ne budite me
Danas kolegica s posla ima rođendan. Nije bitno koji.
Prije 3-4 mjeseca prekinula je vezu s dečkom s kojim je bila oko 2 i po' godine, ali je za manje od mjesec dana već našla novog dečka.
Zašto sve ovo pišem? Čekajte malo, doći ću i do "bitnog" dijela.
Naš šef je iz cvjećarnice naručio za nju buket ruža. Buket je stigao i moram priznati da je predivan.
Evo bitnog dijela:
sat vremena nakon toga upada ona kod mene u sobu i obaviještava me da je dobila još jedan buket i to od bivšeg dečka.
Ispočetka mi je to bilo baš fora, što njoj bivši šalje cvijeće za rođendan, ali mi je odjednom sinulo: MENI ČAK NI MOJ SADAŠNJI DEČKO NIJE KUPIO POKLONIO CVIJEĆE ZA ROĐENDAN (a kamoli bivši s kojim sam na ratnoj nozi).
I sada sam taaaakoo jaaaako tuužna 
Zašto ja nikada nemam sreće s dečkima?
Ali da pitam dragog zašto on nije tako romantičan kao drugi dečki i zašto mi ne pokloni nekad cvijeće (makar iz vlastitog vrta) on bi vjerojatno mene pitao zašto ja nisam k'o druge cure i zašto se ne želim sexati baarem svaki dan.
Hm, i to bi pitanje bilo na mjestu. Imam i ja svojih mana.
I ima li onda uopće smisla načinjati temu o darivanju cvijeća?
