pale sam na svijetu!

srijeda, 28.06.2006.

muke po meni

uhvatila sam boju, uspjela sam se riješiti svojih kompleksa do te mjere da se ove godine čak i kupam u moru, i to pazite sad ovo - na plažama na kojima se kupaju i ostali ljudi, i to živi,i bez ikakvih oštećenja rožnice, bez mrene i sličnog:)
dogovaram se sa potpuno nepoznatom osobom za ići na jedan od najjačih reggae festivala u italiju, u udinese, i to stopom, preboljevam ( i to bez previše boli i ožiljaka) vezu koja nije funkcionirala zbog udaljenosti zadar - zagreb, volim ga, ali nije tu, i njemu je to previše, pa smo rekli vidjeti što će biti i hoće li biti što kad se u 10 mj. nakon ispita vratim u zg.... ako i ne bude ništa, opet smo naučili mnogo toga jedno od drugoga, otvorio mi je nove vidike, obojao moj svijet kad su sve nijanse počele kliziti prema blijedilu...
volim ga kao čovjeka i proći će još dosta vremena prije nego li se potpuno riješim onih dubljih osjećaja prema njemu, ali zadivljujuće mi je dobro i ovako, tako da...
baba je u bolnici još uvijek. nakon što je operirala nogu (pisala sam već o tome kako je izašla iz auta tokom vožnje:), pokušala je ustati iz kreveta i otići do wc i zapaliti i to par sati nakon što se probudila iz anestezije. naravno, svojom spretnošću i već prethodno dokazanom gipkošću balerine, uspjela je pasti iz kreveta prilikom pokušaja "ustanka" i pala i SLOMILA KUK. biti će u bolnici još 3-4 dana dok joj ne povade šavove od operacije od prvog prijeloma i šalju je doma... što u prijevodu nači da dolazi kod nas doma, jer živi sama s didom od kojeg je već godinama razvedena... djed btw. misli da ga prate ruski i američki špijuni, da sam ja u braku od svoje trinaeste sa vođom jednog al quaidinog ogranka i negdje skrivam svoje osmero djece koje sam rodila proteklih godina. planiramo izvesti vojnu akciju enormnih razmjera, koja uključuje biološko i kemijsko oružje, a sve to s ciljem da se dočepamo njegovog bogatstva (čitaj - penzije). od svog moždanog udara, taj stvarno nije svoj. piše erotsku poeziju, pjesme političke orijentacije u rimi... jedva hoda, ali jako pati od toga da ga drugi doživljavaju kao cool, fit i vitalnu osobu, pa svako jutro u 7 sati može biti primjećen kako napušta svoj stan u nike trenirci i glumi da odlazi na jogging, a zapravo sjedi na klupi u parku i čita feral....
jučer sam tražila papirnate u sobi od stare i slučajno nabasala na 2 kutije tableta - normabel i helex. za normabel znam, to već godinama sumanuto troši, ali za helex sam sad prvi put čula. google mi je otkrio istinu o mojoj majci...
nije mi lako. jedva čekam 10 mj i zagreb... previše ku ku ljudi oko mene. jučer sam dobila žlepetinu po licu od stare, jer je ona eto, baš nekako bila uvjerena da sam ja dirala njen gornji dio kupaćeg kostima... i zato sam popila plesku, bez da sam uspjela reći i riječ. istresla mi je cijelu torbu po podu i kad je vidjela da je pogriješila i da je njen kupaći cijelo vrijeme zapravo u njenoj sobi na rubu kreveta, samo se skupila. je, ja sam sigurno dirala njen kupaći....pa taj broj je i za marcy iz bračnih voda premalen. draga smanjio sam djecu lik da smanji ženu, pa i njoj bi taj kupaći bio premal. (nemam inače ništa protiv malih cica, ali imam protiv stare kad je u elementu, pa..:)

i da se ja vratim na babu... baba izlazi iz hospital i sljedećih nekoliko mjeseci, dok joj ne zaraste kuk, živjet će s nama, točnije u mojoj sobi, a ja ću biti glavna i odgovorna bolničarka... nemojte me krivo shvatiti, ja bi za nju stvarno sve napravila, ali ljuta sam jer joj se ovo sve dogodilo isključivo njenom krivicom, a ne zato što je stara i nemoćna. prije ili kasnije, morala se polomiti, kad okolo trči ko šesnaestogoodišnja na rave partyu nakon 2 grama speeda!!!!
idem spavati, bole me oči, imam ispit i sutra i preksutra i prekprek sutra....pusa!

srijeda, 21.06.2006.

