ne budite me
Petak, 01. veljače 2008. godine
Ovih dana nisam pisala jer sam imala gužvu na poslu.
U srijedu je bilo užasno 
Imali smo jako puno posla, a najgore u svemu je bilo to što nam je šef uporno pokušavao "organizirati" posao 
Htio je da njegove prijatelje uzimamo preko reda.
Ja na takve stvari poludim jer mislim da nije fer da dok netko mirno stoji i čeka svoj red, netko drugi uđe unutra, zaobiđe sve i htio bi da je prvi na redu.
Neki ljudi su bili i bezobrazni pa sam stvarno popiz..
Još na kraju nisam mogla otići doma na vrijeme nego sam morala ostati nešto pisati, kao da nitko drugi osim mene ne zna raditi na kompjuteru.
Ne volim kada me tako netko izbaci iz takta jer onda budem ljuta, a ne volim da naše stranke to primjete ili da ispaštaju zbog toga.
Stvarno se uvijek trudim da budem ljubazna prema svima, ali nekada stvarno pošizim.
A ako je neka od stranaka bezobrazna prema meni onda ni ja ne budem baš nešto pretjerano ljubazna prema njoj.
Općenito ako netko dođe kod nas veseo i raspoložen onda mi nekako bude drago raditi sa takvom osobom. I za takvu osobu mi nije problem ništa napraviti.
A ako je netko nadrkan i bezobrazan pa onda još i zahtijeva da mu nešta kopiram ili napišem onda pošizim.
Mislim da bi jedno obično "molim" i "hvala" bili sasvim dovoljni.
Jučer je na poslu bilo o.k. pa sam riješavala zaostatke od proteklih dana.
Sutra hvala bogu ne radim pa ću se moći malo opustiti i odmoriti. 
Što se tiče mog ljubavnog života dragog opet nisam vidjela od nedjelje ujutro.
Izgleda da će nam to postati nova fora da se viđamo samo petkom i subotom.
Trenutno sam zaljubljena u jednu polu-stvarnu osobu. 
On je inače poznata osoba, gledam ga na TV-u svaki dan, ali je iz mog mjesta pa možda i postoji neka sićušna šansa da ga jednog dana upoznam.
Malo mi je problem i to što on ima djevojku (i to prilično zgodnu).
Znam da nisam normalna 
ali samo o njemu razmišljam zadnja 2-3 tjedna.
Ali eto, bolje biti i zaljubljen u polu-stvarnu osobu nego uopće ne biti zaljubljen.
Jer zaljubljenost je jedan divan osjećaj - osim ako se ne pretvori u opsesiju ;)
Danas vani sija sunce i baš sam nekako dobre volje. 
Nadam se da ću ovaj vikend konačno otići malo negdje u prirodu.
I opet me leđa bole, jedva sjedim.
A jučer su me i koljena toliko bolila da sam jedva radila vježbe na jogi.
A nikako da se natjeram da vježbam svaki dan 
Eto toliko za sada od mene.
Želim svima ugodan vikend.
