Za Večernjak, da imaju što staviti u novine
Dragi večernjakovci, možete slobodno prepisati cijeli ovaj post budući da - osim ovih rečenica - ne sadržava nijednu moju mudroliju. Osim toga, ovo će se divno nadovezati na vaš članak o čitanju u WC-ima.
Grafiti iz WC-a diljem svijeta, v.02.mužjaci
Zašto gledaš u zid? Pravi vic ti je u rukama.
U tvojim rukama je budućnost ove države!
Ni prošli put nisam vjerovao u reinkarnaciju.
Odlazim odavde, razočaran grdno - došo sam da serem, a samo sam prdn'o.
Batina je iz jaja izašla.
Žene u krevetu su jedna vrlo raširena pojava.
Ne može žena biti tako ružna kao što ja mogu biti pijan.
Nisam progovorio sa ženom 18 mjeseci niti riječi, jer je ne volim prekidati.
Ne vjeruj ničemu što krvari 5 dana i ne umre.
Molimo vas da ne bacate opuške u pisoar. Omekšaju pa se ne mogu zapaliti. (Čistači)
Grafiti iz WC-a diljem svijeta, v.01.ženke
Dečko mi je kao slika - treba ga objesiti.
Sinoć na tulumu izgubljen je spermatozoid, poštenom nalazniku želim uredan ciklus. (Zalutali Terorist)
Ne troši žvake s okusom sperminta, nego one s ejakuliptusom.
Da nije našla muškarca, žena bi pripitomila neku drugu životinju.
Nevjera je kada dvije pogrešne osobe rade pravu stvar.
Šuti! I prenesi dalje!
Žene se dijele na udovice i one koje rade na tome.
Grafiti iz WC-a diljem svijeta, v.02.nesvrstani
Ne ostavljajte ništa nedovr
Mogu li pomoći? - zadnja Sizifova rečenica.
Ovdje ne radite ništa na vrat na nos, ni na svoju ruku!
Svako ''zašto'' ima svoje ''jebiga''.
Oko za oko, pasta za zube.
Ne kradi jer država ne trpi konkurenciju.
Pušenje ti skraćuje cigaretu.
Gore sa suknjama, dolje s hlačama!
Einsteinova teorija je relativno jednostavna.
Infarkt – ma kakav je, od srca je.
Ako nemate što raditi, ne radite to ovdje.
Po podočnjacima se noć poznaje.
Atomska bomba i željezna vrata otvara!
Ovdje su se i najhrabriji usrali.
Komentiralo me, pa komentare izbrisalo:
http://freshtalents.6x.to (xxx 28.02.2006. 16:12) |
07:11 - 
(1) -
-
- 
- Novi IRE'S CORNER OFFICE
Pitaju me, pitam se, pitam vas ...
Prije četiri dana sam napisala post o užicima čitanja na WC-u ...
U današnjem je Večernjem online osvanuo tekstić o čitanju na WC-u ...
... U svom sam postu stavila link na stranicu Bathroom Reading, koju sam otkrila samostalno tražeći linkove vezane za upravo ovu tematiku.
... I večernjakovci su, eto, stavili link na stranicu Bathroom Reading.
Oni su se, doduše, potrudili i osim prepisane liste top 10 preporučenih naslova za čitanje na WC-u, napravili i svoju. Osim ideje, teme i linka, moj post i večernjakov članak nemaju ama baš nikakve veze jedno s drugim. Niti tvrdim da imaju. Samo sam željela napisati ovaj niz riječi prije nego prijeđem na vlastiti post.
A danas bih se željela osvrnuti na nekoliko tema.
Prva je od njih brak, o kojem će vam svi neoženjeni reći da nije tako strašan kakvim ga se predstavlja, a oženjeni neće reći ništa. Pravu ćete istinu moći pročitati iz njihovih pogleda. Još je davno moj idol Homer Simpson rekao kako je brak lijes, a svako dijete novi čavao u njemu. Apsolutno se s tim slažem stoga sam odlučila prijeći u drugi tabor. Uhvatila sam se neku večer kako razmišljam o nekim blogericama, prije svega o Ptici Trkačici koja je ostavila komentar na mom blogu kako ne može doći na Girl Blog Night. Bilo mi je jako žao jer mi je ona super. Pravi je grom od žene. Obje volimo poeziju i strastvene smo i mislim da bismo bile odličan par. Budući da do sada nisam imala nikakvih lezbijskih iskustava, u maniri prave naivne gay francuske sobarice, odlučila sam malo proučiti tematiku. Pronašla sam link o gay književnosti koji mi je bio vrlo zanimljiv. Ja, eto, nisam znala da je Frederico García Lorca bio gay.