neka tuđa svitanja

LJULJAČKA U PARKU JOŠ SE NJIŠE
TRAGOVI DJEČJIH PRSTIĆA U PJEŠĆNIKU
PODNE MIRIŠE NA JESEN
MOJA RAMENA NA SAMOĆU I VOĆE
HODAM GRADOM
NIKAD SE NIJE ČINIO TAKO STRAN
OVE ULICE NISU MOJE
ISPUNILA SAM IH VEĆ ODAVNO
SMIJEHOM I SUZAMA
POVICIMA I USHITOM DJEČJIH IGRARIJA
I NADANJA
LJULJAČKA U PARKU JOŠ SE NJIŠE
ŠKRIPA ŽELJEZNIH VIJAKA UZVRAĆA POZDRAVE
GALEBOVIMA
SA JARBOLA
UMORNIH BRODOVA ZAVALJENIH U MARINU
KROZ ZAVOJ AUTI JURE ZA DANOM
LJUDI JURE ZA SREĆOM
OVI LJUDI NISU MOJI
NAUČILA SAM JOŠ ODAVNO OD NJIH
SVE PRLJAVE TRIKOVE
I ZABLUDE
LJULJAČKA U PARKU JOŠ SE NJIŠE
LJULJAČKA U PARKU KOJI JE NEKOĆ
BIO
MOJ

nedjelja, 18.06.2006.

derukčija:)

na samom početku,htjela bih samo istaknuti kako mi nije cilj ni namjera ikoga uvrijediti, ovo je izletilo ovako kako je, i kao i sve ostalo dosad napisano, nije naknadno "lickano", "frizirano" i mijenjano, i svjesna sam da je možda malo i pretjerano u nekim djelovima, na trenutke konfuzno, neki dijelovi su i meni čak nejasni, izjurilo je sve skupa van i to čak i u rimi...kakvoj - takvoj:) nešto posve drukčije od ovoga što ste dosad mogli tu kod mene čitati:)mislim da će vaši komentari biti još zanimljiviji od samog posta...jedva čekam:)pusa



Žalim svaku majku djeteta
koju je na trećoj godini faksa napumpao brđanin iz susjednog sela
Svaku Slađanu koja je misteriozno počela govoriti bila umjesto bela
Žalim svaku osobu koja na ruci nosi prsten
kako bi izbjegla društvenu osudu
Nemoćnija je od onog tko je prisiljen koristiti noćnu posudu
Žalim sve vas koji ste preko noći od milivojevića postali štimci i đapići
Ponos vam je sitniji od zrna riže, ne bi ga uhvatili ni kineski štapići
Veliki hrvati
Nitko nikako da shvati
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Daj suncu da zasja kroz prozore i otjera sjene sa zidova tvojih
Da znam možda jesam malo luda
Teško je kad ti se po zemlji stružu velika uskomešana muda
Teško je kad imaš divlje srce
Vruće od međunožja uspaljene stare prce
Teško je kontrolirati zamjetnu količinu revolta gađenja žara
Ne mariti za šuštanje para
Žalim vas koji niječete svoje prljave snove i želje pred svijetom
A kući u skrovitosti svojih soba stišćete krunice klečeći pred krevetom
i molite za ispunjenje istih
reklamirate se u ariel maniri» mi smo srca čistih»
Žalim sve vas koji ispovijedate grijehe i dičite se nedjeljnim misama
A zadihani iste večeri gnječite svog župnika sisama
niste bolji nište od lopovi kurvi ubojica
Samoproglašenih kraljeva zapišanih ulaza i ulica
Lažnih velikih ljubavnika i njihovih zareza na zaglavlju kreveta
Poslanica koričanima treće poglavlje glava deveta
Žalim sve vas kraljice subotnjih kava
Za vas su klasa pastirice, muzare iz stada krava
Želim svakog stereoidiziranog egomanijaka koji jutrom sjeda u mečku
Više nego li žalim
Majku koja nema svom djetetu ni za kupiti zvečku
Žalim urednice ženskih novina
Čiji je novinarski vrhunac uradak stupidnog naslova poput kako biti lovac, a ne lovina
Žalim političare, karabinjere potplaćene žandare, sirovine konduktere
Žalim hodajuće silikonske mase bez naznake inteligencije
Prijateljice koje te gledaju kroz okvire tvog broja konfekcije
Ljude bez mašte
Nosioce globalne infekcije
Žalim zbog sira i salame, nepotrebne vike i galame
Žalim one s manjkom ideala
Zbog snova zguranih na dnu emocionalnih bunara
Žalim zbog lažnog morala
Najglasnija je uvijek ona koja bi svima dala
Žalim zbog tvog danas i tvog sutra
Žalim što nemam
A puši mi se
Vutra
Žalim vas zbog milijun stvari Isto kao što i ti zasigurno žališ jer sve više uviđaš da ti je stvarno stvarno mali
Žalim i zbog moje štikle
Trave nikad nikle
Žalim vas zbog masu sranja, obećanja ludom radovanja
I zbog ničega ne žalim
Cijelo
ja se samo
šalim



eto

utorak, 13.06.2006.

