5 najboljih knjiga ikad i kako to da ih ne posjedujem
Ovo je popis najboljih knjiga koje sam u životu pročitala. Njihova je zajednička karakteristika ta što sam ih sve pročitala više nego jednom, a ni jednu od njih ne posjedujem, iako sam ih kupovala. Kako i zašto, čitajte u nastavku ...
Update:
Ako itko ima neku od ovih knjiga, a želio bi je se riješiti, zahvalno ću udomiti ojađenog beskućnika. Hvala na pažnji.
1. "Sto godina samoće"
Gabriel García Márquez
Mislim da sam više nego jednom i na ovom blogu rekla kako mi je ovo najdraža knjiga i kako joj nijedna nije ni do koljena. Što je i istina. Svaka čast ostalim četirima knjigama na ljestvici, ali samo je jedna koja može stajati na postolju kao "najbolja" i to je upravo ova. Knjigu sam do sada pročitala tri i pol puta: prvi put davno u srednjoj školi u prijevodu, drugi put sam pokušala u originalu, ali sam došla samo do pola i odustala (tada još nisam znala jako dobro španjolski), onda opet u prijevodu i naposlijetku sam je cijelu pročitala u originalu. I zaključila kako je čitati ovu knjigu na bilo kojem drugom jeziku osim španjolskom - grijeh! Jedno će mi cijelo ljeto ostati u pamćenju po okusu Kariba iako nisam izašla iz Zagreba. Potpuno je beskorisno trošiti riječi na genijalnost ove knjige ili pisca koji ju je napisao - to već znaju i poslovične ptice na grani. Beskrajno duge rečenice, njihovo kruženje prostorom i vremenom, valjanje glagola i pridjeva, nestvarni likovi i stvarne spodobe, neobičnost nama običnih stvari i uobičajenost nadnaravnog, isprepleteni životi stopljeni u život jedne obitelji tijekom njezinih stotinu godina, ushit i razočaranje, prošlost i sadašnjost - sve to sadrži ova knjiga. I više od toga. Obavezno pročitati, pa makar u prijevodu. Kako to da ne posjedujem ovu knjigu: zapravo je ima moja mama u srpskom prijevodu. Međutim, posudila sam je sestrični prije više od godinu dana zajedno s "Gospodarem prstenova" i ni jednu ni drugu mi još nije vratila. Nadam se da njima ne podupire ormare. Osim toga, nemam je na španjolskom, a to je kao da je uopće nemam.
2. "Vrata u ljeto"
Robert A. Heinlein
Sjećam se da sam ovu knjigu prvi put pročitala u nekih četiri-pet sati, što nije ni čudno budući da nije debela (pisana je još onda kada su se romani pisali zbog sadržaja, a ne broja stranica). I kad sam je završila sjećam se da sam je htjela odmah ići ponovo čitati, ali nisam mogla jer sam je kupila kao poklon. Ova mi je knjiga bila toliko zabavna i osvježavajuća, bila je pravo otkriće. Znanstvenofantastičari katkad znaju zatupiti svojim mračnim i tmurnim vizijama, ali ova je knjiga - iako u njoj ima i drame i zaplotnjaštva i nesigurnosti - puna nekog veselja i optimizma, da me je jednostavno oduševila. Znate ono kad završite knjigu, zatvorite je i nasmiješite se - tako se ja uvijek smiješim kad se sjetim ove knjige. U priči ima svega: i ljubavi i nevjere i kriogenog sna i putovanja kroz vrijeme (saznajemo tko je zapravo Leonardo da Vinci - genijalan dio!) i planova i inovacija i predviđanja i napetosti i mačka po imenu Petronius. Jesam li ikada spomenula da obožavam mačke? Ako ću ikada imati mačka (ili će on imati mene, to je uvijek upitno s mačkama), zvat će se Petronius. Kako to da ne posjedujem ovu knjigu: kao što sam spomenula, kupila sam je kao poklon. Prije toga sam je često pogledavala u izlozima, nešto me u njoj mamilo da je kupim. Naposlijetku sam je kupila bivšem dečku, a njemu se nije svidjela. Godinama sam pričala o tome kako mi je to jedna od najdražih knjiga i onda mi ju je poklonio jedan prijatelj. Onda sam je ponovo pročitala i ponovo se oduševila. I onda sam je nekome posudila i taj mi je nikada nije vratio. Na nesreću, ne znam o kome je riječ. Ali imam osjećaj da ćemo se ja i ova knjiga ponovo sresti.
