U cijelom gradu danas laju psi
U cijelom gradu danas mačke mnjauču
I mnjauču
Mačci
i u cijelom gradu pijanci pišaju uz telefonske govornice
zamjenjujući ih za stabla
grle prazne lučke gatove
zamišljajući svoju dragu
Danas je u cijelom gradu jedan posve prosječan dan
Podne hvata oseku
Ispod trupova brodica
Što ih nakon duge noći i još duljeg jutra peru marljive ribarske ruke
Pijanci grle gatove
Stežu solju oglođanu užad
A draga je još odavno otišla…
Gubim se u prozirnoj toplini tvojih dodira
Samo ti me poznaješ
Onako
Kako samo ti to umiješ
Ne zamjeram ti što odlaziš
Ti si jedini koji je uistinu posjetio
Zelenilo mojih proplanaka
Još dugo će ono vraćati ti slike u zjenicu oka
Dok budeš u sebi krvničkim naporima
Gušio uspomene
Dozvane pomućenom bjelinom ovratnika košulje
Koju si nosio tog dana
Priznajem
Pomalo se bojim dok spajam zorom hladnu noć
S vjetrovitim jutrom
Tvoja ruka ovlaš prebačena preko mojih nagih ramena
Još trepere tvoji poljupci
tamo gdje si ih sinoć ostavio da dočekaju svitanje
Razbacani pod stropom što posramljeno tek s novim danom vraća bljedilo
U treperenje sjena kojim dogorena svijeća
Šara po njemu
Proljeće će doći i slijedećeg maja
Tuđa ruka u tvojoj
Tuđi koraci na mom pragu
Bojim se
Predaleko si
Predaleko da bih te obrglila nesebičnošću svoje ljubavi
Stvarno si mi i miljama dalje od geografskih udaljenosti
Među nama se ne priječe planinski masivi, ni pet do 6 rijeka…
Mi smo se podigli jedno prema drugome poput najviših zidova
A glumatamo si mirne uvale okrijepe
Moja ljubav sva se koncentrirala u formulu supstance čija prisutnost u tvojoj prisutnosti razvaljuje infrastrukturu mojih malih savršenih svjetova
Preblizu si
Preblizu da bih te obgrlila nesebičnošću svoje ljubavi
I stvarno si mi bliže od centimetara i milimetarskih relacija
Dok naslanjam umorno glavu na tvoje rame
Moj prijatelju
Moj jedini
Moj voljeni
Mili
Jedino još sebe mogu da ti dam
Trenutak dulje da te zadržim na stubištu
Dok odlaziš u noć
Rascvjetan i mek
Od rasplinutih sati
Što sakriše se iza kazaljki zidne ure
Nisu nas prevarili tragovi sasušene soli
Kamenih obala
Ni vjetrovi zapleteni u šine
Promrzlih tračnica
Riječ je ostavljena u
Skrovitosti grla
Da zaliječi
Ozeblost duša
Duša ostavljenih
Da čekaju
otvorenih dlanova
upleti me u svoje stihove
kao mirise poljskog cvijeća u vilinsku kosu
izlijeći ponore mojih rana
oštrom odlučnošću kojom voliš
i ne bojiš se priznati
da voliš crnilo koje čovjek sipa
kroz krakove svog uma
noćaš kurve skupljaju noge
pred mušterijom koja najbolje plaća
nadmoćni neprijatelj natače
svoje najodlikovanije ratnike na štapove
s kojih vrišti snježna bjelina zastava
sad
moja ljubav je nijema
ne srdi se
i ne zamjeri
ove noći
samo se želim priviti uz tebe
kao
na provi broda vjetar
i kose pramen
uz školjku tvog uha
Post je objavljen 03.06.2006. u 22:58 sati.