ne budite me
Ponedjeljak 03.12.2007.
Evo samo jedan brzinski post. Na poslu je opet ludnica. 
Šef je nadrkan ko pas. 
Opet smo se zakačili. Ja mogu trpjeti da me netko je... u mozak, ali ipak samo do određene granice.
A kad mi netko tko cijeli dan provede u ljubavnim telefonskim/mobitelskim razgovorima sere da sam kilava, spora ili da ne radim dovoljno onda stvarno popizdim.
Malo sam bila i bezobrazna, a na kraju se šef uvrijedio i rekao mi da skratim jezik. 
Utorak 04.12.2007.
Evo strasti na poslu su se malo smirile. Skužila sam da sam jučer ipak malo pretjerala.
Nepravda me inače užasno pogađa, ali sitacija je takva da danas šefovi mogu raditi što god požele, a radnici moraju šutjeti i trpjeti jer kod naših poslodavaca postoji moto: "ako ti se to ne sviđa uzmi svoju radnu knjižicu i idi".
Ma zapravo ne smeta meni to što šefa nikad nema u uredu i što cijeli dan provodi na mobitelu jer tako barem mogu raditi u miru.
Ali meni smeta to što njega ili nema cijeli dan ili cijeli dan ništa ne radi i onda pet minuta prije kraja mog radnog vremena kaže mi da ne zbrišem jer mi mora nešto diktirati.
I na takve stvari ja popiz...
Mislim ono, imali smo barem 8 sati da napravimo taj neki posao, ali njega to uopće nije briga i onda je moram ostajati duže na poslu.
Kao da ja nemam svoj privatni život i svojih obaveza.
Uglavnom, odlučila sam da ću se malo pokušati skulirati.
Šef me malo prije pitao: "jel ti voliš svoga šefa?" (da, šef mi nije baš sav svoj), a ja sam jedva nekako prevalila preko usta: "da". Užas
Danas sam i malo bolje volje.
Očito da nećemo imati nikakvu kontrolu pa sada mogu polako i na miru obavljati svoje poslove.
Danas popodne idem kod kozmetičarke (ko pravo žensko), živci mi rade sto na sat pa mi je
ten "pol strava pol užas" - ne pitajte me odakle mi taj izraz jer ne znam ;)
A naveče imam jogu. Nekako mi je lijeno ići, ali ipak jedva čekam da se malo razgibam.
Zadnji puta nisam išla jer sam duže ostala na poslu i primjetila sam da su me leđa više bolila nego onih dana kad sam vježbala.
Krevet kod dragog me ubija. Svaku nedjelju ujutro (kad spavam kod njega) se probudim izlomljena.
Gibam sada, javim se kasnije. Pozdrav
I malo za promjenu ostavljam vam jedan veeeliki osmijeh
