ne budite me
Četvrtak, 05.06.2008. godine ++
Dragi moji!
Evo opet sam bila malo lijena za pisanje, ali ionako se ništa bitno nije desilo kod mene ovih dana.
U subotu sam konačno, nakon sto godina, bila vani.
Ja i dragi smo izašli s njegova dva kolege s posla i njihovim djevojkama, znači izlazak u šestero (tri para).
Bili smo u 5 kafića i ja sam popila podosta juice-votki i možda koje pivo (ne sjećam se točno).
Hvala bogu nisam se napila i pristojno sam se ponašala ;)
Bilo mi je super, ali najgore je to što smo uglavnom pričali o poslu. Užas.
Žalosno je to koliko jedva čekamo vikend da možemo pobjeći od posla, a onda i kada ne radimo - pričamo o poslu.
Moj dragi planira uskoro dati otkaz pa sada već traži drugi posao.
I ja svaki dan poželim dati otkaz i otići negdje daleko, ali se brzo predomislim.
Plaća mi je (s obzirom da imam samo srednju školu) odlična i uvijek bude na vrijeme.
Bila sam počela štediti za more, ali sam prije par dana platila ratu životnog osiguranja, kupila novi bicikl, kupila hrpu sitnica u DM-u i sva ušteđevina mi je nestala :'(
Jučer sam dobila plaću pa sam odlučila da ću novce odmah odnijeti u banku.
Lijeno mi je ići do banke pa postoji manja šansa da ću potrošiti te novce kad mi nisu doma.
Znam da vjerojatno ne izgledam kao tipično žensko, ali u stanju sam dati dosta novaca na kojekakve kremice, sjajila, naušnice, losione za kosu itd.
Znam da sam luzerica, ali i dalje nasjedam na reklame.
Isprobala sam barem 10 anticelulitnih proizvoda i naravno celulita još uvijek imam.
Svako malo si kupim neke super naušnice, ali ih ne nosim jer mislim da mi ne stoje dobro.
Baš sam blesava.
Još dva tjedan pa idem u Zagreb, na Balade. Ne mogu dočekati ;)
Stanje s dragim je nepromjenjeno.
Nekad mi je stvarno divan i dobar pa mi je žao prekinuti s njim ili ga povrijediti.
A i baš nije imao previše sreće u životu.
Baš bi volila da si konačno nađe neki posao koji bi volio raditi.
Znam da ja možda na ovom mom blogu stalno kukam, ali nisam ja pesimistična osoba.
Volim život i uživam u životu, ali sam "predobra" pa me i sitnice povrijede.
I dosta toga me ražalosti.
Npr. neki dan je kod nas bila jedna predstava.
Ne znam da li predstava nije bila dobro izreklamirana ili je problem u tome što je taj dan bila neka važna nogometna utakmica, ali na kraju je predstavu pogledalo samo 4-5 ljudi.
Ja sam isto planirala otići na tu predstavu, ali sam bila u kupovini pa mi se na kraju nije dalo ni ići.
Poslije mi je bilo tako krivo što su ti ljudi dolazili u naš grad održati tu predstavu, a gotovo da ju nije imao tko ni pogledati.
Kako su se samo ti glumci osjećali kada su vidjeli u publici 4-5 čovjeka.
Mene je to tako jako ražalostilo i baš mi je bilo krivo što nisam ja išla - bio bi barem jedan čovjek više u publici.
Uglavnom, sitnice me ražaloste.
Kada vidim kako se ljudi ponašaju jedni prema drugima, djeca prema svojim roditeljima, djeca prema životinjama.
Nepravda me boli.
Volila bi da mogu biti malo "čvršća", volila bi da mogu bit "čelična lady".
Ali ne ide - takva sam ja. Premekana sam.