Inače, da ne bi bilo zabune, ovaj moj današnji post osim ideja, tema i linkova nema ama baš nikakve veze ni s Lebom, ni s Jesusom, ni s Knjiškim moljcem, a ponajmanje s Beštijicom.
Hvala na čitanju.
Komentiralo me, pa komentare izbrisalo:
http://poluostr vo.web1000.com (Puf-Puf 27.02.2006. 14:23)
07:11 - (0) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
5 najboljih knjiga ikad i kako to da ih ne posjedujem
Ovo je popis najboljih knjiga koje sam u životu pročitala. Njihova je zajednička karakteristika ta što sam ih sve pročitala više nego jednom, a ni jednu od njih ne posjedujem, iako sam ih kupovala. Kako i zašto, čitajte u nastavku ...
Update:
Ako itko ima neku od ovih knjiga, a želio bi je se riješiti, zahvalno ću udomiti ojađenog beskućnika. Hvala na pažnji.
1. 
"Sto godina samoće"
Gabriel García Márquez
Mislim da sam više nego jednom i na ovom blogu rekla kako mi je ovo najdraža knjiga i kako joj nijedna nije ni do koljena. Što je i istina. Svaka čast ostalim četirima knjigama na ljestvici, ali samo je jedna koja može stajati na postolju kao "najbolja" i to je upravo ova. Knjigu sam do sada pročitala tri i pol puta: prvi put davno u srednjoj školi u prijevodu, drugi put sam pokušala u originalu, ali sam došla samo do pola i odustala (tada još nisam znala jako dobro španjolski), onda opet u prijevodu i naposlijetku sam je cijelu pročitala u originalu. I zaključila kako je čitati ovu knjigu na bilo kojem drugom jeziku osim španjolskom - grijeh! Jedno će mi cijelo ljeto ostati u pamćenju po okusu Kariba iako nisam izašla iz Zagreba. Potpuno je beskorisno trošiti riječi na genijalnost ove knjige ili pisca koji ju je napisao - to već znaju i poslovične ptice na grani. Beskrajno duge rečenice, njihovo kruženje prostorom i vremenom, valjanje glagola i pridjeva, nestvarni likovi i stvarne spodobe, neobičnost nama običnih stvari i uobičajenost nadnaravnog, isprepleteni životi stopljeni u život jedne obitelji tijekom njezinih stotinu godina, ushit i razočaranje, prošlost i sadašnjost - sve to sadrži ova knjiga. I više od toga. Obavezno pročitati, pa makar u prijevodu.
Kako to da ne posjedujem ovu knjigu: zapravo je ima moja mama u srpskom prijevodu. Međutim, posudila sam je sestrični prije više od godinu dana zajedno s "Gospodarem prstenova" i ni jednu ni drugu mi još nije vratila. Nadam se da njima ne podupire ormare. Osim toga, nemam je na španjolskom, a to je kao da je uopće nemam.
2. 
"Vrata u ljeto"
Robert A. Heinlein
Sjećam se da sam ovu knjigu prvi put pročitala u nekih četiri-pet sati, što nije ni čudno budući da nije debela (pisana je još onda kada su se romani pisali zbog sadržaja, a ne broja stranica). I kad sam je završila sjećam se da sam je htjela odmah ići ponovo čitati, ali nisam mogla jer sam je kupila kao poklon. Ova mi je knjiga bila toliko zabavna i osvježavajuća, bila je pravo otkriće. Znanstvenofantastičari katkad znaju zatupiti svojim mračnim i tmurnim vizijama, ali ova je knjiga - iako u njoj ima i drame i zaplotnjaštva i nesigurnosti - puna nekog veselja i optimizma, da me je jednostavno oduševila. Znate ono kad završite knjigu, zatvorite je i nasmiješite se - tako se ja uvijek smiješim kad se sjetim ove knjige. U priči ima svega: i ljubavi i nevjere i kriogenog sna i putovanja kroz vrijeme (saznajemo tko je zapravo Leonardo da Vinci - genijalan dio!) i planova i inovacija i predviđanja i napetosti i mačka po imenu Petronius. Jesam li ikada spomenula da obožavam mačke? Ako ću ikada imati mačka (ili će on imati mene, to je uvijek upitno s mačkama), zvat će se Petronius.
