U petak 13. listopada bila sam na književnoj večeri u Gradskoj knjižnici, posvećenoj velikom španjolskom pjesniku Federicu Garcíji Lorci, a organiziranoj u povodu 70. obljetnice njegove smrti. Večer je obećavala ... Sva su mjesta u publici bila popunjena, a uvaženi su gosti bili cijenjena imena u svojim područjima rada i interesa: dr.sc. Karlo Budor, redovni profesor na odsjeku romanistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, potpredsjednik Hrvatsko-hispanskog društva i autor brojnih knjiga o španjolskoj, latinskoameričkoj i predhispanskoj književnosti dr.sc. Jordan Jelić, znanstvena suradnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku dr.sc. Simona Delić i mr.sc. Enes Quien, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i likovni kritičar. I da nije bilo profesora Budora i, posebice, profesora Quiena, večer bi se s pravom mogla nazvati debaklom.
Podbacili su Jordan Jelić i Simona Delić, koji su na ovom malom skupu, gdje su se okupili ljubitelji poezije i štovatelji lika i djela Federica Garcíje Lorce, svoja izlaganja - čitali! Svi koji su ikada bili primorani slušati kako netko čita svoje izlaganje - i to izlaganje puno beskrajno dugih rečenica, s beskrajno mnogo umetnutih rečenica, puno poetskog izražavanja, uvijanja, meandriranja, ili, pak, znanstvenog diskursa - zna o čemu pričam. Ma koliko god ti ljudi lijepo čitali, takvo je izlaganje gotovo nemoguće pratiti i od njega slušatelju na kraju ne ostane ništa. Da ne spominjem kako su cijenjena imena - kako sam ih gore nazvala - Jelić i Delić, stručnjaci u svom polju rada i poznavatelji tematike tog književnog petka, stoga su vjerojatno trebali znati reći pokoju riječ o poeziji Federica Garcíje Lorce tj. etnografiji u njegovom književnom stvaralaštvu i bez gledanja u papir. Ne samo da su zagnjavili publiku, već su je i razočarali.
Ali zbog njihovog razočaravajućeg nastupa, tim su više zasjali profesori Budor i Quien. Svaki sa svojom pričom - Budor o kulturno-političkom okruženju u kojem je García Lorca stvarao, a Quien o njegovom likovnom izričaju - približili su nam tog velikog pjesnika više i bolje od bilo kakvog pisanog ili čitanog teksta. Na kraju je same večeri, Enes Quien oduševio publiku simultanim recitiranjem (napamet!) na španjolskom i hrvatskom jeziku pjesme Antonija Machada napisane povodom tragične smrti Federica Garcíje Lorce "La crimen fue en Granada". Svaka čast, gospodo Budor i Quien! Sram vas bilo, Jordane Jeliću i Simono Delić!
Post je objavljen 16.10.2006. u 12:35 sati.