3. "Felidae"
Akif Pirincci
Još jedna knjiga u kojoj ima mačaka. Ali to je sve što ću vam reći o njoj jer bi išta više bilo previše. Dobro, spomenut ću još da se radi o krimiću. Ali ništa više. Izvolite pročitati. Meni je knjiga bila fenomenalna. I Macan ju je pročitao i rekao da je dobra, a čovjek se valjda razumije u mačke. I knjige. Oprez: nemojte čitati ništa o knjizi prije čitanja nje same, čak ni blurb na stražnjim koricama! Kako to da ne posjedujem ovu knjigu: dakle, kupila sam je kao poklon onom istom bivšem dečku, a na preporuku prijatelja. Mislim da mu se ova više svidjela. A kako i ne bi. Naravno da sam je pročitala prije nego sam je uručila kao poklon. Nekoliko godina kasnije ponovo sam je kupila kao poklon i ponovo je pročitala prije poklanjanja. Sebi je još nisam kupila. Ali budem.
4. "Lavovi Al-Rassana"
Guy Gavriel Kay
Bila sam jedno vrijeme u GGK fazi pa sam pročitala sve od njega što sam našla. Problem kod njega je taj što su mu svi romani pisani na isti način, pa ti nakon trećeg počne ići na živce. Ali ovaj mu je, po mom skromnom mišljenju, najbolji, iako bih preporučila i "Tiganu". U ovoj knjizi ima najmanje fantastike. Odvija se u zamišljenom svijetu koji je građen na temelju srednjevjekovne Španjolske. Možda je upravo ta španjolska patina ono što me privlači ovom romanu, ne znam. Samo znam da sam cijelo vrijeme čitanja imala osjećaj da je GGK ovu knjigu pisao s istinskim guštom i poznavanjem. Toplo preporučam. Kako to da ne posjedujem ovu knjigu: da, kupila sam je onom istom bivšem dečku. Da, pročitala sam je i onda tek poklonila. Ova mu se uopće nije svidjela pa mi ju je vratio. Da, vratio je poklon. Pročitala sam je ponovo da otkrijem koji je vrag s njom, zašto ne valja, ali mi je ponovo bila dobra. Zaključila sam da nešto ne valja s njim. Posudila sam je jednoj bivšoj prijateljici koja mi je nikada nije vratila. Uočavate li nekakav uzorak?!?
5.
nepoznata knjiga Ursule K. Le Guin
Dotičnu sam knjigu pročitala kad mi je bilo nekih četrnaest godina. Reakcija je bila: VAAAAAAUUUUUUU!!! Pa sam je pročitala opet. Nakon ove knjige sam počela sustavno tamaniti sve Ursulino što sam našla. Nažalost, s vremenom i mnoštvom knjiga između, zaboravila sam o kojoj je točno knjizi riječ. Tako da sada nastavljam tamaniti Ursuline knjige u potrazi za ovom najboljom. Gospođa mi, doduše, nije od prevelike pomoći budući da je naštancala toga živi svijet, ali mislim da ću se dobrovoljno podvrgnuti toj žrtvi. Kako to da ne posjedujem ovu knjigu: da znam o kojoj je knjizi riječ, definitvno bih je imala. Osim ako je ne bih nekome poklonila ili posudila i nikad više vidjela.
Otkriće!