Kako to da ne posjedujem ovu knjigu: kao što sam spomenula, kupila sam je kao poklon. Prije toga sam je često pogledavala u izlozima, nešto me u njoj mamilo da je kupim. Naposlijetku sam je kupila bivšem dečku, a njemu se nije svidjela. Godinama sam pričala o tome kako mi je to jedna od najdražih knjiga i onda mi ju je poklonio jedan prijatelj. Onda sam je ponovo pročitala i ponovo se oduševila. I onda sam je nekome posudila i taj mi je nikada nije vratio. Na nesreću, ne znam o kome je riječ. Ali imam osjećaj da ćemo se ja i ova knjiga ponovo sresti.
3. 
"Felidae"
Akif Pirincci
Još jedna knjiga u kojoj ima mačaka. Ali to je sve što ću vam reći o njoj jer bi išta više bilo previše. Dobro, spomenut ću još da se radi o krimiću. Ali ništa više. Izvolite pročitati. Meni je knjiga bila fenomenalna. I Macan ju je pročitao i rekao da je dobra, a čovjek se valjda razumije u mačke. I knjige. Oprez: nemojte čitati ništa o knjizi prije čitanja nje same, čak ni blurb na stražnjim koricama!
Kako to da ne posjedujem ovu knjigu: dakle, kupila sam je kao poklon onom istom bivšem dečku, a na preporuku prijatelja. Mislim da mu se ova više svidjela. A kako i ne bi. Naravno da sam je pročitala prije nego sam je uručila kao poklon. Nekoliko godina kasnije ponovo sam je kupila kao poklon i ponovo je pročitala prije poklanjanja. Sebi je još nisam kupila. Ali budem.
4. 
"Lavovi Al-Rassana"
Guy Gavriel Kay
Bila sam jedno vrijeme u GGK fazi pa sam pročitala sve od njega što sam našla. Problem kod njega je taj što su mu svi romani pisani na isti način, pa ti nakon trećeg počne ići na živce. Ali ovaj mu je, po mom skromnom mišljenju, najbolji, iako bih preporučila i "Tiganu". U ovoj knjizi ima najmanje fantastike. Odvija se u zamišljenom svijetu koji je građen na temelju srednjevjekovne Španjolske. Možda je upravo ta španjolska patina ono što me privlači ovom romanu, ne znam. Samo znam da sam cijelo vrijeme čitanja imala osjećaj da je GGK ovu knjigu pisao s istinskim guštom i poznavanjem. Toplo preporučam.
Kako to da ne posjedujem ovu knjigu: da, kupila sam je onom istom bivšem dečku. Da, pročitala sam je i onda tek poklonila. Ova mu se uopće nije svidjela pa mi ju je vratio. Da, vratio je poklon. Pročitala sam je ponovo da otkrijem koji je vrag s njom, zašto ne valja, ali mi je ponovo bila dobra. Zaključila sam da nešto ne valja s njim. Posudila sam je jednoj bivšoj prijateljici koja mi je nikada nije vratila. Uočavate li nekakav uzorak?!?
5.
nepoznata knjiga Ursule K. Le Guin
Dotičnu sam knjigu pročitala kad mi je bilo nekih četrnaest godina. Reakcija je bila: VAAAAAAUUUUUUU!!! Pa sam je pročitala opet. Nakon ove knjige sam počela sustavno tamaniti sve Ursulino što sam našla. Nažalost, s vremenom i mnoštvom knjiga između, zaboravila sam o kojoj je točno knjizi riječ. Tako da sada nastavljam tamaniti Ursuline knjige u potrazi za ovom najboljom. Gospođa mi, doduše, nije od prevelike pomoći budući da je naštancala toga živi svijet, ali mislim da ću se dobrovoljno podvrgnuti toj žrtvi.
