Ire's corner office

nedjelja, 29.10.2006.

Kvadrati slobode

U svojoj skoro-dvadeset-i-osmoj godini, ja još uvijek živim s roditeljima. Da živim u vrlom nam SAD-u, zbog toga bih vrlo vjerojatno bila predmetom sprdnje i poruge. Čak nemam ni svoj podrum, u koji bih se povukla, već sobu dijelim sa sestrom. Tako je to u našoj domovini - samostalan se život jedva isplati, pa čemu razmišljati o tome?

Ali ja svejedno razmišljam. Još od svoje četrnaeste godine znam točno kako bi izgledao moj i samo moj stan (uvijek se zamišljam u stanu jer sam u stanu odrasla i kuće me ne privlače). Kao prvo, ne očekujte od mene minimalistički crap. Žensko sam i hrčak u podznaku. Skupljam čak i spajalice, da ne spominjem prašinu. Kao drugo, uopće mi nije važno sudaraju li mi se u dnevnom boravku dvije ili osam kultura. Glavno da je drveno, masivno i oku ugodno.

Dnevna bi mi soba definitivno bila ispunjena policama za knjige ...



Nažalost, u Zagrebu nije moguća spavaća soba s pogledom na more, ali bi mi krevet morao imati baldahin ...



Radni bi mi kutak izgledao otprilike ovako (skupa s neredom i knjigama po podu) ...



A blagavaona ovako ...



Od "tričarija" definitivno bih htjela u neki ćošak smjestiti ...



Kao što rekoh: bez smisla, reda, ukusa, ali bi barem bilo moje ...