Ire's corner office

četvrtak, 02.02.2006.

Vrli naši poslodavci

Ovako je otprilike tekao razgovor kojeg sam jučer uhvatila u tramvaju:

Mladić: Ej, bok! Dugo te već nisam vidio! Kak' si?
Djevojka: Eto, ide, radno. Ti?
Mladić: Sad radim u Vjesniku.
Djevojka: I kak' je tam'?
Mladić: Pa, prvih par mjeseci mi je bilo fantastično, sad kad su se malo stišali dojmovi ponovo su izronila stara novinarska sranja. Znaš, isto kao u Večernjaku. Kak' je s tobom? Ide plaća?
Djevojka: Ne baš, evo dva mjeseca već nisam niš' dobila.
Mladić: Ma da, ni ti ... Pa, kak' to?
Djevojka: To ti je EPH ...

Uzgred, sestra mi je prije par mjeseci otišla s posla i više se nije vratila jer joj nisu plaćali (sjetili bi se svaka dva-tri mjeseca dati tisućicu, tisućicu i pol, čisto reda radi). Nisu je ni nazvali da je pitaju gdje je nestala. Sad ona njih svaki tjedan zove da ih pita kad će joj platiti zaostale plaće. Danas su joj rekli da se ne nada ...

I što im možeš?
Ništa, goli kurac im možeš, bagra lopovska, eto što nam je država ...