Kako to da ne posjedujem ovu knjigu: da znam o kojoj je knjizi riječ, definitvno bih je imala. Osim ako je ne bih nekome poklonila ili posudila i nikad više vidjela.
Otkriće!
Otkrila sam o kojem je naslovu riječ. Radi se o romanu "City of Illusion" ilitiga "Grad opsjena". Zahvaljujem svima koji su doprinjeli otkrivanju ove informacije!
C, Ž, Š, F
Komentiralo me, pa komentare izbrisalo:
btw vidim isplati se biti bivši dečko kad bi barem meni netko kupovao knjige :) (blajan 23.02.2006. 22:38)
Nia (Nia 27.02.2006. 12:30)
07:11 - (0) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
(Ne)kultura u novinama
Znate li što mi ide na živce? Na živce mi ide stranica Kultura i život na webu Jutarnjeg lista ... Zašto, pitate se. Zato što kultura nije odvojena od života, eto zato. Zato što u rubriku život guraju najgore bljezgarije kojih bi se i 24 sata postidio. I sve to fino upakirano uz kulturu, jer, kao, kultura i život su u sprezi. Naslovi "Striper i tri prosca za Seve nacionale" i "Paris Hilton u lezbijskom porniću?" odmah uz tekst o dokumentarcu na ZagrebDox-u. Tekst o bečkoj filharmoniji pored onog o tome kako je neka tajkunašica izgubila 45 kila. Ma dajte, molim vas! Ne znam zašto su napravili tu rubriku Kultura i život. Je li zato što su mislili da za kulturni dio neće imati što pisati, pa da će visjeti prazan ili zato što su petparački, žuti tisak željeli prodati kao nešto uzvišeno. U svakom slučaju, potez je katastrofalan.
Kultura u Večernjem online doduše ima svoje mjesto, ali mi oni koji čitaju i tiskanu verziju kažu da kulture u njoj više nema. Kako nema? Eto, nema. Objasnite mi to, molim vas!
Neki će reći da je kultura oduvijek bila najdosadniji i najsuhoparniji dio novina. Ali to ne mora biti tako. Evo, recimo da meni daju pisati kulturnjački dio u novinama, bila bi to senzacija. Nije stvar o čemu pišeš već tko piše i kako piše. Zašto su toliko popularne rubrike o sportu? Zato što ih pišu sportski entuzijasti. Pišu o zanimljivim temama na zanimljiv način. Kad čitam kulturne rubrike, nemam osjećaj da ih pišu kulturni entuzijasti i možda je zato sve to tako sterilno.
A možda je stvar u našem mentalitetu. Kulturnjaci su kod nas postali marginalci i čudaci, a novine samo prate trend. Podilaze masama. Stapaju se u sivilo opće neobrazovanosti, nehajnosti i zatupljenosti. Kruha i igara, ljudi moji, to vam je to. Kruha i igara ... A pritom svi zaboravljaju da je Rimsko carstvo propalo.
Misao dana:
Bolje pišem nego pucam iz pištolja. Nažalost, u povijest se lakše ulazi ubojstvom kralja nego dobrim romanom.
Oscar Wilde
Komentiralo me, pa komentare izbrisalo:
07:11 - (0) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
Privatni trenuci
Misao dana:
George Constanza: Da nema WC-a, ne bi bilo ni knjiga.
Ako ste jedni od onih koji vole svoje privatne trenutke na WC-u dodatno začiniti nekim zanimljivim štivom, onda ćete imati koristi od ovog posta. Naime, oduvijek su me fascinirali ljudi koji na taj način znaju provoditi vrijeme (ja sam oduvijek preferirala knjige čitati u nekom ugodnijem položaju, a da ne spominjem ugodniju atmosferu), pa sam malo istražila problematiku na netu. Ne biste vjerovali, ali čitanje na WC-u je mnogima omiljen hobi. Dapače, neki i zarađuju na tome. Neki to reklamiraju, a neki pišu knjige samo za čitanje na WC-u. To samo dokazuje da su ljudi sposobni od svega - pa čak i od, da 'prostite, običnog sranja - napraviti senzaciju i profit.