kratko i dugo

U daljini
Okrenuta licem prema moru
Gotovo da zaboravljam
Koliko tebe
U trenutcima poput ovog
Ostavljam
iza
Stavi prst u more i povezan si sa cijelim svijetom
Uzalud sam dosad držala cijelu ruku
U lavoru






Lezi
Na jedva čujnu paprat
I odbjeglo proljeće
Posve ogoljen
I dođi sam
Zaboravi sram
I ostavi čedne poglede
Na špijunki
Vrata ulaza u kojem
pohotni muškarci
drpaju pijane djevojke
koje dopraćaju doma
U kasni noćni sat
Ne trebaš mi čist
Dođi ogoljen
Posve ogoljen
sa svim svojim šarama
I grubim rezbarijama
Svojih antičkih stradanja
Iz tvojih leđa
niče stoljetno korjenje baobaba
Pa mu pletem pletenice
Onako brižno
Cijedim ti crnilo iz krakova
Baš onakokako majka
brižno cijedi pred sušenje
sinovljevu košuljicu
U nedjeljno jutro
Lezi kao da se podastireš kao dokaz
Svojoj tvrdnji kako me se
ne bojiš
i kako se ne bojiš nas
(postojimo li uopće pod ovim zlim suncem)
Otvorit ću zavežljaj
Otrgnut od njega
U kojem držim sva svoja slova
(I ona sasvim rijetka)
Pa prionuti na posao
Natopiti te riječju
Neizgovorenom
Prenešenom poljupcem ruke grla
Osjećaš li to
Dok tečem
Poezija nadilazi
Mogućnosti ljudske fizionomije
Dođi
Da ti je stavim

petak, 09.06.2006.

Odem li
Ti izaberi glazbu
Vjerujem u kvalitetu tvog izbora
I budi tamo
Možda ću biti prestrašena
Možda ćeš biti prestrašen
Možda ćemo do tad
već postati jedno drugome stranci
Možda izblijedjela sjećanja
Odrazi dana djetinjstva
Možda niti to
A možda ćeš ti biti taj
Koji će me pronaći
Spokojnu i bijelu
Kako odmahujem jutru
Koje se već po ustaljenoj navici
uspentralo uz prozorsko okno
možda ću biti prstrašena
Možda ćeš ti biti prestrašen
Prošetat ću kroz okupljenu gomilu
Znatiželjnika koji posjećuju
Sva zbivanja
Da prikriju prazninu ovog grada
Od otvaranja izložbi
Humanitarnih vikend akcija
Gradskih trgova
Oni hodaju ulicama sa škarama u rukama
Za svaki slučaj
Možda netko negdje razvuče
Neku novu vrpcu koja nepovrijeđenim integritetom vapi za rezom
Mljackave otupljenosti oštrice
Nisu me poznavali
Bila sam im samo lice
Visoki reljef
Kamenih ulica
Ponekad statičan
Nikad faktičan
Povremeno čak simpatičan
Nisu me poznavali

Možda ću biti prestrašena
Možda ćeš biti prestrašen
Prošetat ću
i nasmiješiti se okupljenoj šačici ljudi
Možda ću i primiti tvoju promrzlu ruku
Šapnuti toplinu suzi
Što se nećka u prikrajku tvog oka
Možda se više neću bojati
Možda se više nećeš bojati
Još smo tu

Mili
Ja sam još tu

ponedjeljak, 05.06.2006.

Djevojčica s kosom sapletenom u riblju kost
Sjedi u dnu stubišta

Kraj nje je velika lokva urina
Ostala je tu
rano jutros
Za čovjekom koji se probudio
U dnu
stubišta
Sklupčan pred grozotama
I gadošću kojima se svake večeri iznova
Sunovrati do dna sebe
Sve izlizanijih rubova rukava klati se na ivici
Izbrazdanog drvenog stola
On je upio već dobro znane mirise jeftine kolonjske vode,
točenog piva
Barutnu suhoću žestice dok razvlači smežurano lice
U pobjedničku grimasu
Sve skitnice sa dolarom više u džepu
Zastanu u takvim noćima kraj njegove
Sjene na fasadi kavane
Podijele gorčinu kroz grotesku bezubog cereka
Cirotični intermezzo klupice u parku
I već ga ignoriraju sve dame noći
Odavno ga žena ne čeka kad li će kući doći
Ponekad krajičkom oka(i uma) uhvati svoj odraz na prozorima
Usnulih kuća ulica o koje se spotiče
Pleše,tako malen i sivlji od grada
Od čijeg čemera utekne svake večeri
Već iza pola sedam
Pa se
Sakrije
iza mutnog stakla jednolitarske boce
Prvi se pamte
Kažu

