inventura

Dogodilo se. Drugi je u srijedu izjavio da zeli biti Prvi i jedini. zaljubljen je u mene. Sto samo po sebi i ne bi bilo lose. Jer je on jedno zabavno, drago, zanimljivo i intligentno bice. Dosli smo u ovih mjesec dana do faze u kojoj skupa gledamo filmove, jedemo, motamo, peremo zube, spavamo i pijemo kavu prije posla... imam svoju majcu za spavanje i jastuk kod njega. obukao je jedan poplun za mene, jer se ja stalno smrzavam. ali postoji ALI. Drugi ima curu. jos uvijek. a ja ne znam zatvoriti oci, pa da sve ruzno nestane. razmisljam o Njoj kao liku iz Kureishijeve Intime - curu koja uopce nezna sta se desava u Njegovoj glavi. vjerovatno ga najnormalnije zove, smije se, jada mu se, grli ga i ljubi. i odjednom mu svi oni plusevi padaju u vodu. ne mogu / ne zelim / necu za neko vrijeme postati Ona. ne vjerujem mu. mislim da nikad ni necu. kako mirno spavas dok je on npr na sluzbenom putu, ako znas za sta je sposoban? na njegovu izjavu uzvratila sam da si ja ne zelim dopustiti zaljubljivanje, jer nemam povjerenja u njega. i da on od pocetka zna to. i ne mogu trenutno razgovarati s njim o nekoj vezi, jer nemam odgovora. ne zelim biti kao moja frendica koja je vec dvije godine Druga, a On je uveo pred par dana i Trecu. ili moja stara koja je uvijek bila Prva, ali ne i Jedina. hvala i dovidjenja.
i naravno da me jucer usred tog mog zbrajanja za i protiv, pretresa racionalnih i iracionalnih strahova, nakon 10 dana izbivanja, nazvala moja Nesreca Najdraza. On bi dosao do mene malo. rasturit me na ps. druzit se. i tak to. odjebala sam ih obojicu i u pravoj pepeljuga maniri ostala doma sivati. ja to vise ne mogu. sta sad? sta? nemogu opet prolaziti sve iz pocetka...

subota navecer. raspad sistema - tzv strukovno okupljanje se pretvara u lloret de mar za one 25+. alkohol se toci u potocima, ne zna se ko pije, ni ko placa, vuce se po veceima, pusi ispred klubova, ljudi padaju jedni preko drugih, penju se po sankovima, skidaju, ljubakaju... sati je nekih 3 ujutro. (recimo, od oka - zapravo ni sama ne znam). stojim ispred jednog od klubova upletena u neku totalno suludu kombinaciju i zahvaljujuci brzini pricam puno previse i puno preiskreno (svaki put mi se to dogodi. svaki! nikad naucit lekciju!). odjednom me netko primi za ruku i pita jel mi se da maknut sa strane i pricat. jer tu ne cuje sam sebe. sjedamo 10 m dalje na stepenice i Nepoznat Netko mi uspije izgovoriti jedan od najljepsih uleta u zivotu - vidio me na tripu u nekom klubu, svi su bili mutni i izobliceni, samo sam ja bila normalna... i od onda me vidja na raznim mjestima. pocinjemo pricati. jedan drugome zavrsavamo recenice, izgovaramo iste stvari u isto vrijeme. smijemo se i gledamo u oci. on uspije izgovoriti da nemoze vjerovati, da ima osjecaj da uopce ne mora zavrsiti recenicu, a da cu ja razumijeti. da mi moze reci stvari koje nitko drugi nece razumijeti. soulmates. pita ako me moze poljubiti. klimam glavom, ljubimo se, a ja sam vec poluzaljubljena. totalna trash filmovi romantika. onako sve po redu, sudbina, ljubav na prvi pogled, srodne duse, bla, bla, bla... trepcem. brisem sve druge iz glave. prolaze me trnci. cudim se samoj sebi kako ga nisam vidila nikad prije. odjednom od nekud dopre glas njegove prepijane frendicu: "ona je meni super, ali ti imas curu. ja ne bi da vi brijete...." u tom momentu se ja pocinjem smijati, iako mi zapravo uopce nije smijesno, a on pokusava frendicu poslat negdje. krece standardna "imam curu, ali znam da nije to to" debilna prica. sve pada u vodu. zakljucujemo kako brojevi telefona nisu dobra ideja, ja se okrecem i odlazim natrag u grotlo pakla na jos jedan dupli pelin. sluzbeno najkraca zaljubljenost u mom zivotu.
drugi dan se budim sa tri broja vecom glavom i dogovaram se za navecer sa Drugim. jebem ti srodne duse.