Primjerice, ako ste neodlučni ili nesposobni sami odabrati kvalitetno štivo za kvalitetno pražnjenje, možete svratiti na stranicu Bathroom Reading gdje će vas rado posavjetovati o knjigama koje su pogodne za vaše privatne trenutke. Isto možete naći i na stranici Great Bathroom Reading. "Passing Time in the Loo" je možda jedna od knjiga koje ćete ponijeti sa sobom u intimu, a ako imate laptop prolistajte online "Toilet Book".
Od uvijek popularnih popisa preporučam: Top 10 Bathroom Reading Material (napisao muškarac), Top 10 Bathroom Books (napisala žena) te Most & least popular items for bathroom reading.
Komentiralo me, pa komentare izbrisalo:
07:11 - (0) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
Svadba
Ne, fala na pitanju, nije moja. Prijateljičina, naime, bila i prošla ove subote. I tako ja bila na svadbi. Sve onako lijepo ulickana, našminkana, nova obleka, frizura (kol'ko-tol'ko uspješna, moja kosa ima svoj život), nasmiješena, šmrcava i prehlađena. Ajde, barem sam imala izgovor za neplesanje, budući da mi poskočice i nisu najdraža vrsta glazbe, ali barem nije bilo narodnjaka. I imala sam vremena promatrati ljude, te sam zaključila nekoliko stvari o ženama na svadbama ...
Žene na svadbama se daju podijeliti u pet kategorija:
1. Starije gospođe, klasa finjak - pristojne gospođe koje plešu samo sa svojim muževima i frkću nosom na svaki i najmanji eksces. Npr. kad se mladi preglasno smiju.
2. Starije gospođe, klasa vulgaris - opuštene gospođe. Plešu kao da im je zadnja prilika u životu. Nerijetko završe sa svojim plesnim partnerom na podu. Sklone alkoholu i plesnim pokretima nesavladivim i za akrobate.
3. Mlađe gospodične, klasa finjak - najčešće imaju privjesak u obliku klasičnog papučara. Toliko su fine i delikatne da bi im i najmanji gram hrane na tanjuru ili ikoje drugo piće u čaši osim vode, nagrdilo i unakazilo tu finost. Išle su u plesnu školu te tako i plešu. Na najmanji zvuk nečega što bi mogao biti narodnjak skaču sa stolice kao oparene: ruke u zrak i grleno pjevanje.
4. Mlađe gospodične, klasa vulgaris - cijelo vrijeme plešu, moraju biti u centru pažnje na koji god način moguće: glasnim ciktanjem i/ili smijanjem, isticanjem oblina, trešnjom oblina, pokazivanjem nogu, ekstatično napućenim usnama, prihvaćanjem mikrofona i sl.
5. Normalnjače - kojih je, normalno, najmanje. One su se došle zabavljati i proslaviti svadbeni pir svojih prijatelja. Ne glume i ne pretjeruju.
Reći ćete da žene uvijek zlobno komentiraju druge žene. No ja samo objektivno prenosim slike sa subotnje svadbe. A ako se tko uopće pita, ja spadam u petu kategoriju ;)
14:12 - (4) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
Od kolijevke pa do groba ...
E, kad bi barem klinci znali da je i nama profesorima katkad tlaka ići u školu ...
Negdje tamo početkom faksa najčešća mi je rečenica bila: "Ako ikad budem radila u školi, imate moju dozvolu da me riješite muka puškom ili pištoljem." Razloge za to mislim da ne moram nikome objašnjavati: loše plaće, radno vrijeme neograničeno, nepoštivanje od strane učenika, njihovih roditelja i katkad same radne okoline, napredovanja u poslu nema i td. Mislim, kad realno pogledate, tko bi ikada htio raditi u školi?!? Pa ipak, posao u školi je teško naći. Oni koji dobe posao preko regularnih natječaja su čista egzotika (ili putuju iz Zagreba sat-dva do škole u okolnim mjestima). Ljudi se trgaju da bi našli posao u školi, a tome sigurno nije razlog početnička mizerija ... ovaj ... plaća, niti stresno radno okruženje. Pa zašto onda, pobogu? Zašto?!?