Otkrila sam o kojem je naslovu riječ. Radi se o romanu "City of Illusion" ilitiga "Grad opsjena". Zahvaljujem svima koji su doprinjeli otkrivanju ove informacije! C, Ž, Š, F
Komentiralo me, pa komentare izbrisalo:
Sa Sto godina samoće se apsolutno slažem, to mi je jedna od najdražih knjiga ever. (beštijica 23.02.2006. 10:44)
Heinlein rules, LeGuinicu sam isto dosta čitao, ali kad bih triba izdvojit pet meni najdražih knjiga mislin da ne bi moga, bilo bi ih bar dvadeset.... (catchaser 23.02.2006. 12:57)
@ beštijica > ever & forever! @ catchaser > ja sam nekako odmah znala kojih mi je pet najdražih. s ostatkom bih se pomučila (Ire 23.02.2006. 13:08)
sad me sram što još nisam pročitala sto godina samoće. moja tata stalno i valjda otkad ja znam za sebe govori kako mu je to najbolja knjiga koju je ikad čitao, a ja ju stalno nekako uspijevam zaobići. ništa, sljedeći put kad budem u knjižnici ću je definitivno posuditi. (drugo ja od V. 23.02.2006. 14:16)
ne mogu smisliti "sto godina samoce"..sorry sto ovako nediplomatski to govorim, ali nemam njeznijih izraza za tu knjigu (Shadow Boxer 23.02.2006. 19:42)
pročitao sam samo Kay-a i uopće se ne sjećam o čem se radilo u toj knjizi - inače mi Kay nije baš sjeo
btw vidim isplati se biti bivši dečko kad bi barem meni netko kupovao knjige :) (blajan 23.02.2006. 22:38)
Pisah o tome :) Sto godina samoće mi je top of the pops i ad acta ;) (Ariston illegale 24.02.2006. 12:14)
meni su "bespuća" gospona tuđmana isto dobra... (dragec 24.02.2006. 14:02)
nisam ni jednu od ovih pročitao što je sramota jerbo obožavam knjige i ponosim se svojom bibpliotekom od oko 200 knjiga doduše većinom stručne literature... ali meni je altimet top ipak LOTR... pročitan u zavidnih pet navrata od čega dvaput na engleskom...film pogledan nebrojeno puta... eh da... (skalinovski 24.02.2006. 14:53)
jebote, i ja sam Felidae kupila bivšem dečku, a prije nego što sam je poklonila, išla sam čitati, pa sam stigla do pred kraj u vrijeme kad je trebalo razmijeniti poklone, pa sam mu je dala uz komentar 'budeš mi je ubrzo dao nazad da dovršim', međutim prije smo mi dovršili nego on knjigu, pa sam je nakon nekoliko godina kupila sadašnjem dečku, pa se predomislila, zadržala za sebe i ponovno pročitala, ovaj put cijelu :) nekako mi se činilo kao loša karma dati mu tu knjigu... možda je zato još uvijek sadašnji... ;) (Jezdi 24.02.2006. 16:31)
isusemojbože vrata u ljeto!!! probudila si jedno dobro sječanje! (SadisticoShy 24.02.2006. 17:43)
A "Majstor i Margarita", a "Henderson, kralj kiše", a "Ako jedne zimske noći neki putnik....", a "Lovac u žitu", a "Grad" i još pedeset naslova tog ranga? (babl 24.02.2006. 19:19)
dovela me znatiželja, nisam pogriješila, "Sto godina samoće" zasluženo na prvom mjestu....pozdrav (tixi 24.02.2006. 19:53)
sto godina samoce definitivno,heinlen isto..a ovo drugo nisam citala, priznajem.sto se mene osobno, tice, teska zadaca bi bila izrecitirati ovako odmah koje su mi najbolje (Ptica Trkačica 24.02.2006. 20:19)
@ drugo ja od V. > ajajaj! brzo čitat! idemo! šta se tu zadržavaš?? ;) @ Shadow Boxer > neoprostivo! ;) ne, zbilja! ;))) @ blajan > obožavam kupovati i dobivati knjige. najbolji pokloni. @ Ariston illegale > i amen! @ dragec > a ovo je fakat ko prstom u .. okej, neću! ;) @ skalinovski > doista sramota ;) ajd s LORTom si se za dlaku izvukao @ Jezdi > moram priznati da mi je tvoja priča friki :D @ SadisticoShy > drago mi je, doista @ babl > a jebiga, ne mogu svi ući u prvih pet ;) @ tixi > pozdrav i tebi @ Ptica Trkačica > priznajem da broj 4 možda nije po svačijem ukusu, ali broj 3 svakako moraš pročitati. nećeš požaliti (Ire 24.02.2006. 23:32)