- 10 dodatnih sati u danu, da stignem sve sto zelim
- organizacijskih sposobnosti, da mi ih ne bi falilo 20
- sna, da nisam ujutro izbezumljena i natecena (iako se to veze na ovo prvo)
- volje za kuhanjem, da se ne pretvorim u sendvic
- odgovornosti, da ne zaboravljam zubare, doktore, racune i faks
- da mi netko pomakne sat u glavi 15 min unaprijed, pa da vise ne kasnim na dogovore
- sposobnost selekcije, da ne glumim caritas svakome
- razuma, da vise ne biram ono najgore za sebe
- hrabrosti, da svaki put kazem sta mislim
- sunca

a sve u svemu, cini mi se da ide na bolje...

nije me bilo 100 godina na blogu. zaplela sam se u 1000 stvari i nikako se izvaditi. ukratko:
- na poslu provodim dane gledajuci Bivseg kako zove svoju novu Ljubav (o kojoj ne zelim cuti nista, pa nista ni ne pitam) i svako toliko izlazim zapaliti na balkon da ne pustam suze i spadam kompletna ludjakinja pred svima
- uspijela sam odjebat savrseno normalnog, dragog i zabavnog tipa zbog drugog s kojim sam kliknula (ovo se moze svakako protumaciti) na prvu i koji je trebao biti safe getaway od one moje Zivotne Nesrece koja se proteze od kad pisem blog. ispostavilo se ne samo da se Drugi i Nesreca znaju i rade zajedno, nego mi je Drugi nakon tjedan dana priznao da ima curu. ali ja sam mu zakon. i zaljubljen je u mene. i dalje dejtamo, a on i dalje ima curu. ja sam to s vremenom shvatila kao idealnu priliku da imam nekog, a ne moram se vezati. imam fini odmak u glavi i Drugi trenutno sluzi da me netko nazove 100 puta dnevno i prespava tu i tamo kod mene. ili ja kod njega. i dok ovo tipkam, svjesna sam koliko grozno zvuci. ali, nekako ne dozivljavam to kao svoj problem.
- diplomski jos uvijek postoji samo kao prazni folder na mom desktopu. uvalila sam se u nekih 100 fusheva i ne stignem disati. bit cu vjecni apsolvent.
- iz ciste histerije ono malo slobodnog vremena sta imam provodim preuredujuci stan. jucer sam shvatila da ce, ako nastavim, izgledati kao luna park.
- trebala sam sutra ici u beograd na miss kittin, ali sam u zadnji cas otkrila da mi je istekla putovnica. novu po hitnom postupku mogu dobiti u ponedjeljak. imala sam sredjen put, kartu i spavanje.
- zakljucak iz svega - u radu je spas. odlucila sam se zatrpat poslom, da nemogu razmisljati o nicem drugom. ako radim 24/7, do ljeta cu ili kompletno puknuti ili cu imati dovoljno posla da nikad vise nemoram raditi za nikog osim za sebe. tj za sebe i sestricnu, jer je i ona dosla do istog spasonosnog rjesenja

a sad trcim doma, cekaju me fushevi. i dejt u 9. uzasss.....