To je jedno od onih pitanja na koje nitko zapravo ne zna odgovor, svi samo pretpostavljaju i daju svoje viđenje stvari. Kao kad pitate: postoje li vanzemaljci? Mogu, dakle, govoriti samo o sebi i svojim stavovima. A već sam napomenula da nisam željela biti profesor. Pa kako sam, onda, završila tu gdje jesam? Odgovor je, naravno, očajnički: iz nužde. No, s vremenom se i ta nužda promijenila u nešto drugo ... Možda je potreba prejaka riječ, ali otprilike opisuje stanje stvari. Katkad mi je tlaka ići u školu (!), ali ... moram, trebam, želim ... volim ...
Profesori su zapravo egomanijaci. Vole što su najpametniji u razredu. Profesori su i tirani u duši. Jako se vole osvećivati ogromnim zadaćama i teškim pitanjima na testovima zbog učeničkog neposluha. No i profesori su samo ljudi. Katkad zaključe ocjenu više nego što je učenik zaslužio (nitko nije pokorniji, mirniji, divniji i umilniji od učenika koji s patničkim pogledom u očima žica ocjenu). Profesori su zapravo mazohisti; svaki se pravi profesor nakon radnog dana osjeća pregažen, ali se sutradan vraća po novu porciju. I tako iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, godinama, katkada i deseteljećima. I možda su za to zaslužna (kriva?) djeca, možda želja za povratkom djelića djetinjstva, možda potreba za prenošenjem znanja i mudrosti onima koji će to ionako svjesno ili nesvjesno odbaciti, možda želja za ostavljanjem traga, tko to zna ... Jedno je sigurno: neki ljudi čitav svoj život provedu u školi. Sjećam se takvih ljudi iz vlastitih školskih dana. To su bile najsretnije osobe koje sam viđala oko sebe, vrag ih odnio, sve dok ne bi bili prisiljeni otići u penziju ...
U svakom slučaju, dok još tragam za vlastitim odgovorima, povlačim dozvolu za skraćivanje muka. Predobro mi je tu gdje jesam :)
10:17 - (15) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
Ona riječ na "V"
Kuhanje mi nije jača strana, ali zato volim peći kolače. Danas je Valentinovo (onaj jadni blagdan kojeg svi kude - ta nije Valentinovo krivo što ljudi sve, pa čak i ljubav, mjere novcem!), stoga sam odlučila blogerima predložiti da umjesto kupovine raznih drangulija i tričarija, svojem dragom ili dragoj poklone sadržajniji i konkretniji poklon - kolač. Pa svi znamo da ljubav ide kroz želudac! :)
Ovaj je kolač zbilja jednostavno napraviti, a fin je da je to milina. Mjerne jedinice nisu izražene u gramima i dekagramima, nego u razumljivijim mjerama, za sve one koji - kao i ja - ne znaju odokativno odrediti 200 grama šećera ili bilo čega drugog.
Treba vam:
250 g čokolade za kuhanje (ovo je lagano jer na čokoladama obično piše koliko je ima; za lakše snalaženje - to je ona ogromna čokoladetina)
1 čaša od jogurta (bez jogurta!) do vrha puna šećera
1 margarin (onaj za kolače, zlatni)
4 jaja
3-4 žlice (velike, jušne) brašna
Možete još dodati:
komadiće čokolade (ja obično kupim još jednu manju čokoladu za kuhanje i od dva reda isjeckam tzv. chocolate chips, iako ih možete i kupiti)
voće (višnje, breskve, maline)
Redom:
1. stavite margarin da se otopi (npr. na radijator)
2. rastopite čokoladu tako da posudu u koju ste je razlomili na komadiće stavite na posudu u kojoj kuha voda (možete i u mikrovalnu, ali ja sam imala neugodnih iskustava s čokoladom i mikrovalnom, pa se toga klonim) - ne zaboravite miješati!
