ne budite me
Utorak, 22. siječanj 2008. godine
Eto jučer nisam stigla dovršiti post, valjda ću danas imati više sreće.
U zadnje vrijeme sam nešto tužna. Valjda mi ovo maglovito i oblačno vrijeme ne odgovara pa naginjem crnim mislima.
Stanje sa mnom i dragim nije baš idilično.
Nije da se mi svađamo ili nešto, ali to jednostavno više nije to.
Prije smo se viđali svaki dan i bilo nam je grozno kad se samo jedan dan ne bismo vidjeli (da i ne spominjem one muke kad mi je dragi bio u vojsci pa se nismo viđali i po tri tjedna).
Sada se ne vidimo po nekoliko dana i što je najgore to nam i odgovara.
Ja 2 puta tjedno idem na jogu, a ostale dane koje se ponekad ne vidimo ja spremam, peglam itd.
Dragi, naravno, sve dane koje se ne viđamo provodi igrajući WoW.
I moram priznati da ga nimalo ne krivim što mu je ta igra zabavnija od mene.
Zajedno smo već preko tri godine, ali se ponašamo kao da smo 30 godina u braku.
Ponašamo se kao da smo prijatelji, a ne cura i dečko.
Razmišljala sam i o tome da prekinemo, ali znam da bi bila tužna da izgubim svaki kontakt s njim.
A ne znam da li bi on podnio to da budemo (samo) prijatelji.
Što je najgore upoznala sam i cijelu njegovu obitelj.
Još nisam razgovarala s dragim, mada već unaprijed znam da se s njim ne vrijedi razgovarati.
Kad god mu ju spomenem neki problem u vezi on samo kaže: "Dobro, onda ćemo prekinuti."
Kao da smo tjedan dana zajedno pa mu je svejedno hoćemo li prekinuti ili ne.
A ja ne želim da samo prekinemo.
Ja želim da pokušamo riješiti probleme koji se mogu riješiti.
Želim da porazgovaramo o tome, da mi kaže što on misli i osjeća.
Jučer se nismo vidjeli jer se njemu nije dalo nalaziti se sa mnom, a večeras ja imam jogu pa se opet nećemo vidjeti.
Ne znam što da napravim, nisam baš sretna ovako, a nisam ni spremna napraviti neke drastične korake.
Ni sa svojim zadnjim dečkom nikako nisam mogla prekinuti i bilo mi je teško ostaviti ga mada je bio totalni kreten.
Što mogu kad sam premekana i radije ću ja patiti nego da nekoga povrijedim.
Sada dane provodim maštajući. Maštam o nekim svojim starim ljubavima.
I o nekim novim.
Za sada ću pustiti da stvari idu svojim tokom.
Ali mislim da trebam što prije pokušati razgovarati s dragim.
Možda i on osjeća isto kao i ja samo što to ne želi priznati.
I oprosti Malijanice što si tako dugo čekala na post 
Pozdrav svima i jeedna velika pusa.
I evo za kraj (o)stavljam jednog slatkog dečka, možda znate tko je on, stalno je na tv-u ;)