Djevojčica s kosom zapletenom u riblju kost
Sjedi u dnu stubišta
Kraj nje je velika lokva urina
Dočeka je tu gotovo svakog jutra
Gotovo svakog
Ulaz ispunjavaju mirisi netom spravljenog ručka
Negdje
Iza nekih od ovih vrata
Nečija majka mari
Djevojčica s kosom zapletenom u riblju kost
Sjedi u dnu stubišta
Kraj nje je velika lokva urina
I posve mala
Barica od suza
Nečija majka za ruku vuče uplakano
Nečije dijete
Poljubilo je pločnik
Sa bijelog sica
Velikog blještavog bicikla

Ona se igra
Crtajući pejzaže svojih lutanja
po zidu
glavom šibice umočenom u suzu
ona ne treba boje
danas je njen svijet crno bijel

subota, 03.06.2006.

sjeta, daljina, ljubav, bijes i ostalo:)

U cijelom gradu danas laju psi
U cijelom gradu danas mačke mnjauču
I mnjauču
Mačci
i u cijelom gradu pijanci pišaju uz telefonske govornice
zamjenjujući ih za stabla
grle prazne lučke gatove
zamišljajući svoju dragu
Danas je u cijelom gradu jedan posve prosječan dan
Podne hvata oseku
Ispod trupova brodica
Što ih nakon duge noći i još duljeg jutra peru marljive ribarske ruke
Pijanci grle gatove
Stežu solju oglođanu užad
A draga je još odavno otišla…


Gubim se u prozirnoj toplini tvojih dodira
Samo ti me poznaješ
Onako
Kako samo ti to umiješ
Ne zamjeram ti što odlaziš
Ti si jedini koji je uistinu posjetio
Zelenilo mojih proplanaka
Još dugo će ono vraćati ti slike u zjenicu oka
Dok budeš u sebi krvničkim naporima
Gušio uspomene
Dozvane pomućenom bjelinom ovratnika košulje
Koju si nosio tog dana
Priznajem
Pomalo se bojim dok spajam zorom hladnu noć
S vjetrovitim jutrom
Tvoja ruka ovlaš prebačena preko mojih nagih ramena
Još trepere tvoji poljupci
tamo gdje si ih sinoć ostavio da dočekaju svitanje
Razbacani pod stropom što posramljeno tek s novim danom vraća bljedilo
U treperenje sjena kojim dogorena svijeća
Šara po njemu
Proljeće će doći i slijedećeg maja
Tuđa ruka u tvojoj
Tuđi koraci na mom pragu

Bojim se




Predaleko si
Predaleko da bih te obrglila nesebičnošću svoje ljubavi
Stvarno si mi i miljama dalje od geografskih udaljenosti
Među nama se ne priječe planinski masivi, ni pet do 6 rijeka…
Mi smo se podigli jedno prema drugome poput najviših zidova
A glumatamo si mirne uvale okrijepe
Moja ljubav sva se koncentrirala u formulu supstance čija prisutnost u tvojoj prisutnosti razvaljuje infrastrukturu mojih malih savršenih svjetova
Preblizu si
Preblizu da bih te obgrlila nesebičnošću svoje ljubavi
I stvarno si mi bliže od centimetara i milimetarskih relacija
Dok naslanjam umorno glavu na tvoje rame
Moj prijatelju
Moj jedini
Moj voljeni

Mili
Jedino još sebe mogu da ti dam
Trenutak dulje da te zadržim na stubištu
Dok odlaziš u noć
Rascvjetan i mek
Od rasplinutih sati
Što sakriše se iza kazaljki zidne ure
Nisu nas prevarili tragovi sasušene soli
Kamenih obala
Ni vjetrovi zapleteni u šine
Promrzlih tračnica

Riječ je ostavljena u
Skrovitosti grla
Da zaliječi
Ozeblost duša
Duša ostavljenih
Da čekaju
otvorenih dlanova



upleti me u svoje stihove
kao mirise poljskog cvijeća u vilinsku kosu
izlijeći ponore mojih rana
oštrom odlučnošću kojom voliš
i ne bojiš se priznati
da voliš crnilo koje čovjek sipa
kroz krakove svog uma
noćaš kurve skupljaju noge
pred mušterijom koja najbolje plaća
nadmoćni neprijatelj natače
svoje najodlikovanije ratnike na štapove
s kojih vrišti snježna bjelina zastava
sad
moja ljubav je nijema
ne srdi se
i ne zamjeri
ove noći
samo se želim priviti uz tebe
kao
na provi broda vjetar
i kose pramen
uz školjku tvog uha

<	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?