3. kad se čokolada rastopi, stavite je da se ohladi
4. mikserom smiješajte margarin, šećer i jaja
5. u smjesu dodajte ohlađenu rastopljenu čokoladu, a potom brašno
6. zagrijte pećnicu
7. u kalup odlijte pola smjese i popikajte komadiće čokolade i/ili voće (najbolje oboje), a onda to prekrijte s ostatkom smjese
8. stavite da se peče 30 minuta na 180 stupnjeva
9. kad kolač izvadite, stavite ga u frižider da se ohladi
10. poslužite sa šlagom ili sladoledom
Dobar tek i sretno Valentinovo!
10:03 - (9) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
"Wag the Dog 2", prijedlog za scenarij
Top secret sastanak na jednoj vošingtonskoj klupici u jednom vošingtonskom parku. Brije mrzli vjetar, nosi lišće i udaljene zvukove sirena hitne pomoći. Dvojica u tamnim balonerima i s rukama u džepovima kao slučajno sjedaju na istu klupu i svaki zagledan na svoju stranu svijeta započinju razgovor.
"U banani smo."
"Telmisamtingajdontnou. A govorio sam vam ja prije ..."
"Da, da, da ... Nemamo vremena za tvoje egotripove. Trebamo pothitno neko rješenje. Mi imamo problem, ti ga riješiš, tako to ide."
"Imate više od jednog problema."
"Jedno po jedno. Što ćemo s trenutnom situacijom? Pola svijeta nas mrzi, a druga nas polovica ne može smisliti. Skoro sva potpora u Europi za rat protiv terorizma je nestala. Ishlapila. Kako ćemo ih dobiti natrag?"
Pauza, razmišljanje, vjetar i dalje brije. Protrči pas, a za njim žurno korača vlasnik. Kad vlasnik i pas nestanu s vidika, razgovor se nastavlja.
"Imam jednu ideju koja bi vam mogla pomoći."
"Slušam! Ali pazi: mi ne smijemo imati nikakve veze s tim! Europa nam se mora dobrovoljno okrenuti."
"Nema beda. Problem je u tome da se Europa do sada nije osjećala ugroženom. Kad bi se to promijenilo, ponovo bi se svi pogledi molećivo okrenuli prema nama."
"Ok, o čemu se radi?"
"Ovako ... Znam jednog dečka, živi u Danskoj. Odlično crta, uglavnom karikature. Plan je ovakav ..."
Svaka sličnost s istinitim događajima bila bi slučajna.
10:36 - (10) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
Moj Macondo
Ire's Macondo je moj novi blog rezerviran samo za priče. Prično stovarište, ako želite. Na ovom sam blogu objavila par priča, ali one će sada biti preseljene u Macondo. Osim njih tamo ću staviti još neke meni drage priče koje su već bile objavljivane, neke malo izmijenjene, a neke takve kakve jesu. Eto, da malo pospremimo.
Inače, Ire's corner office je danas prešao magičnu brojku od 10 000 posjeta! Ti boukca!
Hvala svima što navraćate (posebno hvala onima najupornijima), čitamo se i dalje!
14:33 - (7) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
Wikipedia o rukovanju
Na Wikipediji možete svašta poučnog pročitati. Za one koji još nisu upoznati s pravilima lijepog ponašanja, postoji i članak o rukovanju. Pa tako možete saznati sve o povijesti rukovanja i nekim njegovim varijacijama (npr. klanjanju ili ljubljenju u obraz).
Među običajima rukovanja možete pročitati i sljedeću stavku:
"In Croatia, inserting a finger into another person's anus is considered equivalent to a handshake by a District Court's ruling of December 2005."
Eto, prekrasna zemlja prekrasnih običaja.
---------
UPDATE:
Zahvaljujući "prednostima" Wikipedije, zadnja je stavka sada uklonjena, ali su gornji linkovi još uvijek dostupni.
20:12 - (9) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
Pretvara li se Večernji list Online u porno stranice?
Sise i guzice sve prodaju, to svatko zna. Zna i Večernji list Online koji samo na svojoj početnoj stranici ima 9 (riječima: devet) golišavih linkova (screenshot 1, screenshot 2, screenshot 3). Svi ljubitelji erotskih i pornografskih sadržaja nikada nisu mogli lakše upražnjavti svoj omiljen hobi. Bez registracije, bez plaćanja, bez problema. Dovoljno je da kliknete na link jednih od najvećih i najčitanijih novina u Hrvata i zadovoljite sve svoje voajersko-mastrubatorske porive. Ima pomalo za svakoga: slavnih sisa, fetiša, još slavnih sisa, tinejdžerica u donjem rublju, žena koje zarađuju skidanjem i td. i td. A ako prosurfate dalje vrlim našim Večernjim Online, naći ćete i linkove poput ovih: video snimka seksualnog odnosa Colina Farrella, fotke s dodjele porno Oscara, fotke 20 ljepotica porno filmova ili svi seks skandali slavnih.
Nameće mi se nekoliko pitanja:
1. Znaju li čelnici Večernjeg lista kakav sadržaj nude na web stranicama svojih novina?
2. Ako znaju, imaju li podatke o postotku maloljetnih osoba koje posjećuju njihove stranice?
3. Što čine roditelji da zaštite svoju djecu od sadržaja na web stranicama Večernjeg lista?
4. Imaju li B.a.B.e kakvo mišljenje o sadržaju kojeg nudi web stranica uglednih hrvatskih novina?
5. Zar nema nekog boljeg sadržajnog načina konkuriranja suparničkoj web stranici suparničkog Jutarnjeg lista?
Sramota je u kakav se mi narod pretvaramo. Narod političkih beskičmenjaka, turbofolk estradnjaka, mafijaša i javnih drkaroša.
09:39 - (22) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
Dan svisca
"Well, what if there is no tomorrow? There wasn't one today!"
jednog jutra
Budim se, na radiju neka iritantna pjesma, spikeri nešto trabunjaju, hladno je, treba ustati, umiti se i otići intervjuirati štakora ...
sljedećeg jutra
Budim se, na radiju neka iritantna pjesma, spikeri nešto trabunjaju, hladno je, treba ustati, umiti se i otići intervjuirati štakora ...
sljedećeg jutra
Budim se, na radiju neka iritantna pjesma, spikeri nešto trabunjaju, hladno je, treba ustati, umiti se i otići intervjuirati štakora ...
sljedećeg jutra
Budim se, na radiju neka iritantna pjesma, spikeri nešto trabunjaju, hladno je, treba ustati, umiti se i otići intervjuirati štakora ...
i td.
Sretan vam Dan svisca, odnosno GROUNDHOG DAY!
Hoće li ili neće svizac danas vidjeti svoju sjenu?
--------
UPDATE:
Phil nam je poručio još šest tjedana zime!
Damn!
10:17 - (7) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
Vrli naši poslodavci
Ovako je otprilike tekao razgovor kojeg sam jučer uhvatila u tramvaju:
Mladić: Ej, bok! Dugo te već nisam vidio! Kak' si?
Djevojka: Eto, ide, radno. Ti?
Mladić: Sad radim u Vjesniku.
Djevojka: I kak' je tam'?
Mladić: Pa, prvih par mjeseci mi je bilo fantastično, sad kad su se malo stišali dojmovi ponovo su izronila stara novinarska sranja. Znaš, isto kao u Večernjaku. Kak' je s tobom? Ide plaća?
Djevojka: Ne baš, evo dva mjeseca već nisam niš' dobila.
Mladić: Ma da, ni ti ... Pa, kak' to?
Djevojka: To ti je EPH ...
Uzgred, sestra mi je prije par mjeseci otišla s posla i više se nije vratila jer joj nisu plaćali (sjetili bi se svaka dva-tri mjeseca dati tisućicu, tisućicu i pol, čisto reda radi). Nisu je ni nazvali da je pitaju gdje je nestala. Sad ona njih svaki tjedan zove da ih pita kad će joj platiti zaostale plaće. Danas su joj rekli da se ne nada ...
I što im možeš?
Ništa, goli kurac im možeš, bagra lopovska, eto što nam je država ...
07:11 - (5) -
-
- - Novi IRE'S CORNER OFFICE