A vidi ovo, prepisujem iz jedne knjige: - To je isto kao kad sakupljaš muziku, ploče ili kompakt diskove - svejedno. Napraviš lijepu zbirku, a onda dođu prijatelji i rodbina i ljubavnice i poznanici ili slučajni prolaznici, i svaki navali - posudi mi samo jednu. Koliko god da si rigorozan, uvijek postoji nekolicina kojima ne možeš odbiti ili te zaskoče u trenutku slabosti. I svaki od njih, naravno, traži i uzima upravo ono što je najbolje. Zašto bi posudili najgore? Ili odnesu neke raritete ili nešto skupo ili nešto što ti je naročito drago. I kad-tad otkriješ da ti u zbirci nedostaje upravo ono najbolje, ono što ti je najdraže, ono zbog čega si i počeo sakupljati sve ostalo. Među knjigama mi nedostaju upravo one koje su mi toliko značajne da sam ih po dva-tri puta kupovao, a više se ne mogu nabaviti. Od ploča nema upravo onih koje najviše volim. Čak i među fotografijama nema onih do kojih mi je najviše stalo! (babl 25.02.2006. 02:23)
sto godina samoce, tudio sam se i trudio, citao sam je uporno i citao, a tako je dosadna, napokon sam dosao do polovice i odustao :( volim Marqueza, ali taj njegov stil grrrrr, pa zar uvijek prva polovica knjige mora biti tako dosadna, moram procitati totalno nebitnu polovicu da bih dosao do dobrog dijela, kao u ljubavi u doba kolere, postaje dobro tek kada muz od one kokosi padne s ljestava i slomi kicmu, dakle nakon 70 i neke stranice (Long distance runner 27.02.2006. 03:55)
@ Long distance runner > jednostavno mi nije jasno kako netko 100 god. samoće može nazvati dosadnom knjigom!?! gotovo svaka rečenica pršti detaljima i možeš svaku rečenicu analizirati satima. nije to ninđa roman s kioska da već na prvoj strani ima dvadeset mrtvih. kod marqueza su jednako važni i radnja i stil pisanja, slike i osjećaji koje stvara .. zato marquez spada u lijepu književnost, a grisham recimo ne. s tim da nemam ništa protiv grishama, i njegovih sam se romana načitala, ali oni po meni nemaju nikakvu literarnu vrijednost. (Ire 27.02.2006. 08:45)
sto godina... nema uopće problema, imamo nekoliko izdanja u našoj kavani...siguran sam da će se i moji prijatelji iz kavane složiti da ti poklonimo jednu. dobra je to knjiga; meni osobno jedna od dotičnog još draža: El coronel no tiene quien le escriba, de Marquez
Nia (Nia 27.02.2006. 12:30)
Našla sam se u ovom tvom postu, ne samo zbog Sto godina samoće koja je i meni najdraža knjiga, a nemam je jer sam je posudila kao i mnoge druge knjige kojima se nekako zameo trag. Nekada sam zbilja bila naivna i dobrovoljno dragim mi ljudima posuđivala svoje najdraže knjige, ali sada je s tim gotovo. Radije bih posudila muža nego knjigu. Iz regala u dnevnom boravku maknula sam sve što mi nešto znači, sakrila u spavaću sobu. (misspiggy 28.02.2006. 09:47)
@ Nia > šališ se?!? dali biste mi knjigu? to za ozbiljno? (:drži fige:) @ misspiggy > "Radije bih posudila muža nego knjigu." LOL šta muž veli na to? :)))) (Ire 28.02.2006. 09:53)
sto godina samoce sam pocela citati na njemackom i nije mi se svidjela ili je bila lose prevedena, moracu pokusati na nekom drugom jeziku, spanjolski nazalost ne znam :) (blond lady 04.03.2006. 09:57)