČOVJEK, TUNEL I OTKUCAJ

Eseji:

• Peter Dobaj: CYBERPUNK U JAPANU


• Tanja Cvitko: ISTRAKON I SFERAKON 2006. (izvještaji s konvencija iz slovenskog kuta)

Intervju:

• Mihaela Marija Perković: PREKO RIJEČI DO ZVIJEZDA (intervju s Aleksandrom Žiljakom i Tomislavom Šakićem, urednicima Antologije hrvatske znanstvenofantastične novele 1976.-2006. "Ad astra")

Ostalo:

• SuperSale: RUŽIČASTI MJESEC TONE U MORE (stara razglednica)


• SuperSale: DINA, PJEŠČANI PLANET (stara razglednica)


• SuperSale: DO MJESECA I DALJE (stara razglednica)


• BATTLESTAR GALACTICA KONAČNO NA HTV-U (najava)


• HRVATSKI AUTORI OBJAVLJUJU U ARGENTINI


• NATJEČAJI ZA SF PRIČE


• RIKON 2006. (najava)


• VIJESTI IZ KNJIŽEVNOSTI


• SFIJET KNJIGE

Specijal:

• STARGATE SG-1

ponedjeljak, 02.10.2006.

Ajmo se čudit!

Hajdemo svi redom! Svi vi koji ste naišli na ovaj tekst, čudite se! Fino, pustite tog miša iz ruku, odgurnite tipkovnicu, nalaktite se na stol, podbočite s oba dlana bradu i iščuđavajte se! Jeste? Odlično.

Paz' sad ovo: Mladi ljudi u Hrvatskoj ne žele raditi kao profesori u školama!

A sad svi uglas: "Aaaajmeee! Kako čuuudnooo!" (ali bez sarkazma, morate se iskreno čuditi)

Nevjerojatno! Ne možeš doći k sebi! Snebivaš se! Čudom se čudiš! Zijevaš, a riječi ti ne dolaze na usta. Tišti te grud. Pa ... pa ... pa ... to ... to ... pa kako .. pa to ... pa kako to može biti?!? Zbilja neviđeno ... Zar doista ne žele? Oni ne žele???

Smiješno vam je? Je, priznajem, tragikomično je. Ne morate raditi u školi da znate kakvi su uvjeti tamo. Otkad sam bila krenula u srednju školu (davno, davno), profesori su štrajkali zbog niskih plaća, a do dan danas, kada sam i sama profesor, ništa se u tom pogledu nije drastično promijenilo. Tako je u Zagrebu, a izvan Zagreba, nažalost, samo je još gore. A plaće su samo početak, gdje su još sve one stvari koje su potrebne za jednu suvremenu i iole ozbiljniju nastavu, a za koje prosječne škole nemaju novaca, pa se nerijetko događa da profesori sami moraju zaviriti u vlastiti džep, koji je ionako prazan i prekriven paučinom.

Ali, autor gore linkanog teksta se iskreno iščuđava. Dotična novinarka je čuđenje u svijetu dok ispisuje redak za retkom snebivajućih činjenica. Profesori bi po njoj, valjda, trebali biti sve redom filantropi, raditi iz gušta, entuzijazma, ljubavi, unutarnjih poriva, to ih treba goniti da rade kao profesori, a ne da koristoljubivo broje koliko će lipa za svoj posao dobiti. Ma bila bih ja filantrop, radila bih taj posao i za ništa kuna, ali, nažalost, od nečega moram živjeti. To što ja radim kao profesor u tamo nekoj školi i često moram podnositi vrlo neodgojenu djecu čisto iz straha da mi ne dođu njihovi još neodgojeniji roditelji, nitko mi u dućanu neće dati besplatan kruh. Neću u Algoritmu za ništance dobiti knjige, kazete, CD-e, priručnike, postere, rječnike ... Neću imati besplatan prijevoz ZET-om ni taksijem (jer meni i taksi treba da dođem do škole), nitko mi neće dati tri tisuće kuna i reći odi si, na, kupi nešto pošteno za obući, nitko me neće slaviti zbog moje filantropije ili me uzdizati jer sam profesor u školi. Zato mladi ljudi računaju i broje te zaključe kako im se rad u školi ne isplati. Nažalost to je tako.

I nisu mladi krivi što neće ići raditi tamo gdje je to potrebno, nego je kriva država i vrla nam vlada koje nije briga. Kriva je i lokalna samouprava koja mladima nije ponudila ništa da ostanu u svom rodnom gradu i rade kao profesori. "Evo ti na, Ante, radi tu u školi za kikiriki i ne nadaj se ničem u životu ili odi u Zagreb i nađi pošten posao." I kakav je to izbor, molim vas lijepo? Nije dobro za Antu, koji se mora odseliti u Zagreb, napustiti svu rodbinu i prijatelje, ali kad je viša sila onda je viša sila, koji je tužan što "pošten posao" ne može naći u rodnom gradu, što će ga zajebavati u Zagrebu jer ima dalmatinski naglasak, što ne može živjeti onako kako želi nego mora kao zadnji siromašak trbuhom za kruhom ... Nije dobro ni za Zagrepčanina kojemu je isto teško naći posao jer se sa svih strana Hrvatske slijevaju mladi trbuhom za kruhom, nije mu lako jer ne želi biti pizda pa gunđati zbog toga, jer je svatko zaslužio jednaku priliku i nije, pobogu, on kriv što se rodio u Zagrebu i što tu želi živjeti i raditi ... Nikome nije nimalo lako.

Ali novinarka nam se iščuđava. Podastrijet će nam taj svoj tekstuljak, prenemažući se nad podacima, željeći, valjda, izazvati nekakav skandal, ali neće ni rječju spomenuti zašto je situacija takva, to će mudro prešutjeti. Jednom rječju: fuj!

Još jednom, sram te bilo, Jutarnji!

Jedan od komentara na članak, zbilja ga vrijedi pročitati: